Napeto u Parizu, u Renu zapaljeni autobusi, u Marseju bačen suzavac: Uhapšeno skoro 300 osoba, mnogima određen pritvor

Strasno
1000 ljutih blokaderosa se sprema da pomogne braci po kontejneru u parizu.
Greta umesto u gazu zaplovila u normandiju.
Nepalci upućuju podršku francuzima isto.14.000 robijasa koji pobegli iz kazamata u nepalu krenulo u pariz isto.
Sve snage slobodnog sveta u pariz
A Marta Kos ćuti.
 
Jadni ovi kontejneri svi blokaderosi mnogo vole đubre.
Screenshot_20250910_195825_Samsung Internet.jpg
 
Strasno
1000 ljutih blokaderosa se sprema da pomogne braci po kontejneru u parizu.
Greta umesto u gazu zaplovila u normandiju.
Nepalci upućuju podršku francuzima isto.14.000 robijasa koji pobegli iz kazamata u nepalu krenulo u pariz isto.
Sve snage slobodnog sveta u pariz
Smešan si ko harlekin. :P:cool: Idi na istok momče...:lol:
 
https://www.euronews.rs/evropa/vesti/186957/protesti-u-francuskoj-sukobi-s-policijom-i-hapsenja/vest

To od jutros sada već javljaju o 500 "uhicenih"
Za to vreme Makron tvitije po x u o dronovoma u poljskoj.
Za razliku od našeg pravosuđa tamo oma pritvor.
Kleta Evropa.juce cinkarili tzv opozicaoneri blokaderi danas im nedaju da pale i blokiraju i jos ih hapse.strasno kakav bezobrazluk.jos ih i mlate.
Realno ja sam ovo očekivao i pisao o tome, pisao o pokazateljima opadanja privrede , staflaciji. Za razliku od većine diskutanata koji su laprdali o svili i kadifi u EU. :kafa:
 
Realno ja sam ovo očekivao i pisao o tome, pisao o pokazateljima opadanja privrede , staflaciji. Za razliku od većine diskutanata koji su laprdali o svili i kadifi u EU. :kafa:
Promjenit ces misljenje o EU kada Srb
ija za mjesec dana udje u EU.
A Evropa mirisna svjeze depilirana.
 
U fr poskupi gorivo 5 centi zapale ceo pariz :kafa:
Francuska je jedna propala privreda; imaju 6 posto budžetskog deficita i ogroman dug od 113 posto bdp-a uz mali rast bdp i strukturnu inflaciju od cc 4 posto mesečno, uz to povećali su izdavanje za vojsku od dva na 5 posto plus skorašnje povećanje izvoznih dažbine za SAD od 15 % i deo obaveznog udela od zajedničkih 600 milijadi evra EU investicija u SAD. To propadanje francuske privrede nije palo s neba već je posledica dugoročnih procesa na koje su se nadovezali skorašnji ekonomski šokovi. Ne postoji način da se ekonomski problemi ne preliju u političke što se upravo dešava.
Poređenje sa Srbijom je neadekvatno pošto smo mi zadnjih trideset godina narativno i u svakom smislu vezani za evrointegracije i želju da kad porastemo postanemo Francuska.
 

„Makron se igrao s vatrom, a sada kuća gori“: Analiza političke krize u Francuskoj​

S. D.danas 19:00
Makron se igrao s vatrom, a sada kuća gori: Analiza političke krize u Francuskoj 1
Foto: EPA/GUILLAUME HORCAJUELO

U svom manifestu iz 2016. godine pod nazivom Revolucija, tadašnji predsednički kandidat Emanuel Makron optužio je „fosilizirani politički aparat“ Francuske da opasno otvara put dolasku Marin Le Pen na vlast.

„Politička klasa i mediji su grupa mesečara koji odbijaju da vide šta im dolazi, tako da viđamo ista lica i slušamo iste govore“, napisao je.

Obećao je da će odbaciti staru političku logiku i okupiti oko sebe „progresivne reformiste koji veruju da je sudbina Francuske da prigrli modernost“.


Novo lice proevropskog liberalizma došlo je na vlast sledeće godine s obećanjem o radikalnim promenama koje bi Francusku uvele u 21. vek.

Osam godina kasnije, kako je Francuska je zahvaćena političkom krizom i bez očiglednog izlaza iz zastoja, Makronove uzvišene ambicije deluju kao da su loše ostarile, piše za Gardijan Žil Darmanin, francuski novinar.

Fransoa Bajru, koji je ušao u politiku pre nego što se predsednik Makron rodio, postao je treći premijer koji je dao ostavku u roku od godinu dana.

Marin Le Pen je jača nego ikad, uprkos pravnim problemima. Na svetskoj sceni, Makron pokušava da predvodi zapadnu koaliciju u podršci Ukrajini, ali će njegov uticaj opasti bez budžeta koji bi podržao njegova obećanja (ili još gore – ako Francuska uvede evrozonu u novu dužničku krizu).

Kako je tačno Francuska došla do ove tačke?​

Teško je izbeći zaključak da se Makronu obija o glavu njegova razorna arogancija. Predstavljajući se kao jedini branilac razumnog političkog centra, ponašao se kao populistička crna rupa, gutajući ideje, političare i birače i sa levice i sa desnice.

Danas samo 15 odsto francuskog biračkog tela kaže da mu veruje. Ostalih 85 odsto nema jasno gde da ide – osim ka ekstremima.

Makron je služio kao ministar ekonomije u vladi socijalističkog predsednika Fransoa Olanda. Ali je već 2016. izrazio prezir prema i levoj i desnoj opciji – pozicija koja, uprkos razlikama, odražava stav Marin Le Pen. „Uveren sam da su svi oni u krivu“, napisao je Makron u svom predsedničkom manifestu.

Trebalo mu je samo nekoliko godina da ih učini irelevantnim.

U svojoj prvoj kampanji, 2017. godine, tada 39-godišnji autsajder razbio je francusku levicu. Makron je privukao kako istaknute socijaldemokrate, tako i njihove birače, u pokret En Marche, partiju koju je navodno osmislio da odgovara njegovim inicijalima, i koja je obećavala da „neće biti ni leva ni desna“.

Stara socijalistička partija, koja je dovela i Olanda i Miterana u Jelisejsku palatu, ostala je gotovo mrtva. Njen predsednički kandidat Benoa Amon je, rastrzan između Makrona i radikalne levice Žan-Lika Melanšona, osvojio samo 6,36 odsto glasova u prvom krugu.

Tokom svog prvog mandata, veran svojoj strategiji da „razmatra sve strane“, što je često izazivalo podsmeh (njegova parola en même temps – „u isto vreme“), Makron je posegao ka glavnoj desnici kako bi proširio svoju koaliciju.

Njegova dva premijera, Eduar Filip i Žan Kasteks, dolazili su iz stranke Republikanci (LR), isto kao i njegov dugogodišnji ministar ekonomije Bruno Le Mer.

Sve više političara napuštalo je potonulu konzervativnu stranku i prelazilo u sve desnije orijentisani Makronov tabor. Na predsedničkim izborima 2022. kandidatkinja LR-a Valeri Pekres dobila je sramotnih 4,8 odsto glasova.

Vanredni izbori prošle godine bili su poslednji čin Makronove arogancije i najotkrivajući. Nadao se da će izazvati šok u javnosti nakon što je Nacionalno okupljanje (RN) Marin Le Pen osvojio prvo mesto na izborima za Evropski parlament.

Ali ultimatum mu se obio o glavu, ostavivši mu parlament podeljen u tri bloka: s jedne strane, nevoljna koalicija Melanšonove radikalne levice i umerenijih levih partija. S druge strane, jačajući RN, koji ipak još nema većinu i na sredini, umorni centristi i konzervativci. Opšte nezadovoljstvo na sve strane.

Iako je Makron uspeo da uništi tradicionalne francuske partije, nije uspeo da izgradi stabilan politički pokret u centru – izvan sopstvene ličnosti. Njegova sveobuhvatna, populistička politika toliko je nepredvidiva da je postala mem.

Makron bi mogao da podnese ostavku ili raspiše nove izbore – prema anketama, većina građana želi novu raspuštanje parlamenta – ali je isključio obe opcije.

Više od deset političara povezanih sa Makronom, uključujući bivše premijere poput Gabrijela Atala (poznat po kulturološkim sukobima), Eduara Filipa (opsednutog penzionom reformom), pa čak i samog Bajrua, već pripremaju teren za predsedničku trku 2027. godine. Sve bi to moglo da preraste u ružnu političku borbu do istrebljenja.

U međuvremenu, Makronovo odbijanje da sarađuje čak i sa najumerenijom levicom, uprkos tome što je koalicija Novi narodni front izašla kao pobednik na prošlogodišnjim vanrednim izborima, dalo je dodatni podsticaj antagonističkim ispadima Žan-Lika Melanšona, čime se dodatno produbljuje osećaj haosa i potencijalno gura još više birača u naručje Marin Le Pen.

Istina je da se francuski predsednički sistem oslanja na „spasioca“ koji treba da „spasi“ zemlju svakih pet godina. Makron je jednom rekao: „Moglo bi se reći da je Francuska zemlja „monarhista koji ubijaju kraljeve“. Ali stara podela na levicu i desnicu, sa jasnim i dosadnim ideologijama, omogućavala je ljudima da glasaju za skup ideja, a ne samo za ličnost predsednika.

Da, svakako je bila zastarela. Da, krajnja desnica je već tada napredovala.

Ali predstavljajući sebe kao poslednju i jedinu liniju odbrane protiv krajnje desnice, Makron je samo ojačao naraciju Le Penove „mi protiv njih“. I time što je brzo delovao i rušio pravila, narušavajući nepisana pravila francuske politike, on je učvrstio hroničnu nestabilnost koja je Le Penovoj neophodna da bi napredovala.

Igrao se vatrom, a sada kuća gori.
 

Back
Top