Postoji mnogo načina za odmeravanje ličnosti, ali veliki deo istraživanja se fokusirao na pet specifičnih osobina za koje se smatra da čine naše najosnovnije karakteristike. Poznati kao „velikih pet“, oni su:
- ekstraverzija – koliko ste otvoreni i društveni;
- savesnost – koliko ste organizovani i disciplinovani;
- prijatnost – koliko ste zabrinuti za društveni sklad;
- neuroticizam – koliko ste nervozni i osetljivi; i
- otvorenost za iskustvo – koliko ste maštoviti i radoznali.
Nedavna naučna istraživanja zaključuju da uz odgovarajuće psihološke strategije i dovoljno truda, mnogi ljudi mogu uspešno oblikovati svoje osnovne osobine onako kako žele.
Da li se ljudi foliraju ili stvarno mogu da se promene?
Da bi neko ispravo shvatio šta je to ličnost i sve u vezi nje, morao bi prethodno znati zašto mi uopšte postojimo, koja je svrha, smisao i najviši cilj našeg postojanja. Zašto nama uopšte treba ličnost budući da tokom stotine hiljada života izgradimo isto toliko ličnosti koje su samo nove verzije svojevrsnog softvera koji koristimo mi, pravo Biće, koje zovemo Duša, zarad vlastite ekspanzije svesti.
Drugo, morao bi razumeti način kreiranja/stvaranja ličnosti, način kako ekspandira naša svest, ne humana već ona koja je naša suštinska svest koja nije mentalna već je čisto duhovna kategorija. neophodno je znati način funkcionisanja našeg radnog ili budnog dela uma u koji je ugrađena i naša ličnost. Takođe treba znati negativne i pozitivne uticaje ili i negativne i pozitivne karakteristike ličnost a to znači znati uticaj i funkciinisanje naših čula, nagona, emocija i negativnih pasija uma. Ovih poslednjih ima pet grupa ali obuhvataju nekoliko desetina pojedinih karakteristika.
Imajući u vidu sve ovo, možemo reći da su ovih PET karakteristika navedenih u postu, pokazatelj da su ti "stručnjaci" daleko od stručnjaka.
Kako mogu razmatrati ličnost ako ti stručnjaci u psihologiji tvrde da postoji emocionalna inteligencija bez da znaju da takva inteligencija ne postoji. Jedina inteligencija je duhovni kvalitet koji izrasta sa našim stanjem svesti.
Kako prihvatiti tobožnje nalaze takvih stručnjaka ako ne znaju da zaljubčljivanje nisu izmislili bogati ljudi već je zaljubljivanje došlo sa dosezanjem određenog stanja svesti (koje je duhovna kategorija) a da su ga najpre mogli ispoljiti bogatiti jer im je imućnost davala veći stepen slobode u zajednici. Odnosno, zaljubljenost je bila neophodna da omogući partnerima samostalno međusobno biranje jer će na taj način najbrže i najdirektije sami uzrokovati svoja iskustva umesto da ih uzrokuju roditelji koji su deci nametali brak po metodi kalkulacije sa pozicije svojih pasija.
Intelektualci sa najslabiji kandidati da prodru u samu suštinu čoveka, da razumeju kako funkcionišemo mi kao duhovno Biće, a kako mi kao kompleksno biće zvano čovek.
Sve ovo je poznati danas i sve je dostupno onima koji stvarno žele prodreti u samu srž života. Bez toga intelektualci samo spolja posmatraju čoveka kao što bi "čobanin" seo pred računarom i shvatio kako je napravljen te i sam počeo da ih kreira i prodaje.