Ne postojis

Indijanci su kaznjavali nekoga time sto bi zabranjivali svakome da prica za njim.
Sta vi mislite o tome da li je to najgora kazna kada te neko ne primecuje?

često posmatram pse kada naprave neko sranje onda niti se derem na njih niti ih kažnjavam,
nego idu samo na ignore, i ne gledam ih uopšte...

jaoo muke njihove, imam utisak da bi više voleli da ih izmlatim nego da ih izbegavam
 
Indijanci su kaznjavali nekoga time sto bi zabranjivali svakome da prica za njim.
Sta vi mislite o tome da li je to najgora kazna kada te neko ne primecuje?

da u slučaju kada te ne primećuje neko do koga ti je stalo, koga ceniš...
ako te ne primećuje neko u čiju vrednost (više) i ne veruješ onda to i nije kazna nego nagrada...

dakle kad je kazna jeste najgora kazna...

zašto?
pažnja je ljubav... zlonamerno i dugotrajno ignorisanje bez ikakvog objašnjenja je poruka nekom da nije nimalo vredan pažnje, tj. da nije nimalo vredan...

dete duhovno odrasta i stiče samopouzdanje i samopoštovanje hraneći se ljubavlju tj. pažnjom...
ignorisanje je atak na nečije samopouzdanje, samopoštovanje i samoljubav....
bez samoljubavi i samopoštovanja osoba ni sama ne može da voli i poštuje
pa je rezultat ignorisanja na koje osoba odreaguje povređenošću ujedno i osujećenje duhovnog razvoja ignorisane osobe i njeno vraćanje na niži stupanj razvoja

na neki način ignorisanje je nečije ubistvo u duhovnom svetu...jer se osoba koja ignoriše ponaša kao da ignorisani ne postoji...i jer ignorisani koji je ignorisanjem pogođen degradira svoj nivo samoljubavi i samopouzdanja bilo prihvatanjem položaja najniže vrednosti u koji je uguran bilo očajničkom odbranom svoje vrednosti kroz iluzije i/ili agresivno ponašanje...

ignorisani reaguje pokušavajući da dokaže da nije bezvredan...
ako je moralno manje vredan dokazivaće to besom, ako je više vredan strpljenjem...
ako je pametan neće ništa dokazivati...prihvatiće ignorisanje kao čin neke druge osobe koji govori o toj osobi a ne o njegovoj vrednosti...
 
Poslednja izmena:
Indijanci su kaznjavali nekoga time sto bi zabranjivali svakome da prica za njim.
Sta vi mislite o tome da li je to najgora kazna kada te neko ne primecuje?

sistematska ili svesna ignoracija i jeste metod koji sluzi da se neko smesti(izmedju ostalog) u dijagnozu sizofrenije.
mislim da uopste ni nije kazna, vec samo POKUSAJ da se neko kazni.
kazna (gotova) ce tek biti ako osoba, ciljani subjekt, PRISTANE DA BUDE "KAZNJEN".

ako covek zna da on nikada ne bi trebao ni biti ni u cijoj zemaljskoj niti vlasti niti (ne)milosti, znace da sama ignoracija, ma kakve vrste, od bilo koga, jeste samo akt(u tom slucaju) odvlacenja njegove paznje i energije sa kljucnih, njemu bitnih stvari.
ponekad covek u fiksaciji svojih ideja zastrani dotle da sam sebe zarobi.
tim daljim samozarobljavanjem, samo se udaljava od svoje, bogom date, intuicije, ne koristi je. gubi se, trazeci resenja u nemogucem, gubeci stvarnu sliku realnog, opipljivog i moguce ostvarivog.
 
pa ljudi se bore protiv tebe na razne nacine, kad se pravi grupa ona proceni da im neka osoba smeta... pravi se neka vecina i odstranjuje manjinu koja je ugrozava
i tu se sluze svim mogucim sredstvima, legalnim, nelegalnim, nekad cak i lepim u smislu izbace te s osmehom
mozda je neko navikao na poziciju uvek izbacivanog, ali niko nije skroz zasticen, moze i on nekad da postane izbacivac i to siguran
odnosno manjina ce ili da promeni ponasanje tako da se ukopi ili... ili da pobegne ili
ili da preuzme vlast
znaci neke stvari ne idu zajedno
 
da u slučaju kada te ne primećuje neko do koga ti je stalo, koga ceniš...
ako te ne primećuje neko u čiju vrednost (više) i ne veruješ onda to i nije kazna nego nagrada...

dakle kad je kazna jeste najgora kazna...

zašto?
pažnja je ljubav... zlonamerno i dugotrajno ignorisanje bez ikakvog objašnjenja je poruka nekom da nije nimalo vredan pažnje, tj. da nije nimalo vredan...

dete duhovno odrasta i stiče samopouzdanje i samopoštovanje hraneći se ljubavlju tj. pažnjom...
ignorisanje je atak na nečije samopouzdanje, samopoštovanje i samoljubav....
bez samoljubavi i samopoštovanja osoba ni sama ne može da voli i poštuje
pa je rezultat ignorisanja na koje osoba odreaguje povređenošću ujedno i osujećenje duhovnog razvoja ignorisane osobe i njeno vraćanje na niži stupanj razvoja

na neki način ignorisanje je nečije ubistvo u duhovnom svetu...jer se osoba koja ignoriše ponaša kao da ignorisani ne postoji...i jer ignorisani koji je ignorisanjem pogođen degradira svoj nivo samoljubavi i samopouzdanja bilo prihvatanjem položaja najniže vrednosti u koji je uguran bilo očajničkom odbranom svoje vrednosti kroz iluzije i/ili agresivno ponašanje...

ignorisani reaguje pokušavajući da dokaže da nije bezvredan...
ako je moralno manje vredan dokazivaće to besom, ako je više vredan strpljenjem...
ako je pametan neće ništa dokazivati...prihvatiće ignorisanje kao čin neke druge osobe koji govori o toj osobi a ne o njegovoj vrednosti...

Sve je apsolutno na mestu osim ....ako je pametan neće ništa dokazivati...prihvatiće ignorisanje kao čin neke druge osobe koji govori o toj osobi a ne o njegovoj vrednosti. Tu pamet ne pomaze. Prihvatanje se ne moze vezati za razum koji moze lako objasniti da je cin druge osobe los, medjutim osecanja i emocije taj cin ne mogu da privhate ukoliko je u pitanju Ona osoba sa pocetka do koje nam je stalo. Bez obzira na sve, ignorisana osoba ce se osecati bezvrednom iako zna da je takvo ponasanje ... bezobzirno i neosnovano.
 
Sve je apsolutno na mestu osim ....ako je pametan neće ništa dokazivati...prihvatiće ignorisanje kao čin neke druge osobe koji govori o toj osobi a ne o njegovoj vrednosti. Tu pamet ne pomaze. Prihvatanje se ne moze vezati za razum koji moze lako objasniti da je cin druge osobe los, medjutim osecanja i emocije taj cin ne mogu da privhate ukoliko je u pitanju Ona osoba sa pocetka do koje nam je stalo. Bez obzira na sve, ignorisana osoba ce se osecati bezvrednom iako zna da je takvo ponasanje ... bezobzirno i neosnovano.

pamet je pogrešna reč... mudrost je bolja...
što je IQ veči to je često i sujeta veća (otud valjda i ono zbunjujuće "blago siromašnima duhom jer je njihovo carstvo božije"), a sujeta je ona koja čoveku ne da da prihvati da neko do koga mu je stalo može da ga ignoriše bez ikakvog valjanog razloga / povoda i da taj čin nema baš nikakve veze sa vrednošću ignorisane osobe..

mi ne znamo šta se dešava u glavi i srcu osobe koja ignoriše, kakava je njena celokupna predistorija, pa ne trebamo da joj sudimo za taj čin...izbor te osobe je da ignoriše...izbor je na ignorisanom da li će reakcija biti štetna za njega ili neće...najmanje štetno je da prihvati bez frustracije da može da bude ignorisan bez razloga i da shvati da je možda i bolje da nije u kontaktu sa nekim ko ga na taj način tretira (ili trenira?)...
 
Poslednja izmena:
pamet je pogrešna reč... mudrost je bolja...
što je IQ veči to je često i sujeta veća (otud valjda i ono zbunjujuće "blago siromašnima duhom jer je njihovo carstvo božije"), a sujeta je ona koja čoveku ne da da prihvati da neko do koga mu je stalo može da ga ignoriše bez ikakvog valjanog razloga / povoda i da taj čin nema baš nikakve veze sa vrednošću ignorisane osobe..

mi ne znamo šta se dešava u glavi i srcu osobe koja ignoriše, kakava je njena celokupna predistorija, pa ne trebamo da joj sudimo za taj čin...izbor te osobe je da ignoriše...izbor je na ignorisanom da li će reakcija biti štetna za njega ili neće...najmanje štetno je da prihvati bez frustracije da može da bude ignorisan bez razloga i da shvati da je možda i bolje da nije u kontaktu sa nekim ko ga na taj način tretira (ili trenira?)...

mudrost jeste bolja, ali opet...ne zavisi sve i uvek od stepena "mudrovanja" nad datom situacijom jer jednostavno nismo uvek u stanju da zdravorazumski objasnimo neko ponasanje za koga zaista moze i biti da nema osnova za ignorisanje. kada sam se dotakla preemotivnog dozivljaja ignorisanja, pomislila sam na primer gde postoji neka bliskost (nebitno koje vrste i vremenskog trajanja) i da nakon izvesnog vremena shvatis da ti je ta bliskost zakinuta, bez ikakvog objasnjenja a i povoda. koliko onda covek moze biti mudar da objasni i srce i glavu ignoranta? ostaju reci, tj. trazenje objasnjenja, medjutim ignorisani tesko moze na to da racuna, pa njegova dilema postaje sve dublja a osecanje izneverenosti sve vece. u tom slucaju jeste najbolje prekinuti kontakt ili ga odrzavati na formalnom nivou (ukoliko okolnosti navode da se nesto drzi makar na koncu). takav tretman govori o necemu o cemu po svojoj prilici i nema previse dobrog da se kaze. da, svidja mi se i ukrstavanje termina - tretira i trenira. u ovom drugom smislu, ignorisanje je zlostavljanje na kvadrat.
 
Postoje i sagovornici u glavi .

pa ako zamisliš da postoje bića sposobna za mentalnu komunikaciju

sagovornici u glavi uz ignorisanje u stvarnosti... ako neko svesno radi to da bi manipulisao osobom, to je veoma sadistički...uterivanje u šizofreniju...
jer bez ikakve povratne informacije u svetu čula, osoba ne može znati da li su glasovi u njenoj glavi stvarno ta osoba čije je ignorisanje u stvarnom svetu povređuje, ili su neki drugi duhovnoi entiteti sa dobrim ili lošim namerama ili su deo sopstvenog uma koji kreira iluziju da bi obezbedio da se dragocena veza ne prekine...

kad bi postojala mogućnost mentalne komunikacije, pravi sagovornici u glavi mogu biti samo oni koji su sagovornici i u stvarnom svetu i jasno demonstriraju jedno drugom da je mentalna komunikacija stvarnost a ne maštarija... opet uzrok bi mogla biti ljubav između dve osobe, a mogla bi biti i to da jedna od osoba ima sposobnosti koje ljudi nemaju - što bitno menja sve (može li čovek kao biće sa egom-egoizmom biti u trajnoj vezi sa bićem koje ima nadljudske moći kao jasan dokaz više vrednosti u smislu bazičnih egzistencijalnih funkcija?)......
 
Poslednja izmena:

Back
Top