zike
Elita
- Poruka
- 21.673
D(j)elić Prevlake je...a Prevlaka je uopšte i bila u dubrovačkom d(ij)elu Dalmacije, a ne u Boki kotorskoj.
Hajdemo govorfiti o faktima (pošto sam ja istoričar). Vidiš, lijepo si rekao da je u najvećem dijelu zemlje uspostavljena srpska vojna uprava, ali nije se većina Crne Gore našla pod okupacijom srpskih trupa, već njen najveći dio. Sveukupno, manje od polovina svih nauružanih snaga su bili vojnici srpske vojske, a u njih su lideri bili sami nekadašnji crnogorski časnici, dok je jedva iko od njih bio i Srbijanac uopšte. No moramo i naglasiti da se u modernoj crnogorskoj historiografiji često izbjegava govoriti da je kao prvo srpska vojska imala mandat savezničkih Velikih sila Antante, da je imala određenu legalnost za takav čin jer se po ugovoru it 1914. godine vojska Kraljevine Srbije smatra narodnom vojskom crnogorske države, tj. domaćom, kao i jednostavno neosporiva činjenica da je krajem 1918. godine, kada je ulazila u sva veća mjesta, bivala masovno pozdravljena kao oslobodilačka od strane narodna na tlu okupirane Kraljevine Crne Gore.
Crna Gora i jeste ostala bez vojske, 1916. godine. Poslije toga ostale su joj srpska vojska i crnogorski četnici, pokret otpora - komite. Cilj srbijanskih vlasti jeste bio kompletno zatiranje crnogorskoga, a to su bila upravo vremena diplomatskog igranja mačke i miša između dve Nikole, ali nikako se ne može reći da je to bio pokušaj asimilacije, barem ne u konvencijonalnom smislu te riječi. Crnu Goru su pokušali napraviti Srbijom, to je tačno, ali se ovo često, kao i razne druge stvari koje sam ranije navodio, zloupotrebljava tvrdeći da su tako Srbi pokušali jedan strani narod, srbizirati, i učiniti ih Srbima, što jednostavno nije tačno, jer su se Crnogorci i osjećali sebe kao pripadnicima neke 'srpske provinijencije' što bi rekao Novak Kilibarda 1990.-ih godina, a istorijske činjenice su činjenice i uvijek će to i biti.
Za kraj, da preciziramo, glavnina srpske vojske je ipak prodrla preko Metohije, a ne tuda. I dodao bih jednu vrlo važnu stvar, koja se takođe, nažalost, zaboravlja - a ta je da su crnogorski pobunjenici, pošto su zbacili Radomira Vešovića 1917. godine, proglasili stvaranje velike Srbije, i direktiva im je bila oslobađanje Crne Gore, ali kao dijela veće srpske države, i pod tim ostali do kraja Velikog rata.
Istina je to, konkretan razlog je što su se već tada većina Crnogoraca na oružju borilo u redovima srpske vojske, a zvaničan stav zvanične Srbije od 1916. godine je bio da je crnogorsko pitanje riješeno, i da je Crna Gora dio Srbije. Konkretno pri tom što navodiš, razlog je bio pozivanje na službeni ugovor iz 1914. godine, po kojem postoji samo jedna vojska Srbije i Crne Gore.
Smršao je nešto više od 10 kila, a o tom robovanju smo već žvakali ranije, nemojmo opet![]()
U većini ovoga što si iznio se slažem sa tobom. Ali, zar nije tačno da su, pod organizacijom srpskih vlasti, više puta pokušali da uviju kralja Nikolu. Kada je pravljena kraljevina SHS, Crna Gora je bila okupirana (u najvećem dijelu) od Srbije. Crnogorska vojska koja je krenula na oslobađanje Boke Kotorske i na ratovanje kod Dubrovnika, povučena je, na zahtjev srpskih vlasti, u Sandžak. Takođe, stvoren je, od strane Srbije, crnogorski pokret za ujedinjenje, koji je radio protiv interesa CG i politike kralja Nikole. Predrag Pešić i Božo Janković (čini mi se da se tako zovu) bili su glavni u crnogorskoj vojsci u Sandžaku, a živjeli su u Srbiji i izjašnjavali se Srbima. Na kraju, Srbija se protivi formiranju crnogorskog odreda u okviru francuske vojske na Solunskom frontu, jer je njen cilj bio da CG poslije rata ostane bez vojske, kako bi se osigurali da neće biti otpora kod Crnogoraca kad se bude formirala Kraljevina SHS. Ima tu još toga, ali sam umoran, pa noćas neću više pisati.