Naviknuti na samocu i posledice toga na ljubavni zivot i veze

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Par puta sam cuo taj izraz da se neko navikao na samocu tj. navikao da bude sam/a, pa me zanima da li je to zaista moguce i kako to funkcionise?
Da li ljudi koji su se navikli na samocu "ne znaju" da funkcionisu sa drugim ljudskim bicem u vezi zbog te samoce na koju su se navodno navikli ili ne?

Sta je sa vama, jeste li vi nekada ili mozda sada naviknuti na samocu? Koliko bi ta vasa "navika" uticala na vezu sa nekom osobm tj. koliko utice?
Kako, tj. zasto se neko navikne na samocu i da li je dobro, zdravo, sta vec, navikavati se na samocu?
 
pa super funkcionise to su oni koji su ''kvalitetno sami'',ustanu uz male ritualcice ispijanja kafice, pa procitaju neku emancipovanu edukativnu stampu,onda spreme fine zdrave ruckice za jednu osobu,pa setaju obilaze znamenitosti grada,kupe sebi nove krpice,caste se parcetom torte u moskvi,da bude skupo na nivou to im daje onako na vaznosti i kompenzuje raspad emotivnog stanja
 
Poslednja izmena:
Par puta sam cuo taj izraz da se neko navikao na samocu tj. navikao da bude sam/a, pa me zanima da li je to zaista moguce i kako to funkcionise?
Da li ljudi koji su se navikli na samocu "ne znaju" da funkcionisu sa drugim ljudskim bicem u vezi zbog te samoce na koju su se navodno navikli ili ne?

Sta je sa vama, jeste li vi nekada ili mozda sada naviknuti na samocu? Koliko bi ta vasa "navika" uticala na vezu sa nekom osobm tj. koliko utice?
Kako, tj. zasto se neko navikne na samocu i da li je dobro, zdravo, sta vec, navikavati se na samocu?

Ja sam imala duge pauze izmedju veza, ali veruj mi da mi nije bio neki veliki problem. U pocetku ti jeste tesko jer imas svoj ustaljen ritam u koji sada treba da "ubacis" jos jednu stavku :lol: To ti je otprilike kao kada si bio zaposlen, pa ostao bez posla pa se opet zaposlio. U pocetku ti je cudno i sve ti je nesto kratak dan, ali kasnije profunkcionise.
 
Ljudi se nanjuse, prepoznaju,... pa i funkcionisu zajedno bez obzira na navike.
Mislim da samo retki mogu da budu dugo sami a zadovoljni. Verujem da se to uglavnom desava kod onih sa izrazitim stepenom inteligencije koju su usmerili na neku drugu strast (nauku, umetnost, filozofiju) sa kojom se potpuno srode pa iskljuce druge, ili oni sa manjkom emotivnme inteligencije.
Ipak, lakse je biti sam nego usamljen pored nekog.
 
Par puta sam cuo taj izraz da se neko navikao na samocu tj. navikao da bude sam/a, pa me zanima da li je to zaista moguce i kako to funkcionise?
Da li ljudi koji su se navikli na samocu "ne znaju" da funkcionisu sa drugim ljudskim bicem u vezi zbog te samoce na koju su se navodno navikli ili ne?

Sta je sa vama, jeste li vi nekada ili mozda sada naviknuti na samocu? Koliko bi ta vasa "navika" uticala na vezu sa nekom osobm tj. koliko utice?
Kako, tj. zasto se neko navikne na samocu i da li je dobro, zdravo, sta vec, navikavati se na samocu?

moguće je, funkcioniše i ne smeta u funkcionisanju s drugim ljudima, jer naučiš kako da se ponašaš
 
Auuu,

ko navikne na samoću, kasnije počinje i sam sebi da smeta. Imam jednog komšiju, negde je mojih godina, nikad se ženio nije, a nisam ga video sa nekom ženskom sigurno više od 10 godina.... Niko mu ne dolazi, niti koga zove, jedino što na ulici popriča nekad sa komšijama...

Ja lično, ni pola dana ne bih izdržao sam. Mada, nekad poželim biti sam radi odmora :lol:
 
Nema tu zavisti, sasvim pogrešan zaključak. Mešaš sposobnost samostalnog delovanja čoveka sa samočom.

Drugo, tvoja sposobnost nemože ni priči nekome ko je drušven.

Ti imaš veliki problem. Pod hitno potraži psihologa. :)

Ostavljam vas vašoj samoći.

Psiholog je za ove što ne znaju biti sami, za koje sam rekao da mi se gade, ja sam sebi i psiholog drugi mi ne treba
 
Samo par reči o nedostajanju...:)

Kad izadješ iz samovanja i udješ u vezu, kad se naljutiš kažeš sebi:
- Kad sam bio/la sam mogao sam šta sam hteo a nekim čudom ne znam šta sam hteo jer ništa nisam radio i to mi sad nedostaje..
Zatim pokušavaš da se setiš šta ti još nedostaje ali ne možeš da se setiš...:lol:

Kad izadješ iz veze kažeš:
- Nedostaje mi njeno/njegovo ebeno "dobro jutro dušo"
- Nedostaje mi njen/njegov poljubac za laku noć
- Nedostaju mi njene/njegove ....

...ima puno toga što kasnije nedostaje, mrzi me da pišem...:D
 
Par puta sam cuo taj izraz da se neko navikao na samocu tj. navikao da bude sam/a, pa me zanima da li je to zaista moguce i kako to funkcionise?
Da li ljudi koji su se navikli na samocu "ne znaju" da funkcionisu sa drugim ljudskim bicem u vezi zbog te samoce na koju su se navodno navikli ili ne?

Sta je sa vama, jeste li vi nekada ili mozda sada naviknuti na samocu? Koliko bi ta vasa "navika" uticala na vezu sa nekom osobm tj. koliko utice?
Kako, tj. zasto se neko navikne na samocu i da li je dobro, zdravo, sta vec, navikavati se na samocu?



dobro je ono sto je covekov licni izbor.
nekada je partner potreba nekad teret, zavisi od tebe, razdoblja i partnera.
uz zdravo partnerstvo se odrasta, uz bolesno jos vise razboljeva.

meni prija sve to sto sama izaberem, sto god da je to.
 
Par puta sam cuo taj izraz da se neko navikao na samocu tj. navikao da bude sam/a, pa me zanima da li je to zaista moguce i kako to funkcionise?
Da li ljudi koji su se navikli na samocu "ne znaju" da funkcionisu sa drugim ljudskim bicem u vezi zbog te samoce na koju su se navodno navikli ili ne?

Sta je sa vama, jeste li vi nekada ili mozda sada naviknuti na samocu? Koliko bi ta vasa "navika" uticala na vezu sa nekom osobm tj. koliko utice?
Kako, tj. zasto se neko navikne na samocu i da li je dobro, zdravo, sta vec, navikavati se na samocu?

Treba se navesti kljuchnu chinjenicu znachi da se radi o osobama koji cijene svoju slobodu i To bash maksimalno i koji jasno kazuju da nisu voljni jedan pedalj te slobode da napuste da bi bili kompatibel za M/Z veze. Dakle nije Samotja neshto negativno i te osobe nisu usamljene naprotiv imaju veoma bogat zhivot imaju druge zhivotne priche Koje se neuklapaju u klasichno drushtvo Koje smatra da je jedini zhivotni cilj pronatji svoju neku polovinu
 
Tema@Ne poistovećujem samoću i usamljenost.
Osobe koje imaju osećaj usamljenosti-to često pokazuju tako što se patološki vezuju sa razne ljude u nadi da će neko ispuniti ,,prazninu" koju osećaju. I to je uglavnom kratkog veka i nemoguća misija.
Samoća je nešto što posmatram sa pozitivnijeg aspekta, kao stvar odluke,pauze ili bilo čega drugog. Osoba koja nije u vezi, a opet funkcioniše na ostalim planovima životnim ok.
 
Par puta sam cuo taj izraz da se neko navikao na samocu tj. navikao da bude sam/a, pa me zanima da li je to zaista moguce i kako to funkcionise?
Da li ljudi koji su se navikli na samocu "ne znaju" da funkcionisu sa drugim ljudskim bicem u vezi zbog te samoce na koju su se navodno navikli ili ne?

Sta je sa vama, jeste li vi nekada ili mozda sada naviknuti na samocu? Koliko bi ta vasa "navika" uticala na vezu sa nekom osobm tj. koliko utice?
Kako, tj. zasto se neko navikne na samocu i da li je dobro, zdravo, sta vec, navikavati se na samocu?

Ima mnogo ljudi oba pola u mom nekom širem okruženju od 30-ak i četrdesetak godina koji su dugo sami van neke ozbiljne veze,kojima ne fali naizgled ništa,neki čak i jako dobro izgledaju,ali apsolutno su nesposobni da pronađu ozbiljnog partnera/partnerku. Kada god čovek pokuša da ih "namesti" dešava se totalni debakl,nisu jednostavno u stanju da se odreknu te "slobode",čak je i brane agresivno, a opet znaju i oni da im nedostaje nešto, ne mogu to sakriti. Po meni retko ko može biti srećan tako,to su stvarno nadljudi.

Samoća nije tako strašna kada imaš 25 ili čak 35 godina i čini ti se sve vreme ovog sveta,super ti je zezanje,sloboda,ali šta kada napuniš 50+? Nemaš ništa iza sebe,nema ko da ti doda čašu vode kada te ukoči u leđima,da ne kažem gore situacije. Roditelja ili nema ili ne mogu da te pomognu,prijatelji koji su ostali u kontaktu,već o unucima razmišljaju,nemaju više zajedničkih tema sa tobom,familija digla ruke...jbm. ti takav život kada ideš do trafike da bi čuo ljudski glas...Užas. Ali bi opet našli manu svakome da bi izbegli vezu.
Nešto se čudno dešava u njihovim glavama,tako da je očigledno tačno: dugotrajna samoća promeni čoveka.
 
Par puta sam cuo taj izraz da se neko navikao na samocu tj. navikao da bude sam/a, pa me zanima da li je to zaista moguce i kako to funkcionise?
Da li ljudi koji su se navikli na samocu "ne znaju" da funkcionisu sa drugim ljudskim bicem u vezi zbog te samoce na koju su se navodno navikli ili ne?

Sta je sa vama, jeste li vi nekada ili mozda sada naviknuti na samocu? Koliko bi ta vasa "navika" uticala na vezu sa nekom osobm tj. koliko utice?
Kako, tj. zasto se neko navikne na samocu i da li je dobro, zdravo, sta vec, navikavati se na samocu?

čovek je društveno biće, to mu je u prirodi
ako neko živi sam ne znači da je sam ili usmaljen
mislim da ljudi ne mogu više od par godina provesti sami, najbolji primer su oni koji izađu iz ˝samica˝
 
Par puta sam cuo taj izraz da se neko navikao na samocu tj. navikao da bude sam/a, pa me zanima da li je to zaista moguce i kako to funkcionise?
Da li ljudi koji su se navikli na samocu "ne znaju" da funkcionisu sa drugim ljudskim bicem u vezi zbog te samoce na koju su se navodno navikli ili ne?

Sta je sa vama, jeste li vi nekada ili mozda sada naviknuti na samocu? Koliko bi ta vasa "navika" uticala na vezu sa nekom osobm tj. koliko utice?
Kako, tj. zasto se neko navikne na samocu i da li je dobro, zdravo, sta vec, navikavati se na samocu?

A otkud znam, nek zivi ko kako hoce...
 

Back
Top