gost 331040
Domaćin
- Poruka
- 3.329
možda ovako koncipirana teme neće doživeti odmah ključ. molim moderatorku da ima milosti ovaj put. ovo nije mizogina tematika a nije više ni tabu tema.
neko je na onoj drugoj temi napisao kako kod nas u srbiji ne postoje statistike koje govore o sve učestalijem ženskom nasilju u porodici.
studije pokazuju da se o tome ni u globalnim razmerama ne govori onoliko koliko bi trebalo.
a sociolozi i oni koji upućuju na prisustvo i značaj tog problema, dočekuju se na nož jer zaboga, izjednačavaju muško sa ženskim nasiljem.
neka istraživanja (ozbiljna, naravno) pokazuju kako su žene u porodici puno perfidniji, podjednako učestali ali i razorniji zlostavljači od muškaraca. pritom se samo deo njihove destrukcije odnosi i na fizičko nasilje (ono u većini slučajeva i dalje pripada muškarcima)
pretpostavimo da žena kao pre svega emotivni stub porodice ima najveći uticaj na sve članove domačinstva i da se svaki poremećaj njenog ponašanja i ličnosti, direktno odražava na ukućane.
žena usled sopstvene jake frustracije toliko jako može da utiče na ostale da i kod njih izaziva ludilo i poremećeno ponašanje.
ona je u stanju da kada oseti da je bitka izgubljena a njeno vođstvo na neki način uzdrmano, spali sopstveni dom i povuče za sobom i muža i decu u propast.
ako muškarac kao zlostavljač ima osobine tiranina,
žena se u nekim tumačenjima porodičnog nasilja opisuje kao "porodični terorista",
što je suštinski mnogo ozbiljnija kvalifikacija.
šta mislite, zašto se ćuti o ženama porodičnim nasilnicima i zašto se i dalje podrazumeva da je to isključivo muški resor?
nije li u pozadini propasti i sunovrata mnogih disfunkcionalnih porodica, krivica zapravo na ženi a ne na muškarcu?
molim moderaciju da ovu temu ne zaključa i da je zadrži baš na ovom podforumu!
muškarci su danas na svakom koraku ozloglašeni zbog stereotipa krivice koji ih prati.
kako se oni zbog toga osećaju i koliko ih to onespokojava da danas sutra postanu normalni muževi, očevi itd...mislim da je tema koja baš pripada ovom podforumu
neko je na onoj drugoj temi napisao kako kod nas u srbiji ne postoje statistike koje govore o sve učestalijem ženskom nasilju u porodici.
studije pokazuju da se o tome ni u globalnim razmerama ne govori onoliko koliko bi trebalo.
a sociolozi i oni koji upućuju na prisustvo i značaj tog problema, dočekuju se na nož jer zaboga, izjednačavaju muško sa ženskim nasiljem.
neka istraživanja (ozbiljna, naravno) pokazuju kako su žene u porodici puno perfidniji, podjednako učestali ali i razorniji zlostavljači od muškaraca. pritom se samo deo njihove destrukcije odnosi i na fizičko nasilje (ono u većini slučajeva i dalje pripada muškarcima)
pretpostavimo da žena kao pre svega emotivni stub porodice ima najveći uticaj na sve članove domačinstva i da se svaki poremećaj njenog ponašanja i ličnosti, direktno odražava na ukućane.
žena usled sopstvene jake frustracije toliko jako može da utiče na ostale da i kod njih izaziva ludilo i poremećeno ponašanje.
ona je u stanju da kada oseti da je bitka izgubljena a njeno vođstvo na neki način uzdrmano, spali sopstveni dom i povuče za sobom i muža i decu u propast.
ako muškarac kao zlostavljač ima osobine tiranina,
žena se u nekim tumačenjima porodičnog nasilja opisuje kao "porodični terorista",
što je suštinski mnogo ozbiljnija kvalifikacija.
šta mislite, zašto se ćuti o ženama porodičnim nasilnicima i zašto se i dalje podrazumeva da je to isključivo muški resor?
nije li u pozadini propasti i sunovrata mnogih disfunkcionalnih porodica, krivica zapravo na ženi a ne na muškarcu?
molim moderaciju da ovu temu ne zaključa i da je zadrži baš na ovom podforumu!
muškarci su danas na svakom koraku ozloglašeni zbog stereotipa krivice koji ih prati.
kako se oni zbog toga osećaju i koliko ih to onespokojava da danas sutra postanu normalni muževi, očevi itd...mislim da je tema koja baš pripada ovom podforumu
