Ne ostavljaj me...

uglavnom su se bacale pod voz zbog mene...baciću se pod foz! bači se! misim, da...ili bi im šal upao pod točak autombila u najvećoj brzini...

Moja najdraža "ostavka" je bila:

"Nemoj se ljutiti.Imam još jedan ispit.Moram učiti, a ne mogu, jer me stalno dekocentrišeš."

I sačekao je i taj ispit...
heh...
e, ovo je super fora, ne znaš ša da radiš sa ljudima koji prema tebi, iz neshvatljivih razloga, gaje toliku stpljivost i razumevanje ....i onda ide ona varijanta da, kad neko ne razume da treba da nas pusti da idemo, moramo da budemo grubi prema njima....isto i obrnuto - kada smo mi ostavljeni...
najveći broj veza mi se, ipak, gasio. obostrano. nije bilo potrebe da se bilo šta objašnjava i ta vari9janta obostranog dostojanstvenog razilaženja bez cimanja je, u stvati, pokazatelj da je to bila jedna dobra veza...
 
Bila sam samo jednom ostavljena,i to jako davno,jos u gimnaziji od strane prvog decka:(
Mnogo mi je tada povredio sujetu,pa sam onda ja ostavljala,ipak svaki rastanak je tezak.
Na studijama sam se zabavljala sa jednim patoloski ljubomornim deckom.
Bila sam zaljubljena do usiju,ali kada sam shvatila koliko je ljubomoran i da je vrag odeno salu ,resila sam da prekinem to.
Tu je poceo pakao,neprestano zivkanje,kukanje,pretnje da se se obesiti.
Kada je shvatio da ne prolazi kod mene,resio je da umesto sto preti da ce ubiti sebe ,pocne da preti kako ce ubiti mene:roll:
Nije mi bilo svejedno ni malo.Toliko me je iznervirao da sam mu zapretila da cu ga otrovati.
Znao je da sam majstor za spravljanje kiselin i otrova:per:
Ipak mi je to bila glavna praksa na fakultetu:whistling:Nije zeleo da proverava moje znanje.
Povukao se.:D
 
.....bacicu se pod kamion

Kako su se zavrsavale vase veze?
Jeste li vise ostavljali ili bili ostavljeni i sta vam je teze padalo?

Da li ste ikada dozivili da vam neko izgovori recenicu kao naslov teme,ili ste vi nekome to rekli?
Kako ste na to reagovali?

Nekako normalno.
Sa svima sam ostala dobra sem sa jednim... mada i sa njim bih mogla biti dobra ali on kao da je ljut... šta ću mu...

Ja tako nešto nikad ne bih izgovorila, kao ta prva rečenica koju si navela...
Nisu mi pretili da će se ubiti... mada iskreno ni sećam se... mislim da sam ih ja ubila u pojam...:rumenko::rumenko::mrgreen: ... pa su se rodili posle mene...

Jeste jedan hteo da napusti školu... jer je u drugom gradu... i nešto se kao propio i drogirao se nešto kratko...
 
Mislim da je svako kome je ta recenica recena - ne ostavljaj me -, istu i izgovorio, to je neki uzrocno posledicni odnos..moje skromno misljenje, mozda gresim.

Covek je u sustini sam, to jest sam sa sobom, odnosno sam sa Bogom, kad se to shvati, i ko to shvati, pre ili kasnije dodje do osecanja neke ravnodusnosti u kontekstu ostaviti, ili biti ostavljen
 
Moja najdraža "ostavka" je bila:

"Nemoj se ljutiti.Imam još jedan ispit.Moram učiti, a ne mogu, jer me stalno dekocentrišeš."

I sačekao je i taj ispit...

:lol: kralj.
znala sam i ja jednog lika koji je svoju devojku ostavio jer je "toliko zaljubljen da po ceo dan samo misli o njoj", navodno mu nije preostajalo vreme za druge stvari. a kada sam ga pitala a koje su to druge stvari (jer nit je imao posao, nit se skolovao, bas je imao dosta vremena) on mi je rekao da nema vremena "za ortake i tako to".
 
Ја функционишем овако: или сам у вези или се зезам необавезно.
Лако се заљубим, али нешто посебно , немам појма шта, диференцира да ли ћу се за неког стварно везати.
Нисам тип кои се лако везује.....дакле, имам иза себе гомилу необавезних веза у којима се ни не сећам ко је раскидао ( било је свега) и две дуге везе које сам ја прекинула.
Након прве сам се буквално распала- њега сам баш волела, мислим да ми је био највећа љубав икад , другу од четири године сам прекинула као да је трајала четири дана.

Али ни један од раскида није био драматичан. Наравно, било је суза с обе стране, али не неких помпезних изјава, претњи, глупирања...

То је јадно, знам да би ми се особа моментално згадила- не подносим људе који имају потребу за сажаљењем, а посебно оне који се самосажаљевају.Бљљљ...
 
Sve veze su se završavale bez mnogo drame, osim jedne.
Najveća ljubav i najveći problemi.
Plakali smo oboje dok smo raskidali, jer smo se voleli, ali nismo bili jedno za drugo. Tj. on nije bio za mene, voleo me je previše, toliko da me je gušio...
Posle tog rastanka je dugo, dugo pokušavao sa raznim metodama, pretio je i kamionom, ja se brinula, ali nisam odustajala i kada je na kraju izjavio da me niko neće voleti kao on i da sam kreten što ga ostavljam, tu je bio definitivno kraj...
I ni sa jednim svojim bivšim nisam ostala u kontaktu. Nemam pojma zašto, valjda su nam se životni putevi razišli...:think:
 
kako zajedno plakali?? sfašta...i neki arsen dedić...poklanjala si al si krala i nevjerna si bila ti...ne, sufiše mi nisi dala...laaaa..ta ljoobaf jadna hah..ne smej se...ta ljoobaf jadna, kratki sni..pa zbogom, budi bolja snekim snekim drugim ..s drugm i daj mu fiše nježnosti
jer to je ništa što ja gubim...
 
То је јадно, знам да би ми се особа моментално згадила- не подносим људе који имају потребу за сажаљењем, а посебно оне који се самосажаљевају.Бљљљ...
Tacno je da ti se osoba tako zgadi, ali ako verujes osobi koja te iz nekog glupog razloga ostavlja, ti i dalje mozes da joj kazes da se raspadas i koliko ti je tesko. ne mozes da glumis da si ok, narocito ako ste do juce bili jako bliski.Uostalom, postoji sansa da onda on shvati koliko gresi, da je mozda ipak to-to. Sansa za to jeste mala :):dash:
 

Back
Top