Napisati knjigu...

Pomišljala sam da bi bilo zanimljivo kad bi neko - ja, na primer :) - napisao/la temu iz perspektive vremena... Da antropomorfizujem Vreme kao fantastičnu, ograničavajuću, a možda i izmišljenu dimenziju... Da pišem o tome kako Ono gleda na svet i ljude koje okružuje, kroz koje prolazi... Da vreme govori o svom kretanju, o svojoj nadmoći... ili nemoći...
 
Hm, ja sam pocela da pisem roman sa majkom
Sastoji se iz dva dela, prvi je u sadasnjem vremenu, drugi futuristicki
Radi se o detetu koje je natprosecno inteligentno, onda je ona otisla za Ameriku kao tinejdzer, da se skoluje, a onda se vratila u Srbiju i postala prva zena predsednik tamo negde, 2020...
 
Hm, ja sam pocela da pisem roman sa majkom
Sastoji se iz dva dela, prvi je u sadasnjem vremenu, drugi futuristicki
Radi se o detetu koje je natprosecno inteligentno, onda je ona otisla za Ameriku kao tinejdzer, da se skoluje, a onda se vratila u Srbiju i postala prva zena predsednik tamo negde, 2020...

kada objavite knjigu javi da procitamo!!!!
dako dodje neka u cg
 
Potpuno se slazem. Uz rizik da se ponavljam, na tu temu preporucujem pesmu Desanke Maskimovic "Sta te to spreci da postanes pesma" (to je otprilike naslov, sorry, davno se citalo)

На конто тога парафразираћу једног нашег познатог писца (да га не именујем): идеје нису проблем, имам идеја да за три живота не бих стигао да их употребим.
Идеја је само полазни основ за дело. Тек после тога почиње главни поступак, стварање саме материје. Неодређено је до које мере се дело планира, то је од аутора до аутора. Еко, на пример, каже да око 40 (ако се добро сећам) процената дела испланира пре писања, а остало следи по инерцији.
 
Pol Oster čak kaže da ponekad u glavi ima samo naslov knjige. Stavi ga na papir, krene da piše i vidi gdje ga to vodi.
Ne bih ja puno teoretisao oko tog stvaralačkog procesa. Svako kome je suđeno da napiše knjigu, napisaće je.
 
На конто тога парафразираћу једног нашег познатог писца (да га не именујем): идеје нису проблем, имам идеја да за три живота не бих стигао да их употребим.
Идеја је само полазни основ за дело. Тек после тога почиње главни поступак, стварање саме материје. Неодређено је до које мере се дело планира, то је од аутора до аутора. Еко, на пример, каже да око 40 (ако се добро сећам) процената дела испланира пре писања, а остало следи по инерцији.

Secam se toga iz njegovih Postila za Ime ruze. Pitali su ga zasto je Borhes u knjizi tako zao, odgovrio je da to nije bio njegov izbor, on je stvorio lik na pocetku a prica je diktirala dalji razvoj...
 

Back
Top