ne mogu

Kaže mi da sam ista k'o ona od prije, da nisam bolja, a on se nadao.
Gleda me, a gleda kroz mene, kao da ispred njega stoji avet, tupim pogledom, bez osjećaja, ravnodušno, dok mu, istinski - ni jedne sekunde ne zamjeram. Usiljen osmijeh i jedno - idi. Trzaj, minut-dva i navala adrenalina koji pali alarm u glavi i viče - reaguj! Jedna ruka sprečava drugu i imaginarno udara šamar osobi čije srce udara sve jače, čije oči magle a grlo suši. Ne zna da sam nijema, kao u onom snu gdje se parališite, nešto vam prijeti a vi ni makac, e, tako nemoćno.
Odoh.
Ni makla se nisam, a sve u meni je vrištalo -Ostani. Nije molio, a to je još jedna stvar za koju sam preklinjala u sebi. On se nije lomio. Presjekao je, hladno i oštro, ostavio jedinu veću kukavicu od sebe, na sred te sobe, čak ni vrata nije zalupio. Još jedan pokazatelj da je ljubav, prije nas, prije njega ili mene, posle svake svađe, bijesno ustajala, isprovocirana neskladom, lupala vratima, nadajući se svaki put da će je neko zaustaviti, sve dok jednom i njoj, nije dosadilo.
 
A zašto bi ostajala s nekim ko te nikad nije voleo, nego je voleo neku svoju ideju o tome na koji bi ti način trebalo da se promeniš?
To što je uradio je dobro za tebe.
Verovatno za oboje, ali prvenstveno za tebe.
 
sanja*;bt297061:
A zašto bi ostajala s nekim ko te nikad nije voleo, nego je voleo neku svoju ideju o tome na koji bi ti način trebalo da se promeniš?
To što je uradio je dobro za tebe.
Verovatno za oboje, ali prvenstveno za tebe.

izgleda da mi je podsvijest sama reagovala na odlazak tako što me ućutkala...
ja se slažem sa tobom, ispostavilo se da jeste bolje :D
 

Back
Top