Zasto bih to radila? Nalazila ravnotezu, "ostvarila se kao odrasla i zrela zena", formalizovala i terala se da budem u odnosima koji nisu potpuni a onda dolazila na socijalne mreze i flertovala, zakazivala prevare, punila se socnim komentarima muskaraca kojima nije stalo do mene i do kojih meni nije stalo...cemu to?
Gde nas ceka nagrada za gubitak svega sto izvorno jesmo, drago mi je sto nisam izgubila neusiljenu spontanost u pokazivanju emocija, sposobnost da se umilim, uvucem pod kozu...ono sta si mi sada zamerio vecina ljudi u realnom zivotu navodi kao glavni kvalitet koji imam...
Jednostavno se zadesis na pravom mestu, podelis emociju sa nekim na pravi nacin a gde ce vasa prica zavrsiti..to je vec potpuno nebitno...jedino sta licno vrednujem je osecanje zivota a ne skup pametnih odluka koje vode do nekakvog cilja...jer sta je cilj ljubavi ako ne emocija sama po sebi...bilo koja emocija u bilo kom pravcu usmerena, svejedno ce postati deo secanja u jednom momentu...iskreno mi je zao sto se kapacitet za cuveno "uhvati dan" rapidno smanjuje jer je previse straha, kalkulacija, prevara, instant...prava supa iz kesice koja je bljutava kao hladna...zato i ima toliko razvoda, makar da su posledica stare "obozavala sam te ali te ne volim vise" vec su racionalan dil, kakav je neretko i ulazak u brak...tako da, hvala druze na savetu ali ne, poslusati necu, luda ili hrabra, vreme ce reci