Naucena bespomocnost u Srbiji

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Ova tema ce imati neke veze sa politikom, ali vas molim da se fokusirate na politiku, istoriju, vec na stanje drustva.
Naucena bespomocnost je u kratkim crtama prihatanje neugodne, bezizlazne situacije, u kojoj ne postoji mogucnost promene, prihatamo situaciju u kojoj se nalazimo iako je losa, jer smo nemocni da ista promenimo.

E sada, dolazimo i do drzave u kojoj zivimo. Koliko puta se cuje tako, ako zelite promene, nesto bolje u zemlji kojoj zivite, morate da se borite za to. Ljudi u drugim zemljama kada im nesto ne odgovara, protestuju, bune se, a mi ne, jer smo nauceni da od toga nema vajde, nema promena, jer ovo je Srbija, tako funkcionise sistem.

Jesmo li mi kao drustvo nauceni na bespomocnost, i zasto prihvatamo tu bespomocnost? Prihvatamo korupciju, bahacenje kao nasu svakodnevnicu. Nemam snage ni volje za promene, ne vidimo bolje.
Jesmo li mi zaista bespomocni, i zasto smo prihvatili bespomocnost kao svakodnevnicu?
 
Ova tema ce imati neke veze sa politikom, ali vas molim da se fokusirate na politiku, istoriju, vec na stanje drustva.
Naucena bespomocnost je u kratkim crtama prihatanje neugodne, bezizlazne situacije, u kojoj ne postoji mogucnost promene, prihatamo situaciju u kojoj se nalazimo iako je losa, jer smo nemocni da ista promenimo.

E sada, dolazimo i do drzave u kojoj zivimo. Koliko puta se cuje tako, ako zelite promene, nesto bolje u zemlji kojoj zivite, morate da se borite za to. Ljudi u drugim zemljama kada im nesto ne odgovara, protestuju, bune se, a mi ne, jer smo nauceni da od toga nema vajde, nema promena, jer ovo je Srbija, tako funkcionise sistem.

Jesmo li mi kao drustvo nauceni na bespomocnost, i zasto prihvatamo tu bespomocnost? Prihvatamo korupciju, bahacenje kao nasu svakodnevnicu. Nemam snage ni volje za promene, ne vidimo bolje.
Jesmo li mi zaista bespomocni, i zasto smo prihvatili bespomocnost kao svakodnevnicu?
Naravno da nismo bespomocni, ali niko nas nije naucio nista.. Nego kada smo uzeli stvar u svoje ruke i trazili neke promene, ispalo je jos gore.. A politicke alternative nema, sve su isti igraci.
 
Naucena bespomocnost se definise malo drugacije - covek je naucen (mada pre bih rekla ubedjen) da nista ne moze da preduzme, jer tako mu je receno/predoceno od strane nekoga ko mu je autoritet. Najprostiji primer je kada dete ne ispunjava ocekivanja roditelja i oni mu stalno govore "ti si nesposoban", "ti si beskoristan", "ti nista ne umes". Dete/osoba vremenom pocinje da veruje u to. Naucenoj bespomocnosti su podloznije labilnije i sugestivnije osobe, uglavnom sa manjkom samopouzdanja. Ovo stanje nije nepromenljiva kategorija. Promena se desava kada osoba uradi nesto za sta je do tada smatrala da nije sposobna, ma koliko to trivijalno bilo, ili ako sretne osobu koja je podrzava i gura ka napred.

Ovo o cemu ti pricas pre bih rekla da je kolektivna depresija u pitanju i to za nas narod stoji. Sve je lose, nista ne valja, a kada nas neko pita sta cemo da preduzmemo, obicno se samo odmahne rukom i kaze "svi su isti, nema tu pomoci".
 
Pa kreni od Gazimestana, demonstracije 91, mitinga, studentskih protesta, demonstracije 2000 god...mnogo je toga bilo, mozda i previse.Posle svakog izlaska naroda na ulice bivalo je sve gore i sto bi protestvovao da ti bude gore.Srbija nikad nista nije naucila i ono sto je naucila na mnogo tezak nacin
 
Ne verujem u promenu po svaku cenu bilo čega što se nekome ne sviđa. često se stvore određena pitanja koja imaju medijsku pažnju a da jednostavno u široj masi ne postoji gledanje na to kao problem. Osim toga često oni koji govore o tzv "problemu" temu postavljaju tako da je rešenje nepravednije od problema.
Sa druge strane, ono što postoji jeste problem samoorganiziranja. Narod jednostavno nema takvu kulturu. Za vreme totalitarnog komunizma vlast je nagrađivala pokorno ponašanje a grubo kažnjavala suprotstavljanje. Danas ako se i pojavi grupa koja pokazuje sposobnost za samoorganizaciju i vlast i opozicija pokazuju želju da ju korumpiraju i upregnu u svoja kola.
Ali prostor za samoorganizaciju definitivno postoji. I forum je forma samoorganizovane zajednice. Da rukovodstvo Krstarice organizuje žurku baš me zanima koliko bi ljudi došlo. Pet, deset, pedeset ili petsto. :D

Ja verovatno bih. Čisto da upoznam moderatorke:mrgreen:
 
Ova tema ce imati neke veze sa politikom, ali vas molim da se fokusirate na politiku, istoriju, vec na stanje drustva.
Naucena bespomocnost je u kratkim crtama prihatanje neugodne, bezizlazne situacije, u kojoj ne postoji mogucnost promene, prihatamo situaciju u kojoj se nalazimo iako je losa, jer smo nemocni da ista promenimo.

E sada, dolazimo i do drzave u kojoj zivimo. Koliko puta se cuje tako, ako zelite promene, nesto bolje u zemlji kojoj zivite, morate da se borite za to. Ljudi u drugim zemljama kada im nesto ne odgovara, protestuju, bune se, a mi ne, jer smo nauceni da od toga nema vajde, nema promena, jer ovo je Srbija, tako funkcionise sistem.

Jesmo li mi kao drustvo nauceni na bespomocnost, i zasto prihvatamo tu bespomocnost? Prihvatamo korupciju, bahacenje kao nasu svakodnevnicu. Nemam snage ni volje za promene, ne vidimo bolje.
Jesmo li mi zaista bespomocni, i zasto smo prihvatili bespomocnost kao svakodnevnicu?

Veoma dobra tema, jedna o dboljih u poslednje vreme, ali nazalost u isto vreme i strasna, podilaze zmarci ako pokusas nesto smisleno da napises i odgovoris....

Mi smo upravo zapali u takvo neko stanje "trazi posao a boga moli da ne nadje" sindrom....
 
Cesto se provaci u razgovoru kod nas "samo da mogu da odem negde bolje", zar je to jedina perspektiva u Srbiji, pobeci sto dalje od sistema, korupcije, medija, ispranih mozgova, besparice i sl.?
Da li smo stvarno prihvatili da je situacija losa, ali se tesimo sto nije gore i da moze biti gore?
 
Naucena bespomocnost je termin za ponasanje misa u jednoj situaciji sa elektrosokovima,
termin je iz oblasti psihologije koja se bavi sticanjem promjena u psihi koje se mogu ispoljiti u ponasanju ili zamisljanju, i zove se "psihologija ucenja".
Nije mi jasno zasto ga je autor teme za ovu temu uzeo.
Ja za ovo mogu da dam linkove.
 
Pa daj linak!:D
Slažem se da je to skup naučenih matrica...
Ovde iza ovih teksto a stoji pitanje:Kako se
rešiti te inertivnpsti!
Valjala bi promena obrazovanja!
Od prvog razreda učiti dete neposrednoj
primeni demokratije!
Činjenoca je da je to već sad moguće putem
Interneta!
Da li bi to valjalo?
Naravno da bi,ali to je proces očovečenja o
kom je većini poznati učesnik Lončar x puta
pisao...
 
Da napomenem:socijalizacija u megapolisu I Surdulici nije istog ni obima,ni sadržaja ni implikacija po
emotivno - cognitivni system psihe urbanog čoveka...Naravno,ruralna socijalizacija je tek manja I s
manje obrazaca-matrica...
Kad se "ubode" na Terazije ruralni čovek iz okoline Medveđe,jedino mu Bog može pomoći...I inteligencija
ako je poseduje,ali to su traumatični doživljaji...
 
Da napomenem:socijalizacija u megapolisu I Surdulici nije istog ni obima,ni sadržaja ni implikacija po
emotivno - cognitivni system psihe urbanog čoveka...Naravno,ruralna socijalizacija je tek manja I s
manje obrazaca-matrica...
Kad se "ubode" na Terazije ruralni čovek iz okoline Medveđe,jedino mu Bog može pomoći...I inteligencija
ako je poseduje,ali to su traumatični doživljaji...

Bilo koja promena sredine moze povuci za sobom traumaticne dozivljaje, a pogotovo ako se radi o prelasku iz manje sredine u vecu.
 
Evo malo statistike od pre par godina: Svaki peti stanovnik Srbije stariji od 15 godina je nepismen. Milion i po stanovnika ima samo osnovnu skolu. Problematicno je i to sto se spominje da ove brojke rastu.

Nemoi da si Gremer Nacci jel to nije lepo i kulturno da se ispravljaju ljudi.

- - - - - - - - - -

Bilo koja promena sredine moze povuci za sobom traumaticne dozivljaje, a pogotovo ako se radi o prelasku iz manje sredine u vecu.

To samo kod osoba koje imaju izrazito slabe adaptivne karakteristike i genetski potencijal za obolevanje od psihickih poremecaja i bolesti.
 

Back
Top