nebeske duše - 4. deo



(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)​


NEBESKE DUŠE - 4. DEO


"Maki, sad ću ti ispričati nešto što će te jako obradovati. I nećeš verovati. Znaš onu Micinu drugaricu (Mica je zaova moje Cic i žive skupa) što je čuvala Neru (ta persona je crno-bela kokerka naše ćere i zeta) za vreme naše svadbe.
"Znam"
"E, večeras pričamo skajpom. Ona je u Holandiji gde studira pevanje i živi sa momkom. I tako toročemo šta je kuvala...bla, bla. Kaže, eno ga momče u kuhunji pere sudove. Kad on dolazi, ja i ne gledam a on se zablenuo u kameru....pa sve bliže...pa udje u nju a ja ništa ne razaznajem koliko je blizu. Tanja viče "gde ćeš čoveče" a on meni
"Cic, je l' se sećaš kako smo ti i ja šetali Lunju i Mazu oko zgrade?"
"Lazaaareeeeeeeeee !!!!"

hahahaha kako je svet mali i kako se duše pronadju...neverovatno.

"Dolazila je Tanja sa njim kod nas u stan ali se uvek potrefilo da ja nisam tada u stanu, tako da ga nikada nisam srela.
"Lazar studira gitaru. Sećaš se......on i njegova gitara i Lunja. Pričao je nešto o prekidima, nisam razumela. Ostoja je u Americi, oženjen Japankom.
Kakav prelep susret mama. Pitao je za Mazu, pa sam mu pričala i o Šaša-Maši i o Mešu....i sad o Mrkom i Mari"
"Mnogo ih pozdravi od mene kad se čujete."
"Hoću, i on je tebe pozdravio Maki i Makija"

I eto, nekako mi je duša puna sada. Iako sam umorna prilično ovo prepisivanje života me opušta i odmara. I još mi dušu puni divan osećaj da poznajem te prvoklasne mlade ljude. I čast. Prave ljubavi su uvek prave kod pravih ljudi. Bezvremene.... i tako mnogo govore o karakteru čoveka.



 
Poslednja izmena:
...prave ljubavi su uvijek prave
dok se ne iskrive
a
ove o kojima pišeš Lj.
one će izdržati jer Ti si im ,-Zaštitnik...
...uvijek ima vrijeme ljubavi
pauze
ljubavi
a ljubav bez latencije je
propast,-veoma sumnjivo znam
ali,- znam...
Tvoje teniske doskočice i preskakuše
su osvježenje
duše
i molim se da tako i ostanu...
 
faraonn;bt245870:
...prave ljubavi su uvijek prave
dok se ne iskrive
a
ove o kojima pišeš Lj.
one će izdržati jer Ti si im ,-Zaštitnik...
...uvijek ima vrijeme ljubavi
pauze
ljubavi
a ljubav bez latencije je
propast,-veoma sumnjivo znam
ali,- znam...
Tvoje teniske doskočice i preskakuše
su osvježenje
duše
i molim se da tako i ostanu...

Faraonne, sve prave ljubavi su prave i bezvremene
i samo prave se ne pokrive
a znaš zašto?
zato što ih ljudi ne iskrive

Pa.....jesam zaštitnik Ljubavi uvek :manikir:

Nego, uz upozorenje paziiiiiiiiiii......ide Drop shot :zcepanje:
 
...paziiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiimmmmmm....MMM.
a to
za ljubavi prave
sve su one takve
dok se
ne olabave
a
ako se ne stežu
pada se u žabokrečinu
ili u nekog bezveze Alasa
mrežu...
-nije ovo ljubavna demagogogija
nego Ljubavinih slaloma
Rapsodija...
...tako , ove noći misli,- faraonn Tumnopoteh I
 
faraonn;bt245873:
...paziiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiimmmmmm....MMM.
a to
za ljubavi prave
sve su one takve
dok se
ne olabave
a
ako se ne stežu
pada se u žabokrečinu
ili u nekog bezveze Alasa
mrežu...
-nije ovo ljubavna demagogogija
nego Ljubavinih slaloma
Rapsodija...
...tako , ove noći misli,- faraonn Tumnopoteh I

Nekako sam i znala da ceo vek voziš slalom :zcepanje:

Forehaaaaaaaaaaaaaaaaaaaand :rotf:
 
:heart::zag:

imali smo i mi našeg Lunju kojeg smo spasli iz snega i poziveo je 12 godina kod babe i dede na selu i nikad nas nije zaboravio. Postao je zver koja cuva kuca, a pred nama se , svaki put kada dodjemo u posetu, pretvarao u bebu kakva je bio kad smo ga od snega spasili. Umro je iste godine kad i baba i deda, prvo baba, pa Lunja, pa deda. Kao da je znao....
 
Poslednja izmena:
Dragoljub69;bt245884:
Ludirate se,aaa? Ako...
A nešto mislim...Naše par stotina kvadrati,a cuke imaju čitav plac...
Ima dana kad ih skoro zaboravim,onda izađem da se poigram s njima...
Luduju...:lol:

Ma malo...viš kako vata lopte....ili ih izbegava, nisam sad baš sigurna..:zcepanje:
Mi naše ne mož' da zaboravimo nikako...stalno vrše atak na nas :rotf:
 
Aribi;bt245886:
:heart::zag:

imali smo i mi našeg Lunju kojeg smo spasli iz snega i poziveo je 12 godina kod babe i dede na selu i nikad nas nije zaboravio. Postao je zver koja cuva kuca, a pred nama se , svaki put kada dodjemo u posetu, pretvarao u bebu kakva je bio kad smo ga od snega spasili. Umro je iste godine kad i baba i deda, prvo baba, pa Lunja, pa deda. Kao da je znao....

divna priča o ljubavi, toj bezvremenoj i dušama samo omedjenoj.......a duše kao nebo...
Znao je ....veruj mi, znao je :heart:
 
Lokica je bila najobičnije kučence koje je brat odnekuda doneo kući.
Živela je sa nama u stanu . Rasla je svakodnevno.
Jednog petka uveče upoznao sam Dušicu, devojku iz Beograda.
Odveo sam je pored reke, malo smo se mazili, ali dalje nije išlo.
Nije se dala.
U subotu pre podne izveo sam Lokicu u njenu prvu šetnju.
Prelazeći preko Ibarske magistrale,iznenada se preplašila,
istrgla povodac iz mojih ruku i nadala se u ludi trk.
Završila je svoj život pod točkovima jednog Mercedesa.
Pokopao sam je u obližnjem šumarku pored puta i stavio veliki kamen.
Kasnije sam na njemu napisao: Spavaj, Lokice...
U podne je došla Dušica u moj stan.
Nije bilo nikoga osim nas dvoje ali ja sam bio uplakan i nesposoban
za nastavak bilo kakve priče od prethodne večeri.
- Pa tebi je važnije kuče nego ja ?
-Jeste, Dušice. Lokica mi je važnija, kada već pitaš..
Otišla je ljuta i zalupila vrata za sobom.
U subotu popodne Dušica je otputovala za Beograd.
Više je nikada nisam video.
 
orfej sa ibra;bt245890:
Lokica je bila najobičnije kučence koje je brat odnekuda doneo kući.
Živela je sa nama u stanu . Rasla je svakodnevno.
Jednog petka uveče upoznao sam Dušicu, devojku iz Beograda.
Odveo sam je pored reke, malo smo se mazili, ali dalje nije išlo.
Nije se dala.
U subotu pre podne izveo sam Lokicu u njenu prvu šetnju.
Prelazeći preko Ibarske magistrale,iznenada se preplašila,
istrgla povodac iz mojih ruku i nadala se u ludi trk.
Završila je svoj život pod točkovima jednog Mercedesa.
Pokopao sam je u obližnjem šumarku pored puta i stavio veliki kamen.
Kasnije sam na njemu napisao: Spavaj, Lokice...
U podne je došla Dušica u moj stan.
Nije bilo nikoga osim nas dvoje ali ja sam bio uplakan i nesposoban
za nastavak bilo kakve priče od prethodne večeri.
- Pa tebi je važnije kuče nego ja ?
-Jeste, Dušice. Lokica mi je važnija, kada već pitaš..
Otišla je ljuta i zalupila vrata za sobom.
U subotu popodne Dušica je otputovala za Beograd.
Više je nikada nisam video.

Psi spajaju ali i razdvajaju...i dobro je što je tako
 
Poslednja izmena:
Say it right;bt245895:
malo ne zaplakah
od radosti
sto je svet tako mali, a ipak sa Velikim ljudima
sto iskrene i prave ljubavi ima
:heart:

o da ima..:worth:..zato smo obe bile sretne. Maki kad je kasnije stigao kući ispričah mu.....smejao se zadovoljno.
Toj šetnji Maze i Lunje ima 16 godina.....i eto, ne zaboravlja se iako se odrasta :)
 
Poslednja izmena:

Back
Top