Problem je što je u SFRJ zapošljavano po 5 ili 10 radnika na jedno
realno radno mesto, sve u grčevitom pokušaju da se sačuva socijalni mir - jer, ako tih 10 ljudi ide da "radi" i prima kakvu-takvu platu, neće sedeti kući i oštriti kuku i motiku da obara vlast.
Dakle, pet do deset radnika je delilo jedno radno mesto, plata nije bila previsoka ali se nije moralo mnogo ni raditi (jer je posla, realno i bilo samo za tog jednog "realnog" radnika), pa se u svesti ljudi to "kompenzovalo". Dodatno, podizanje produktivnosti i automatizacija su svesno zaobilaženi u velikom luku - bolje je bilo da imaš 30 zaposlenih u odeljenju "kičma trans" (srce ruke i lopata

), koji na rukama i eventualno kolicima nose sstvar po fabrikama, nego da uložiš u kran koji je dvadeset puta efikasniji, i na duže staze daleko isplativiji. Ali, šta onda sa 30 pregalaca koji zbog krana ostaju bez posla?
Plus, kada je svojina "ničija", onda je lako kupiti ljude za malo džabalebarenja. O krađama po firmama i fabrikama i da ne pričam.
Na privatnoj svojini je, naravno, uvek bilo drugačije - kada je na red dolazila setva ili žetva, masovno se bežalo sa posla par sati ranije da se obradi sopstvena njiva, štala, voćnjak i vinograd , ili su ljudi jednostavno "otvarali" bolovanje dok ne završe poljske radove...