cvele2
Ističe se
- Poruka
- 2.133
Alkohol - sveprisutan u našim životima.
U umerenim količinama jako dobro sredstvo za opuštanje i dobijanje neke pozitivne energije. U većim količinama jako opasna supstanca koja nas može koštati i života.
Razumem ljude koji vole tako malo da popiju, žele da se malo opuste, da dobiju tu neku energiju za druženje (ili kako god to zvali). Takođe razumem da se svakome desi da se otrgne kontroli i da izgubi "merku" u pijenju i da tako popije velike količine alkohola.
Ali jedno ne razumem, a to su osobe koje piju sa namerom da se napiju. Ne govorim o onim klasičnim alkoholičarima/propalicama koji u čaši traže spas, utapaju tugu itd. Govorim o omladini, našim vršnjacima, o osobama za koje je još rano reći da su propale i koje još uvek nemaju razloga da se na taj način opijaju.
Znam jednog lika koji voli tako da popije i to ume baš mnogo da popije. Najveći problem kod njega je to što je on mnogo nezgodan kada se napije - totalno izgubi svu kontrolu i u stanju je i sa najvećim prijateljem, a kamo li tek sa porodicom, da se toliko gadno posvađa i da ih iznavređa, da to nije normalno. Kaje se on posle zbog toga, vadi se na alkohol, ali, znajući sve to, on će opet da se tako napije kada mu se bude pružila prilika.
E to bih voleo da razumem. Drugari psiholozi, koje je vaše stručno mišljenje na konto ove teme?
U umerenim količinama jako dobro sredstvo za opuštanje i dobijanje neke pozitivne energije. U većim količinama jako opasna supstanca koja nas može koštati i života.
Razumem ljude koji vole tako malo da popiju, žele da se malo opuste, da dobiju tu neku energiju za druženje (ili kako god to zvali). Takođe razumem da se svakome desi da se otrgne kontroli i da izgubi "merku" u pijenju i da tako popije velike količine alkohola.
Ali jedno ne razumem, a to su osobe koje piju sa namerom da se napiju. Ne govorim o onim klasičnim alkoholičarima/propalicama koji u čaši traže spas, utapaju tugu itd. Govorim o omladini, našim vršnjacima, o osobama za koje je još rano reći da su propale i koje još uvek nemaju razloga da se na taj način opijaju.
Znam jednog lika koji voli tako da popije i to ume baš mnogo da popije. Najveći problem kod njega je to što je on mnogo nezgodan kada se napije - totalno izgubi svu kontrolu i u stanju je i sa najvećim prijateljem, a kamo li tek sa porodicom, da se toliko gadno posvađa i da ih iznavređa, da to nije normalno. Kaje se on posle zbog toga, vadi se na alkohol, ali, znajući sve to, on će opet da se tako napije kada mu se bude pružila prilika.
E to bih voleo da razumem. Drugari psiholozi, koje je vaše stručno mišljenje na konto ove teme?
