Peśo
Domaćin
- Poruka
- 3.608
To što ste vi razpravili ima težinu vakuuma.
-
- Popularno:
- „E, nosite se i jedni i drugi“: Šta je...
- Zašto udbaši i BIA vole Rusiju?
- Kaja Kalas: Moramo ukrasti ruske pare...
- Уновчавање лепоте
- Kako znati da li je neko homoseksualac?
- Vučić: Imamo snimke, Miša Bačulov...
- Ponovo je počela vakcinacija!
- Da li su danas muškarci manje muževni?
- Evo kako se ispraća u penziju čovek...
- Izraelci tukli Gretu Thunberg, terali...
Najveći tajkun u Crnoj Gori
- Začetnik teme D U K Lj A N I N
- Datum pokretanja
D U K Lj A N I N
Ističe se
- Poruka
- 2.958
Podsjećanja
Srpski makijavelizam
U godini priprema za proslavu jubileja 50-godišnjice vladavine knjaza Nikole, proglašenjem Crne Gore kraljevinom, zvanična Srbija i Srpska pravoslavna crkva pokrenuli su kampanju protiv naše države. Cetinjski vjesnik 6. februara 1910. o tome, pod naslovom Srpski makijavelizam, piše:
„Sveštenik iz Srbije g. S. Dobričanin štampao je u „Večernjim novostima“ članak u kome s punijem pravom i sa svim razložno ustaje protivu kampanje, koje ima u svijema granama života u Srbiji, a koji se imenom Crnogorca služi za sve ono što ne valja. Da bi dokazao da te odvratne pojave ima i u crkvi, on (Dobričanin) navodi pisanje pojedinih crkvenih listova u Srbiji, koji kad pišu šta dobro, o kome svešteniku ne označuju da je Crnogorac, dok govoreći o rđavim osobinama koga sveštenika naročito ističu da je Crnogorac. Osuđujući tu kampanju g. Dobričanin traži da se prestane sa igrom crnogorskim imenom, jer to ne vodi nikakvom našem dobru“.
M. Ž.
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-02-09&id=200905
Srpski makijavelizam
U godini priprema za proslavu jubileja 50-godišnjice vladavine knjaza Nikole, proglašenjem Crne Gore kraljevinom, zvanična Srbija i Srpska pravoslavna crkva pokrenuli su kampanju protiv naše države. Cetinjski vjesnik 6. februara 1910. o tome, pod naslovom Srpski makijavelizam, piše:
„Sveštenik iz Srbije g. S. Dobričanin štampao je u „Večernjim novostima“ članak u kome s punijem pravom i sa svim razložno ustaje protivu kampanje, koje ima u svijema granama života u Srbiji, a koji se imenom Crnogorca služi za sve ono što ne valja. Da bi dokazao da te odvratne pojave ima i u crkvi, on (Dobričanin) navodi pisanje pojedinih crkvenih listova u Srbiji, koji kad pišu šta dobro, o kome svešteniku ne označuju da je Crnogorac, dok govoreći o rđavim osobinama koga sveštenika naročito ističu da je Crnogorac. Osuđujući tu kampanju g. Dobričanin traži da se prestane sa igrom crnogorskim imenom, jer to ne vodi nikakvom našem dobru“.
M. Ž.
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-02-09&id=200905
D U K Lj A N I N
Ističe se
- Poruka
- 2.958
Kolumne - Četvrtak, 10. februar 2011. godine
Iz Poslanice Petra I Kučima, Bratonožićima i Vasojevićima
Lažni svetinjak Avakum
…Razumijem da je pobjega iz Piperah i doša među vama neki samozvani kaluđer i lažni svetinjak Avakum, kojega sam ja ćera da ga ufatim, zašto vara i muti narod da se s Turcima biju...
... Zašto takve buntovnike svi cari i kraljevi i svi pošteni ljudi ćeraju i oni ne nahode nigđe mjesta, nako među slijepim i bezumnim narodom, koji više lažam nego li istini vjeruju, kako što i toga kalaša za svetinjaka i za čudotvorca počituju, a da je bogougodni i pošteni čojek ne bi k njemu ni pristupili. On kaže da je poslanik cara nebeskoga i da ima dara od Boga više nego svi cari i kraljevi, da ga puška ne može ubiti i da na njegovo tijelo ništa prionuti ne može. I slijepi narod vjeruje, a osobljivo videći ga gola, bosa i gologlava i čujući njegove laži, kako obećaje da će zlato naći da ga narodu podijeli, ali to ne smije govoriti pred ljudima, koji imaju razuma i koji poznaju njegove laži.
...Vi ste razumjeli što je ta napast učinio kod Vezirova mosta i što su dobili oni, koji su ga preko mojijeh knjiga i preko moje volje i nauke poslušali u vrijeme kad sam govorio da ga išćeraju i da sa svakim mirno žive, zašto ja ne želim rati ni s kim, nego mir i tišinu susjedsku, kako mi Bog i moj čestiti Car zapovijeda.
... Ljudi, koji putom božijem idu da Bogu služe i ugode, ne misle ni za kakvo zlo, nako vazda za dobro i ne govore sami sebi da su sveti, nego da su grešni i okajani; a ta je kalaš do skoro bio u Šumadiju i hajduk i razbojnik: pak i sada čini hajdučka i razbojnička djela, nagovarajući budale na zlo, da se ljucka krv prolijeva; i jošt ima drznovenije govoriti da je svetinjak i božji poslanik.
... Čojek koji Boga služi i hoće da bude spasen, neće ni zvijera ubiti, ni reći da ga ubiju, a kamo li čelovjeka podobnoga sebe; jer on ne želi nikomu zlu, nako svakomu dobra, pomišljajući da svi ljudi od jednoga oca Adama i od jedne matere Eve proizašli i da je Bog svakoga stvorio i zapovijedio da jedni drugim dobro činimo i dobra a ne zla radimo. Ne budite, dakle, bezumni i ne dajte da vas rečeni kalaš prevari i da njegovim lažem vjerujete, pak da se poslijed kajete, nego ga išćerajte da ga među vama nije; neka ide u Šumadiju da čudesa čini i da s Turcima ratuje i neka onamo gospodstvo dobije, koje ište.
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-02-10&id=200994
Pisma čitalaca - Četvrtak, 10. februar 2011. godine
Napomena uz poslanicu Petra I Petrovića
Bog ne sluša đavola
Neka svako od vas, svaki pojedinac, pročita ovu Poslanicu Petra I, i neka natenane razmisli o svim pojedinostima o kojima ona govori. Neka svako uvidi kako je govorio i što je poručivao narodu crnogorskom najbrižniji njegov Gospodar. Treba svako da sebe podsjeti da li se nešto dešava, evo više od dvadeset godina, u Crnoj Gori, slično onome što je činio prokleti Avakum, koji je došao iz susjedne zemlje da crnogorski narod muti i navodi na zlo. Mora svako da vidi kako je bio odlučan Petar I da zaštiti narod crnogorski od nemani, koja je imala naum da narod potamani, uvlačeći ga u zlo, kako to čine mnogi današnji lažci, potplaćenici, zadojeni mržnjom, koji čine sve da obmanu ovaj narod, da ga potru, istorijski, moralno i materijalno unište. Treba svako da zna da je Sveti Petar Cetinjski i sabljom, kada je to morao, i kletvom, kada Posle dugog vremena konačno se oglasi Poreska uprava povodom dvostrukog oporezivanja porodilja- privrednica iliti preduzetnica. Nekolicina tih mladih majki požalila se da im poreznici naplaćuju obaveze i za vreme porodiljskog odsustva, koje su u pojedinim slučajevima dostizale i po pola miliona dinara. I šta se dogodilo?
Poreska uprava Srbije saopštava da postoji zakonska osnova za naplatu dvostrukih poreza porodiljama koje su nastavile da obavljaju preduzetničku delatnost i u vreme porodiljskog odsustva. Jer, tobože postoje različiti osnovi za oporezivanje preduzetnica koje su privremeno odjavile obavljanje delatnosti zbog porodiljskog odsustva i preduzetnica koje nastavljaju da obavljaju delatnost i posluju preko poslovođe za vreme porodiljskog odsustva. Objašnjenje i obrazloženje vrve od pojedinosti i detalja po kojima država ima pravo da i tim mladim ženama, koje su na porodiljskom, naplaćuje poreze, jer, bože moj – ko radi i od toga ima neku vajdu, mora i da plati porez. S detetom u naručju – šta fali. Plati pa se žali. Naši poreznici, organizovani ovako kako jesu, s tromom i neefikasnom administracijom, propustima u evidencijama, kojoj se svakojaki hohštapleri izvlače od nije imao drugi način, samo branio narod crnogorski. Ovi danas rade suprotno - proklinju narod težeći da ga zbune, prevedu žedne preko vode, zavedu u mrak i pakao. Svakako, od ovih današnjih kletvi ne treba se plašiti, jer Bog ne sluša đavola. Treba ih prezreti, splesti (zgaziti), onako kako je narod htio da postupi s prokletim uljezom Avakumom.
Vojislav Vulanović, Podgorica
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-02-10&id=200993
Iz Poslanice Petra I Kučima, Bratonožićima i Vasojevićima
Lažni svetinjak Avakum
…Razumijem da je pobjega iz Piperah i doša među vama neki samozvani kaluđer i lažni svetinjak Avakum, kojega sam ja ćera da ga ufatim, zašto vara i muti narod da se s Turcima biju...
... Zašto takve buntovnike svi cari i kraljevi i svi pošteni ljudi ćeraju i oni ne nahode nigđe mjesta, nako među slijepim i bezumnim narodom, koji više lažam nego li istini vjeruju, kako što i toga kalaša za svetinjaka i za čudotvorca počituju, a da je bogougodni i pošteni čojek ne bi k njemu ni pristupili. On kaže da je poslanik cara nebeskoga i da ima dara od Boga više nego svi cari i kraljevi, da ga puška ne može ubiti i da na njegovo tijelo ništa prionuti ne može. I slijepi narod vjeruje, a osobljivo videći ga gola, bosa i gologlava i čujući njegove laži, kako obećaje da će zlato naći da ga narodu podijeli, ali to ne smije govoriti pred ljudima, koji imaju razuma i koji poznaju njegove laži.
...Vi ste razumjeli što je ta napast učinio kod Vezirova mosta i što su dobili oni, koji su ga preko mojijeh knjiga i preko moje volje i nauke poslušali u vrijeme kad sam govorio da ga išćeraju i da sa svakim mirno žive, zašto ja ne želim rati ni s kim, nego mir i tišinu susjedsku, kako mi Bog i moj čestiti Car zapovijeda.
... Ljudi, koji putom božijem idu da Bogu služe i ugode, ne misle ni za kakvo zlo, nako vazda za dobro i ne govore sami sebi da su sveti, nego da su grešni i okajani; a ta je kalaš do skoro bio u Šumadiju i hajduk i razbojnik: pak i sada čini hajdučka i razbojnička djela, nagovarajući budale na zlo, da se ljucka krv prolijeva; i jošt ima drznovenije govoriti da je svetinjak i božji poslanik.
... Čojek koji Boga služi i hoće da bude spasen, neće ni zvijera ubiti, ni reći da ga ubiju, a kamo li čelovjeka podobnoga sebe; jer on ne želi nikomu zlu, nako svakomu dobra, pomišljajući da svi ljudi od jednoga oca Adama i od jedne matere Eve proizašli i da je Bog svakoga stvorio i zapovijedio da jedni drugim dobro činimo i dobra a ne zla radimo. Ne budite, dakle, bezumni i ne dajte da vas rečeni kalaš prevari i da njegovim lažem vjerujete, pak da se poslijed kajete, nego ga išćerajte da ga među vama nije; neka ide u Šumadiju da čudesa čini i da s Turcima ratuje i neka onamo gospodstvo dobije, koje ište.
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-02-10&id=200994
Pisma čitalaca - Četvrtak, 10. februar 2011. godine
Napomena uz poslanicu Petra I Petrovića
Bog ne sluša đavola
Neka svako od vas, svaki pojedinac, pročita ovu Poslanicu Petra I, i neka natenane razmisli o svim pojedinostima o kojima ona govori. Neka svako uvidi kako je govorio i što je poručivao narodu crnogorskom najbrižniji njegov Gospodar. Treba svako da sebe podsjeti da li se nešto dešava, evo više od dvadeset godina, u Crnoj Gori, slično onome što je činio prokleti Avakum, koji je došao iz susjedne zemlje da crnogorski narod muti i navodi na zlo. Mora svako da vidi kako je bio odlučan Petar I da zaštiti narod crnogorski od nemani, koja je imala naum da narod potamani, uvlačeći ga u zlo, kako to čine mnogi današnji lažci, potplaćenici, zadojeni mržnjom, koji čine sve da obmanu ovaj narod, da ga potru, istorijski, moralno i materijalno unište. Treba svako da zna da je Sveti Petar Cetinjski i sabljom, kada je to morao, i kletvom, kada Posle dugog vremena konačno se oglasi Poreska uprava povodom dvostrukog oporezivanja porodilja- privrednica iliti preduzetnica. Nekolicina tih mladih majki požalila se da im poreznici naplaćuju obaveze i za vreme porodiljskog odsustva, koje su u pojedinim slučajevima dostizale i po pola miliona dinara. I šta se dogodilo?
Poreska uprava Srbije saopštava da postoji zakonska osnova za naplatu dvostrukih poreza porodiljama koje su nastavile da obavljaju preduzetničku delatnost i u vreme porodiljskog odsustva. Jer, tobože postoje različiti osnovi za oporezivanje preduzetnica koje su privremeno odjavile obavljanje delatnosti zbog porodiljskog odsustva i preduzetnica koje nastavljaju da obavljaju delatnost i posluju preko poslovođe za vreme porodiljskog odsustva. Objašnjenje i obrazloženje vrve od pojedinosti i detalja po kojima država ima pravo da i tim mladim ženama, koje su na porodiljskom, naplaćuje poreze, jer, bože moj – ko radi i od toga ima neku vajdu, mora i da plati porez. S detetom u naručju – šta fali. Plati pa se žali. Naši poreznici, organizovani ovako kako jesu, s tromom i neefikasnom administracijom, propustima u evidencijama, kojoj se svakojaki hohštapleri izvlače od nije imao drugi način, samo branio narod crnogorski. Ovi danas rade suprotno - proklinju narod težeći da ga zbune, prevedu žedne preko vode, zavedu u mrak i pakao. Svakako, od ovih današnjih kletvi ne treba se plašiti, jer Bog ne sluša đavola. Treba ih prezreti, splesti (zgaziti), onako kako je narod htio da postupi s prokletim uljezom Avakumom.
Vojislav Vulanović, Podgorica
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-02-10&id=200993
Casino Royal
Poznat
- Poruka
- 7.364
A kad spomenu Avakuma, znaš li što je bilo sa njim? Evo da ti kažem:
"Radunovići u Progonovićima pominju nekoliko svojih popova. Za vrijeme vladike Petra I poznat je bio iz ovog sela (Progonovića) pop Bogdan Radunović. On je vladici bio veoma odan. Uživao je njegovo povjerenje i u ime Vladičino obavljao je mnoge važne poslove na području Crne Gore. Istorijski je poznata njegova uloga u protjerivanju kaluđera Avakuma, uljeza iz Srbije, koji je poput Šćepana Malog htio da se nametne Crnoj Gori i preuzme vlast od vladike Petra I. Ovaj kaluđer se predstavljao crnogorskom narodu kao svetac i čudotvorac. Svoju misiju je započeo u Kosijera kod Cetinja, a zatim je išao svuda po Crnoj Gori. Govorio je narodu da dolazi kao 'božji izaslanik koji će mu donijeti sreću i blagostanje'. Među lakovjernima dobijao je sve više pristalica. Uzalud je Vladika slao pisma crnogorskim glavarima da mu ne vjeruju i da ga odstrane iz svoje sredine - to nije urodilo plodom. Onda Vladika pošalje popa Bogdana Radunovića i svoje ljude da Avakuma potraže i urazume. Vladičini ljudi ga pronađu u Stijeni Piperskoj i dovedu kod popa Bogdana, gdje je bilo puno piperskog naroda. Po dolasku kaluđer Avakum zaprijeti da će se onome ko ga udari istoga trena zgrčiti noge i ruke i da če mu oči ispanuti. Pop Bogdan kad to ču, brže bolje dohvati nekakvu toljagu i svu je izlomi o Avakumova leđa. Kako se popu Bogdanu ništa ne dogodi, narod se uvjeri da je Avakum prevarant, pa ga protjera iz Crne Gore."
Preuzeto iz: Milivioje S. Đurišić, "Lješanska nahija", Podgorica, 2003, str. 254.
"Radunovići u Progonovićima pominju nekoliko svojih popova. Za vrijeme vladike Petra I poznat je bio iz ovog sela (Progonovića) pop Bogdan Radunović. On je vladici bio veoma odan. Uživao je njegovo povjerenje i u ime Vladičino obavljao je mnoge važne poslove na području Crne Gore. Istorijski je poznata njegova uloga u protjerivanju kaluđera Avakuma, uljeza iz Srbije, koji je poput Šćepana Malog htio da se nametne Crnoj Gori i preuzme vlast od vladike Petra I. Ovaj kaluđer se predstavljao crnogorskom narodu kao svetac i čudotvorac. Svoju misiju je započeo u Kosijera kod Cetinja, a zatim je išao svuda po Crnoj Gori. Govorio je narodu da dolazi kao 'božji izaslanik koji će mu donijeti sreću i blagostanje'. Među lakovjernima dobijao je sve više pristalica. Uzalud je Vladika slao pisma crnogorskim glavarima da mu ne vjeruju i da ga odstrane iz svoje sredine - to nije urodilo plodom. Onda Vladika pošalje popa Bogdana Radunovića i svoje ljude da Avakuma potraže i urazume. Vladičini ljudi ga pronađu u Stijeni Piperskoj i dovedu kod popa Bogdana, gdje je bilo puno piperskog naroda. Po dolasku kaluđer Avakum zaprijeti da će se onome ko ga udari istoga trena zgrčiti noge i ruke i da če mu oči ispanuti. Pop Bogdan kad to ču, brže bolje dohvati nekakvu toljagu i svu je izlomi o Avakumova leđa. Kako se popu Bogdanu ništa ne dogodi, narod se uvjeri da je Avakum prevarant, pa ga protjera iz Crne Gore."
Preuzeto iz: Milivioje S. Đurišić, "Lješanska nahija", Podgorica, 2003, str. 254.
D U K Lj A N I N
Ističe se
- Poruka
- 2.958
Patriotski susret mantijaša i preostalih mundira
Amfilohije među opasačima
Photo: spc.rs
Mitropolit se, valjda, vratio svom poslušanju, borbi za konzervu, što, valjda, znači da, na sreću, nije u našoj blizini, svi su srećni, što ne isključuje sramotu do povraćanja. Vrlo dobro - Služite nečemu!
Evo nas pod patriotskim avionima, vojnom flotom, takorekuć „lasticama“ domaće proizvodnje, remontovanim i srodnim letećim objektima tipa nešto, od kojih se, za promenu i za sreću, nijedna nije (do četvrtka) srušila; uoči Dana Vojske Srbije - šta god to značilo - a u pauzi zasad uspešnog spasavanja osveštane konzerve sa krstačom na Rumiji, našao je vreme mitropolit crnogorsko - primorski Amfilohije Radović da na Vojnoj akademiji u Beogradu održi predavanje sa radnim naslovom - uputstvom: Bezbednost na Balkanu - Doprinos Crkve. Nije mogao svako da prisustvuje, samo potpukovnici i pukovnici na doškolovanju koje je uslov za dobijanje čina generalskog, tako neophodnog Otadžbini. Tog je dana (utorak) propoved branitelja konzerve izazvala, sudeći po fotografijama (može čitateljstvo da ih pogleda), posvećenu pozornost visokih oficira Vojske Srbije. Hteli su visoki oficiri da se podsete svih mantijaša sa mitraljezima i njihovog komandanta patrijarha. Detalji nisu objavljeni.
Te priče, u prisustvu vikаrnog episkopa hvostаnskog (nema prevoda, prim. aut.) Atаnаsija, jeromonаha Dositeja iz mаnаstirа Hilаndаrа i vojnog sekretаra - šta, nismo znali da to postoji?! - jereja Jovаna Bаbića, popovi i budući generali. Slikalo ih, onako u stroju, spremne da, sa sve brkovima, nadahnuti Amfilohijevom propovedi, krenu ka Kosovu ili Rumiji. Usput se đorali, Amfilohije dao generalu Mladenu Vuruni (nije slovna greška) veliki kalendar SPC za ovu godinu, a dobio je monografiju „Srpsko vojno školstvo“.
Tako je generalštabni kurs dobio okus neprežaljene rodoljubive patine, a ovaj napis nepristojno dugu i zanatski nedopustivu ekspoziciju.
General Vuruna nije krio oduševljevljenje što je mitropolit „odvojio vreme dа se obrаti visokim oficirimа srpske Vojske“.
Kaže tamo prisutni pomenuti nosilac zvanja vojnog sekretara u svom tekstu objavljenom na sajtu SPC, da je Amfilohijev govor bio „zаnimljivo i nаdаhnuto obrаćаnje“, u šta ne treba da se sumnja, a naglašava da je mitropolit „izneo zаnimljive detаlje iz istorije dugotrаjne borbe nаrodа u Crnoj Gori zа oslobođenje od Turаkа“.
Šta drugo reći budućim generalima, osim to da borba, poput one za konzervu pravoslavlja, i dalje traje, na rezervnim položajima.
Amfilohije je istаkаo Svetog Petrа Cetinjskog kаo primer i duhovnog i svetovnog vlаdаrа koji je „svesrdno podržаvаo borbu nаšeg nаrodа zа oslobođenje od Turаkа i primer uvаžаvаnjа i poštovаnjа protivnikа u rаtu“, te je „nаročito nаglаsio“ (sintagma sekretara vojnog) dа se „bezbednost neke teritorije, nаrodа i držаve pre svegа zаsnivа nа odnosu premа prаvdi“.
Ko bi to sporio, ali šta pop novo reče budućim generalima, odnosno, ako su nešto novo od njega saznali, kako su postali pukovnici. Loša teza, šta će pop među mundirima.
„Držаve i nаrodi koji su svoju sreću grаdili nа neprаvdi drugih, gubili su i teritoriju i mir i sreću, kаko nаs istorijа uči“, rekao je Amfilohije.
Najverovatnije je to da se prisetio Srbije i Srebrenice.
Predаvаnju su prisustvovаli i oficiri iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Turske (uprkos vekovnom nerazumevanju) i Austrije, koji su ovdašnji studenti.
Amfilohije se, valjda, vratio svom poslušanju, borbi za konzervu, što, valjda, znači da, na sreću, nije u našoj blizini - svi su srećni, što ne isključuje sramotu do povraćanja.
Vrlo dobro - Služite nečemu!
http://www.e-novine.com/entertainment/entertainment-dogadjaj/44699-Amfilohije-meu-opasaima.html
Amfilohije među opasačima
Mitropolit se, valjda, vratio svom poslušanju, borbi za konzervu, što, valjda, znači da, na sreću, nije u našoj blizini, svi su srećni, što ne isključuje sramotu do povraćanja. Vrlo dobro - Služite nečemu!
Evo nas pod patriotskim avionima, vojnom flotom, takorekuć „lasticama“ domaće proizvodnje, remontovanim i srodnim letećim objektima tipa nešto, od kojih se, za promenu i za sreću, nijedna nije (do četvrtka) srušila; uoči Dana Vojske Srbije - šta god to značilo - a u pauzi zasad uspešnog spasavanja osveštane konzerve sa krstačom na Rumiji, našao je vreme mitropolit crnogorsko - primorski Amfilohije Radović da na Vojnoj akademiji u Beogradu održi predavanje sa radnim naslovom - uputstvom: Bezbednost na Balkanu - Doprinos Crkve. Nije mogao svako da prisustvuje, samo potpukovnici i pukovnici na doškolovanju koje je uslov za dobijanje čina generalskog, tako neophodnog Otadžbini. Tog je dana (utorak) propoved branitelja konzerve izazvala, sudeći po fotografijama (može čitateljstvo da ih pogleda), posvećenu pozornost visokih oficira Vojske Srbije. Hteli su visoki oficiri da se podsete svih mantijaša sa mitraljezima i njihovog komandanta patrijarha. Detalji nisu objavljeni.
Te priče, u prisustvu vikаrnog episkopa hvostаnskog (nema prevoda, prim. aut.) Atаnаsija, jeromonаha Dositeja iz mаnаstirа Hilаndаrа i vojnog sekretаra - šta, nismo znali da to postoji?! - jereja Jovаna Bаbića, popovi i budući generali. Slikalo ih, onako u stroju, spremne da, sa sve brkovima, nadahnuti Amfilohijevom propovedi, krenu ka Kosovu ili Rumiji. Usput se đorali, Amfilohije dao generalu Mladenu Vuruni (nije slovna greška) veliki kalendar SPC za ovu godinu, a dobio je monografiju „Srpsko vojno školstvo“.
Tako je generalštabni kurs dobio okus neprežaljene rodoljubive patine, a ovaj napis nepristojno dugu i zanatski nedopustivu ekspoziciju.
General Vuruna nije krio oduševljevljenje što je mitropolit „odvojio vreme dа se obrаti visokim oficirimа srpske Vojske“.
Kaže tamo prisutni pomenuti nosilac zvanja vojnog sekretara u svom tekstu objavljenom na sajtu SPC, da je Amfilohijev govor bio „zаnimljivo i nаdаhnuto obrаćаnje“, u šta ne treba da se sumnja, a naglašava da je mitropolit „izneo zаnimljive detаlje iz istorije dugotrаjne borbe nаrodа u Crnoj Gori zа oslobođenje od Turаkа“.
Šta drugo reći budućim generalima, osim to da borba, poput one za konzervu pravoslavlja, i dalje traje, na rezervnim položajima.
Amfilohije je istаkаo Svetog Petrа Cetinjskog kаo primer i duhovnog i svetovnog vlаdаrа koji je „svesrdno podržаvаo borbu nаšeg nаrodа zа oslobođenje od Turаkа i primer uvаžаvаnjа i poštovаnjа protivnikа u rаtu“, te je „nаročito nаglаsio“ (sintagma sekretara vojnog) dа se „bezbednost neke teritorije, nаrodа i držаve pre svegа zаsnivа nа odnosu premа prаvdi“.
Ko bi to sporio, ali šta pop novo reče budućim generalima, odnosno, ako su nešto novo od njega saznali, kako su postali pukovnici. Loša teza, šta će pop među mundirima.
„Držаve i nаrodi koji su svoju sreću grаdili nа neprаvdi drugih, gubili su i teritoriju i mir i sreću, kаko nаs istorijа uči“, rekao je Amfilohije.
Najverovatnije je to da se prisetio Srbije i Srebrenice.
Predаvаnju su prisustvovаli i oficiri iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Turske (uprkos vekovnom nerazumevanju) i Austrije, koji su ovdašnji studenti.
Amfilohije se, valjda, vratio svom poslušanju, borbi za konzervu, što, valjda, znači da, na sreću, nije u našoj blizini - svi su srećni, što ne isključuje sramotu do povraćanja.
Vrlo dobro - Služite nečemu!
http://www.e-novine.com/entertainment/entertainment-dogadjaj/44699-Amfilohije-meu-opasaima.html
Пресретач
Buduća legenda
- Poruka
- 36.527
Дискриминација због верске опредељености, у тексту се не наводи ни један конкретан говор мржње већ се само митрополит Амфилохије еткетира као говорник мржње.
Шта очекивати од оних који су прогласили блаженим доказаног пред судом ратног злочинца кардинала Алојзиа Степинца.
- Poruka
- 27.467
DUKLJANAC,
Пошто Амфилохије зна ваше дукљанске склоности ка хајдучији, отимачини и крађи туђег, то је био једини начин да се од лоповисања и правне отимачине спаси бар део имовине Српске православне цркве.
ЗНА Амфилохије да сте склони својатању и крађи свега и свачега!
Крадете језик, фалсификујете историју, отимате цркве....
Не мучи вас дукљане имовина уписана на Амфилохијево име већ што вам је тако уписана недоступнија за отимачину и хајдучију.
Да вам је до правде и поштења, прво би међу собом побројали лопове и тајкуне!
D U K Lj A N I N
Ističe se
- Poruka
- 2.958
Sve ste vi to davno ukrali od nas, pa sad ukradeno proglasili za svojinu.
Istoriju nemate.
Sjeti se kad je kralj Aca dekretom 1920. pripojio crnogorsku crkvu srpskoj pravoslavnoj.
- Poruka
- 27.467
Peśo
Domaćin
- Poruka
- 3.608
Takovijeh pejsaža u CG nema, ali u Srbiju su prevlađujući.
D U K Lj A N I N
Ističe se
- Poruka
- 2.958
gost 67981
Veoma poznat
- Poruka
- 10.021
...pored Branka Mićunovića, niže navedeni ( vidi linAk ) je 1 od NAJvećih tajkuna u CG i Srbiji sa svojim pomoćnicima...
...DANKO ĐUNIĆ, predsednik Srpskog poslovnog kluba i Ekonomskog instituta
Danko Đunić je rođen 1949. godine u Herceg Novom. Po obrazovanju je doktor ekonomskih nauka. Za vreme Slobodana Miloševića, njegovi prijatelji iz Crne Gore uzeli su u svoje ruke svu imovinu Srbije. Borka Vučić je kontrolisala banke, uz pomoć dr Miodraga Zečevića, Danko Đunić postao je potpredsednik savezne vlade za ekonomske odnose sa inostranstvom, a Milan Beko počeo je rasprodaju srpskih preduzeća. Đunić je za potpredsednka vlade došao iz američke revizorske kuće “Delojt & Tuš”. Revizorska kuća, nakon uvida u poslovanje određene firme, pod punom odgovornošću garantuje za uspešnost svojih klijenata. S pečatom “Delojt & Tuš” i potpisom Danka Đunića, četiri najveće srpske banke (‘Beobanka’, “Beogradska banka’, ‘Jugobanka’ i ‘Invest banka’) dobile su potvrde da posluju s velikim kreditnim potencijalom. Na osnovu ovakvih nalaza banke su ulazile u aranžman sa stranim partnerima i davale garancije za kredite našim preduzećima. Kada je došla nova vlast, guverner Dinkić poslao je te 4 banke u stečaj. Đunic nije se uzbudio, nastavio je da se bavi biznisom i postao direktor svoje firme za istočnu Evropu. Kadrovi “Dilojt end Tuša” raspoređuju se na ključna mesta: Gordana Matković za socijalna pitanja, Aleksandar Vlahović preuzima Ministarstvo za privatizaciju, Goran Pitić resor za ekonomske odnose sa inostranstvom, Vladimir Čupić je direktor Agencije za privatizaciju. U ovoj agenciji zapošljavaju se Siniša Mali i Katarina Tončić, a iz revizorskih kuća “Ces Mekon” i “Citadela” dolaze Mirko Cvetković i Jelena Milenković. Simbolično, u istoj zgradi nalaze se i Ministarstvo za privatizaciju i “Dilojt end Tuš”. Đunić je kao revizor učestvovao u privatizaciji ‘Jugopetrola Kotor’, “Sartida” i “Zastave”. Dankova supruga, Pava Zečević (sestra Žarka Zečevića), vodila je Akcijski fond iz Grčke i uvozila je skupu polovnu opremu.
Sa blagonaklonim odnosom vlasti prema visokom kriminalu, Srbija nema izgleda da postane članica zajednice evropskih zemalja. Vlada pokušava da zamaže oči evropskim izaslanicima i narodu, hapšenjem isluženih lopova, ali najveći ostaju pod okriljem države, a pre svih Danko Đunić, grobar srpske privrede, u senci. Način na koji se sprovodi razbojništvo nad Srbijom i njenim građanima ne može se podvesti pod normalane načine bogaćenja ambicioznih pojedinaca. “Diloit & Tuš” je najstarija revizorska firma na svetu ali partnerstvo sa Đunićem srozava im ugled.
Đunić je svojevremeno otkupio Ekonomski institut u Beogradu i taj potez, kao i način na koji je to urađeno, bio je dugo skrivan. Ekonomski institut je 1991. godine, kao poznata istraživačka kuća, pronašao strateškog partnera u američkoj firmi Diloit & Tuš. Ugovor o partnerstvu za centralnu Evropu potpisan je 1997. godine. Mada je sedište ove kompanije u Pragu, filijala “Diloita” za centralnu Evropu radi pod okriljem “Diloit Tuš Tomacu” koja ima 120.000 zaposlenih i pruža usluge polovini najvećih svetskih firmi u 150 zemalja. Beogradski “Diloit”, koji je crna ovca po profesionalnosti, hara srpskom privredom. Prosek starosti zaposlenih u beogradskom “Diloit” je 32 godine. Đunić je zaključio da će mladi “stručnjaci”, željni brze zarade, bez suvišnih pitanja slediti njegove instrukcije prilikom procena srpskih preduzeća koja idu na tender. Te procene će biti nameštene na višestruko umanjenu vrednost u odnosu na realnu. To je način da se odbiju potencijalni kupci, a Danko svom klijentu prikaže pravo stanje stvari i da se kupovina preduzeća po tako povlašćenoj ceni višestruko isplati, uz proviziju onome ko to sredi. Danko zaradi i od države koja plaća neprofesionalne konsultantske usluge njegovih firmi i od kupaca u čiju korist pakuje izveštaje. Danas se kao generalni direktor beogradskog “Diloita” vodi Miloš Macura, dok je Danko Đunić počasni predsednik. U centrali iz Njujorka nisu mogli da daju odgovor Tabloidu o statusu Danka Đunića, pa su pitanje prosledili u Prag. Iz te filijale, Džems Volton je odgovorio mejlom: “...hteo sam da proverim Dankov status u “Diloitu”, jer neko vreme lično nisam upućen u naše poslove u Srbiji. Danko je zaposlen u “Diloitu” i njegova titula je počasni predsednik. Menadžer naših poslova u Srbiji je Miloš Macura…”
Demokratska stranka Srbije svoje kritike usmerila je najviše na korupciju u privatizaciji, koju je sprovodio Aleksandar Vlahović, nekada zaposlen u konsultantskoj firmi “Diloit & Tuš”, koja je imala ključnu ulogu u ovom procesu. Nije jasno zašto Bubalo ništa nije promenio u pristupu privatizaciji. “Diloit” i “Ekonomski institut” i dalje su vrata do vrata sa Ministarstvom privrede. Aleksandar Vlahović i Goran Pitić bili su Đunićevi učenici, a tom timu priključio se Predrag Bubalo. Ministar Bubalo primećen je, kako, u trenerci i sa tamnim naočarima, ulazi u kafić “Ke pasa”, kod Knez Mihajlove ulice i sastaje se s Dankom Đunićem. Ovakvim susretima može se objasniti kako je, na primer, vojni deo Ade ciganlije, gde je Veslački klub “Partizan”, Đunić pripojio sebi.
Jedan od slučajeva sukoba interesa Danka Đunića je to što je kao predsednik UO “Hemofarma” radio revizorske usluge toj farmaceutskoj kući. Đunić je prijatelj sa Miodragom Babićem, direktorom “Hemofarma”, sa kojim je osnovao poslovni klub “Privrednik”, koji okuplja diskutabilni krem srpske tranzicione elite, a Babić i Đunić smenjuju se na mestu predsednika Kluba.
Kao potpredsednik savezne vlade, Đunić je uspeo da osigura pozicije u svetu, tako što je kritikovao Miloševićevu vladu i odnosio državna dokumenta. Skoro dve decenije, uz pomoć svog šuraka, generalnog sekretara FK “Partizan” Žarka Zečevića, Danko je preko svoje firme “Diloit” pravio lažne revizije za preduzeća, koja je kasnije otkupljivao sa Žarkom i njegovim ljudima. Po dolasku DOS-a na vlast, iz Đunićevog ekonomskog instituta i “Dilot&Tuš” u Ministarstvo za privredu i Agenciju za privatizaciju odlaze njegovi pouzdani ljudi, Aleksandar Vlahović, Mirko Cvetković, Siniša Mali... Ministar Vlahović poverava poslove revizije državnih i javnih preduzeća svojoj bivšoj firmi, a Agencija za privatizaciju prihvata ih bespogovorno i - pola Srbije kupila je ta ista grupa ljudi, takoreći bez uloženog dinara.
Kada je Vojislav Koštunica preuzeo vlast, postavio je advokata Branka Pavlovića za direktora Agencije za privatizaciju. Ubrzo, pod pritiskom svog okruženja, koje predvodi šef kabineta, Baranin, Aleksandar Nikitović, smenjuje Pavlovića, koji je postao prepreka da Đunić, sa svojom mafijom, Vukom Hamovićem, Vojinom Lazarevićem, Aleksandrom Nikitovićem, postane vlasnik većine srpskih banaka, kompanija, osiguravajućih društava i sportskih klubova. Zahvaljujući bandi Danka Đunića, uz njegove revizorske nalaze kojima je umanjio vrednost za nekoliko puta, kupljena su mnoga strateška srpska preduzeća, uz proviziju za gospodina Đunića. Đunićeva banda je obezbedila Albancu iz Švajcarske Bedžetu Pacoliju da pokupuje po Srbiji pumpe i značajane kompanije i uvede albanski kapital u Srbiju. Zahvaljujući premijeru Koštunici, koga je jedino zanimalo kako da opstane na vlasti, banda gospodina Đunića uspela je da potpuno izoluje Srbiju. Nema ruskih, nemačkih i drugih investitora. Sve je prodavala i pokupovala Đunićeva ekipa i vratila je Srbiju u srednji vek. Uspela je da je potpuno opljačka, izoluje od uticaja svetskih kompanija i evropskog tržišta. Danko Đunić je Aleksandru Nikitoviću predao dva miliona evra, navodno, da preda premijeru Koštunici kao Đunićev “znak male pažnje za pružene usluge”. Sa svojim šurakom Žarkom Zečevićem Đunić je sklanjao sve koji su ukazivali na njihova (ne)dela.
Grupa srpskih intelektualaca odlučila je da u SAD pokrene postupak protiv američke revizorske kuće “Diloit & Tuš” iz Njujorka, za stotine lažnih revizorskih nalaza svoje filijale u Beogradu. Formalno - pravno pitanje odgovornosti američke kompanije za štetu koju je učinila njena firma iz Beograda moglo bi da se pokrene i pred srpskim sudovima, ali zbog uticaja Đunića i Vojislava Koštunice, postupak bi unapred bio osuđen na propast. Grupa advokata prikuplja ovlašćenja oštećenih da pokrenu nekoliko postupaka u Njujorku, koji bi najstariju revizorsku kuću na svetu naterali da utvrdi odgovornost počasnog predsednika njihove firme u Beogradu, Danka Đunića.
...OvO je dokument iz 2008...
...DANKO ĐUNIĆ, predsednik Srpskog poslovnog kluba i Ekonomskog instituta
Danko Đunić je rođen 1949. godine u Herceg Novom. Po obrazovanju je doktor ekonomskih nauka. Za vreme Slobodana Miloševića, njegovi prijatelji iz Crne Gore uzeli su u svoje ruke svu imovinu Srbije. Borka Vučić je kontrolisala banke, uz pomoć dr Miodraga Zečevića, Danko Đunić postao je potpredsednik savezne vlade za ekonomske odnose sa inostranstvom, a Milan Beko počeo je rasprodaju srpskih preduzeća. Đunić je za potpredsednka vlade došao iz američke revizorske kuće “Delojt & Tuš”. Revizorska kuća, nakon uvida u poslovanje određene firme, pod punom odgovornošću garantuje za uspešnost svojih klijenata. S pečatom “Delojt & Tuš” i potpisom Danka Đunića, četiri najveće srpske banke (‘Beobanka’, “Beogradska banka’, ‘Jugobanka’ i ‘Invest banka’) dobile su potvrde da posluju s velikim kreditnim potencijalom. Na osnovu ovakvih nalaza banke su ulazile u aranžman sa stranim partnerima i davale garancije za kredite našim preduzećima. Kada je došla nova vlast, guverner Dinkić poslao je te 4 banke u stečaj. Đunic nije se uzbudio, nastavio je da se bavi biznisom i postao direktor svoje firme za istočnu Evropu. Kadrovi “Dilojt end Tuša” raspoređuju se na ključna mesta: Gordana Matković za socijalna pitanja, Aleksandar Vlahović preuzima Ministarstvo za privatizaciju, Goran Pitić resor za ekonomske odnose sa inostranstvom, Vladimir Čupić je direktor Agencije za privatizaciju. U ovoj agenciji zapošljavaju se Siniša Mali i Katarina Tončić, a iz revizorskih kuća “Ces Mekon” i “Citadela” dolaze Mirko Cvetković i Jelena Milenković. Simbolično, u istoj zgradi nalaze se i Ministarstvo za privatizaciju i “Dilojt end Tuš”. Đunić je kao revizor učestvovao u privatizaciji ‘Jugopetrola Kotor’, “Sartida” i “Zastave”. Dankova supruga, Pava Zečević (sestra Žarka Zečevića), vodila je Akcijski fond iz Grčke i uvozila je skupu polovnu opremu.
Sa blagonaklonim odnosom vlasti prema visokom kriminalu, Srbija nema izgleda da postane članica zajednice evropskih zemalja. Vlada pokušava da zamaže oči evropskim izaslanicima i narodu, hapšenjem isluženih lopova, ali najveći ostaju pod okriljem države, a pre svih Danko Đunić, grobar srpske privrede, u senci. Način na koji se sprovodi razbojništvo nad Srbijom i njenim građanima ne može se podvesti pod normalane načine bogaćenja ambicioznih pojedinaca. “Diloit & Tuš” je najstarija revizorska firma na svetu ali partnerstvo sa Đunićem srozava im ugled.
Đunić je svojevremeno otkupio Ekonomski institut u Beogradu i taj potez, kao i način na koji je to urađeno, bio je dugo skrivan. Ekonomski institut je 1991. godine, kao poznata istraživačka kuća, pronašao strateškog partnera u američkoj firmi Diloit & Tuš. Ugovor o partnerstvu za centralnu Evropu potpisan je 1997. godine. Mada je sedište ove kompanije u Pragu, filijala “Diloita” za centralnu Evropu radi pod okriljem “Diloit Tuš Tomacu” koja ima 120.000 zaposlenih i pruža usluge polovini najvećih svetskih firmi u 150 zemalja. Beogradski “Diloit”, koji je crna ovca po profesionalnosti, hara srpskom privredom. Prosek starosti zaposlenih u beogradskom “Diloit” je 32 godine. Đunić je zaključio da će mladi “stručnjaci”, željni brze zarade, bez suvišnih pitanja slediti njegove instrukcije prilikom procena srpskih preduzeća koja idu na tender. Te procene će biti nameštene na višestruko umanjenu vrednost u odnosu na realnu. To je način da se odbiju potencijalni kupci, a Danko svom klijentu prikaže pravo stanje stvari i da se kupovina preduzeća po tako povlašćenoj ceni višestruko isplati, uz proviziju onome ko to sredi. Danko zaradi i od države koja plaća neprofesionalne konsultantske usluge njegovih firmi i od kupaca u čiju korist pakuje izveštaje. Danas se kao generalni direktor beogradskog “Diloita” vodi Miloš Macura, dok je Danko Đunić počasni predsednik. U centrali iz Njujorka nisu mogli da daju odgovor Tabloidu o statusu Danka Đunića, pa su pitanje prosledili u Prag. Iz te filijale, Džems Volton je odgovorio mejlom: “...hteo sam da proverim Dankov status u “Diloitu”, jer neko vreme lično nisam upućen u naše poslove u Srbiji. Danko je zaposlen u “Diloitu” i njegova titula je počasni predsednik. Menadžer naših poslova u Srbiji je Miloš Macura…”
Demokratska stranka Srbije svoje kritike usmerila je najviše na korupciju u privatizaciji, koju je sprovodio Aleksandar Vlahović, nekada zaposlen u konsultantskoj firmi “Diloit & Tuš”, koja je imala ključnu ulogu u ovom procesu. Nije jasno zašto Bubalo ništa nije promenio u pristupu privatizaciji. “Diloit” i “Ekonomski institut” i dalje su vrata do vrata sa Ministarstvom privrede. Aleksandar Vlahović i Goran Pitić bili su Đunićevi učenici, a tom timu priključio se Predrag Bubalo. Ministar Bubalo primećen je, kako, u trenerci i sa tamnim naočarima, ulazi u kafić “Ke pasa”, kod Knez Mihajlove ulice i sastaje se s Dankom Đunićem. Ovakvim susretima može se objasniti kako je, na primer, vojni deo Ade ciganlije, gde je Veslački klub “Partizan”, Đunić pripojio sebi.
Jedan od slučajeva sukoba interesa Danka Đunića je to što je kao predsednik UO “Hemofarma” radio revizorske usluge toj farmaceutskoj kući. Đunić je prijatelj sa Miodragom Babićem, direktorom “Hemofarma”, sa kojim je osnovao poslovni klub “Privrednik”, koji okuplja diskutabilni krem srpske tranzicione elite, a Babić i Đunić smenjuju se na mestu predsednika Kluba.
Kao potpredsednik savezne vlade, Đunić je uspeo da osigura pozicije u svetu, tako što je kritikovao Miloševićevu vladu i odnosio državna dokumenta. Skoro dve decenije, uz pomoć svog šuraka, generalnog sekretara FK “Partizan” Žarka Zečevića, Danko je preko svoje firme “Diloit” pravio lažne revizije za preduzeća, koja je kasnije otkupljivao sa Žarkom i njegovim ljudima. Po dolasku DOS-a na vlast, iz Đunićevog ekonomskog instituta i “Dilot&Tuš” u Ministarstvo za privredu i Agenciju za privatizaciju odlaze njegovi pouzdani ljudi, Aleksandar Vlahović, Mirko Cvetković, Siniša Mali... Ministar Vlahović poverava poslove revizije državnih i javnih preduzeća svojoj bivšoj firmi, a Agencija za privatizaciju prihvata ih bespogovorno i - pola Srbije kupila je ta ista grupa ljudi, takoreći bez uloženog dinara.
Kada je Vojislav Koštunica preuzeo vlast, postavio je advokata Branka Pavlovića za direktora Agencije za privatizaciju. Ubrzo, pod pritiskom svog okruženja, koje predvodi šef kabineta, Baranin, Aleksandar Nikitović, smenjuje Pavlovića, koji je postao prepreka da Đunić, sa svojom mafijom, Vukom Hamovićem, Vojinom Lazarevićem, Aleksandrom Nikitovićem, postane vlasnik većine srpskih banaka, kompanija, osiguravajućih društava i sportskih klubova. Zahvaljujući bandi Danka Đunića, uz njegove revizorske nalaze kojima je umanjio vrednost za nekoliko puta, kupljena su mnoga strateška srpska preduzeća, uz proviziju za gospodina Đunića. Đunićeva banda je obezbedila Albancu iz Švajcarske Bedžetu Pacoliju da pokupuje po Srbiji pumpe i značajane kompanije i uvede albanski kapital u Srbiju. Zahvaljujući premijeru Koštunici, koga je jedino zanimalo kako da opstane na vlasti, banda gospodina Đunića uspela je da potpuno izoluje Srbiju. Nema ruskih, nemačkih i drugih investitora. Sve je prodavala i pokupovala Đunićeva ekipa i vratila je Srbiju u srednji vek. Uspela je da je potpuno opljačka, izoluje od uticaja svetskih kompanija i evropskog tržišta. Danko Đunić je Aleksandru Nikitoviću predao dva miliona evra, navodno, da preda premijeru Koštunici kao Đunićev “znak male pažnje za pružene usluge”. Sa svojim šurakom Žarkom Zečevićem Đunić je sklanjao sve koji su ukazivali na njihova (ne)dela.
Grupa srpskih intelektualaca odlučila je da u SAD pokrene postupak protiv američke revizorske kuće “Diloit & Tuš” iz Njujorka, za stotine lažnih revizorskih nalaza svoje filijale u Beogradu. Formalno - pravno pitanje odgovornosti američke kompanije za štetu koju je učinila njena firma iz Beograda moglo bi da se pokrene i pred srpskim sudovima, ali zbog uticaja Đunića i Vojislava Koštunice, postupak bi unapred bio osuđen na propast. Grupa advokata prikuplja ovlašćenja oštećenih da pokrenu nekoliko postupaka u Njujorku, koji bi najstariju revizorsku kuću na svetu naterali da utvrdi odgovornost počasnog predsednika njihove firme u Beogradu, Danka Đunića.
...OvO je dokument iz 2008...
Poslednja izmena:
eremita
Zaslužan član
- Poruka
- 117.177
Па шта? Шта ту има лошег у речима_ СИНЕ, ДУЖНОСТ ЗНАШ ??? Дукљанине, мислио сам да си ипак паметнији...
eremita
Zaslužan član
- Poruka
- 117.177
...pored Branka Mićunovića, niže navedeni ( vidi linAk ) je 1 od NAJvećih tajkuna u CG i Srbiji sa svojim pomoćnicima...
...OvO je dokument iz 2008...
Позната је ствар да су у бившој СФРЈ и СРЈ највеће лопуже биле баш Црногорци почев од Крадомана Божовића до Мила Ђукановића... ништа ново... ја бих се запрепастио да је другачије...
gost 67981
Veoma poznat
- Poruka
- 10.021
Пресретач
Buduća legenda
- Poruka
- 36.527
D U K Lj A N I N
Ističe se
- Poruka
- 2.958
Antena M: Svještenici stranci izvan pravnog poretka države Crne Gore
15. februar 2011.
Broj i pravni status svještenika Mitropolije crnogorsko primorske, koji nemaju crnogorsko državljanstvo, intrigira javnost i povod je za spekulacije, više političke, nego vjerske sadržine. Tronedjeljno istraživanje Mirjane Miladinović i Jelene Ćetković rezultiralo je kudikamo značajnijim otkrićem od broja i legalnosti angažovanih izvanjaca u toj vjerskoj zajednici – stranci svještenici, kao kategorija, praktično su izvan pravnog poretka države Crne Gore. Tome uveliko doprinosi i sporan pravni status Srpske pravoslavne crkve u našoj zemlji.
Tronedjeljno traganje Antene M radi povjere tvrdnji o stotinama svještenika SPC koji u Crnoj Gori, navodno, borave godinama bez uredne dozvole za boravak i rad, pokazalo je potpuni pravni haos u toj oblasti. U najkraćem, propise koji važe za obične smrtnike, naša država ne primjenjuje na svještenike strance, koji su se uhljebili u Mitropoliji crnogorsko - primorskoj.
Po Zakonu o registrima prebivališta i boravišta, Uprava policije obavezna je da evidentira sve osobe koje u Crnu Goru uđu s namjerom da ostanu manje od 90 dana. Policija, međutim, bilježi samo lične podatke, ali ne i djelatnost kojom će se, eventualno, strani državljani baviti u Crnoj Gori!
Uz to, Zakon o zapošljavanju i radu stranaca ne primjenjuje se na svještenike dok obavljaju vjersku službu. Zavod za zapošljavanje Crne Gore stoga ne evidentira svještenike, monahe i monahinje koji nijesu naši državljani, a službuju u Cetinjskoj mitropoliji.
Slično je i na trećoj adresi. Po Zakonu o doprinosima za obavezno soijalno osiguranje, rad tih osoba trebalo bi da Poreskoj upravi prijave same vjerske zajednice, koje ih angažuju. U konkretnom slučaju SPC u Crnoj Gori. Gordana Stajčić, portparol Poreske uprave, međutim, kaže:
"Poreska uprava kontroliše samo onaj dio koji se odnosi na pravilan obračun i uplatu poreskih obaveza, tako da Poreska uprava, vezano za ovaj dio pitanja, nema ingerenciju."
Za registraciju stranaca koji u Crnoj Gori borave duže od 90 dana, nadležan je MUP. Tako propisuje Zakon o strancima iz 2008. U skladu sa članom 35 stav 1 tačka 10. toga Zakona, na dan 31. januar ove godine, samo šestorica svještenika obavljaju vjersku službu u Crnoj Gori! Podatak je zvaničan, dobili smo ga iz MUP CG. No, čak i koordinator Pravnog savjeta mitropolije, Velibor Džomić upućuje da je znatno više stranaca u odori SPC u Crnoj Gori. Doduše, ni blizu navodnih osam stotina.
"Četiri ili pet posto od ukupnog broja svještenih lica nijesu iz Crne Gore. I to su sve ljudi koji su tu već dvadesetak, trideset godina."
Zakon o strancima ne propisuje da vjerski službenici, strani državljani, moraju da imaju radnu dozvolu. Ali, propisuje da moraju da rade kod pravnih lica.
I, tu se završava ili počinje začarani krug, unutar kojega nema jasnih pravila za radno angažovanje kategorije osoba čiji status istražujemo. Jer, SPC nije registrovana u Crnoj Gori kao pravno lice. Iako je obavezu urednog registrovanja ustanovio još 1977. godine Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica!
Po mišljenju Velibora Džomića taj Zakon obavezao je na registrovanje samo vjerske zajednice formirane nakon 1977. godine
" Taj Zakon nigdje nije naložio registraciju već postojećih crkava i vjerskih zajednica, samo je propisao obavezu i registraciju budućih koje će se osnivati."
Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, Veselin Vukčević tvrdi supotno!
" Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica je u primjeni od 1977. godine, i sve vjerske zajednice i njihove organizacije su u obavezi da poštuju ovaj Zakon, odnosno da se prijave u roku koji je ovim zakonom propisan."
Džomić podsjeća i na Mišljenje Vlade CG iz 92. kojim je Cetinjskoj mitropoliji priznat pravni subjektivitet, dat PIB broj i uknjižena imovina.
" Daću vam mišljenje Vlade Crne Gore da Mitropolija ima status pravnog lica. Zašto onda, neko ne oduzme imovinu Mitropoliji ako to nije tako?"
MUP CG, nikad nije zaveo pravni subjektivitet Mitropolije, na osnovu pomenutog vladinog Mišljenja – svjedoči Vukčević.
" Ministarstvo unutrašnjih poslova vodi registar vjerskih zajednica i ne raspolaže nikakvim Mišljenjem Vlade, niti bilo kog drugog organa koji bi dodatno pojašnjavao pitanja iz Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u odnosu na njihov građansko pravni status."
Poznati advokat Vladan Đuranović tvrdi da nije ni moguće dobiti pravni subjektivitet na osnovu mišljenja Vlade.
" U skladu sa Zakonom o državnoj upravi, pravni subjektivitet se ne može dobiti na osnovu mišljenja Vlade. Mišljenja prije svega nemaju obavezujuću snagu, a drugo, pravni subjektivitet stiče se upisom u odgovarajuće registre, a ne dobija se na osnovu mišljenja Vlade."
Velibor Džomić tvrdi kako ima dokaze da većina vjerskih organizacija nije zavedena u MUP CG kao pravno lice.
" Ja ću Vam dati dokument Ministarstva unutrašnjih poslova, gdje ćete vidjeti da Barska I Kotorska Nadbiskupija nemaju tu vrstu registracije o kojoj je riječ."
U MUP-u vrde da je registrovano čak 13 vjerskih zajednica, uključujući sve najznačajnije, osim SPC.
" U registar Ministarstva Unutrašnjih poslova prijavljeno je 13 vjerskih zajednica. Iz broja proizilazi da imamo veliki broj vjerskih zajednica."
I, ovdje priču vraćamo na početak. Svještenici SPC, koji nijesu državljani Crne Gore, osim onih šest, borave i služe u CG koliko hoće, bez ikakvih papira i evidencije državnih organa!? A da li, pritom, zloupotrebljavaju gostoprimstvo učeći Crnogorce da ne postoje, ili čine samo bogougodna djela, tema je za neku dugu pricu.
http://www.portalanalitika.me/drutv...ci-izvan-pravnog-poretka-drave-crne-gore.html
15. februar 2011.
Broj i pravni status svještenika Mitropolije crnogorsko primorske, koji nemaju crnogorsko državljanstvo, intrigira javnost i povod je za spekulacije, više političke, nego vjerske sadržine. Tronedjeljno istraživanje Mirjane Miladinović i Jelene Ćetković rezultiralo je kudikamo značajnijim otkrićem od broja i legalnosti angažovanih izvanjaca u toj vjerskoj zajednici – stranci svještenici, kao kategorija, praktično su izvan pravnog poretka države Crne Gore. Tome uveliko doprinosi i sporan pravni status Srpske pravoslavne crkve u našoj zemlji.
Tronedjeljno traganje Antene M radi povjere tvrdnji o stotinama svještenika SPC koji u Crnoj Gori, navodno, borave godinama bez uredne dozvole za boravak i rad, pokazalo je potpuni pravni haos u toj oblasti. U najkraćem, propise koji važe za obične smrtnike, naša država ne primjenjuje na svještenike strance, koji su se uhljebili u Mitropoliji crnogorsko - primorskoj.
Po Zakonu o registrima prebivališta i boravišta, Uprava policije obavezna je da evidentira sve osobe koje u Crnu Goru uđu s namjerom da ostanu manje od 90 dana. Policija, međutim, bilježi samo lične podatke, ali ne i djelatnost kojom će se, eventualno, strani državljani baviti u Crnoj Gori!
Uz to, Zakon o zapošljavanju i radu stranaca ne primjenjuje se na svještenike dok obavljaju vjersku službu. Zavod za zapošljavanje Crne Gore stoga ne evidentira svještenike, monahe i monahinje koji nijesu naši državljani, a službuju u Cetinjskoj mitropoliji.
Slično je i na trećoj adresi. Po Zakonu o doprinosima za obavezno soijalno osiguranje, rad tih osoba trebalo bi da Poreskoj upravi prijave same vjerske zajednice, koje ih angažuju. U konkretnom slučaju SPC u Crnoj Gori. Gordana Stajčić, portparol Poreske uprave, međutim, kaže:
"Poreska uprava kontroliše samo onaj dio koji se odnosi na pravilan obračun i uplatu poreskih obaveza, tako da Poreska uprava, vezano za ovaj dio pitanja, nema ingerenciju."
Za registraciju stranaca koji u Crnoj Gori borave duže od 90 dana, nadležan je MUP. Tako propisuje Zakon o strancima iz 2008. U skladu sa članom 35 stav 1 tačka 10. toga Zakona, na dan 31. januar ove godine, samo šestorica svještenika obavljaju vjersku službu u Crnoj Gori! Podatak je zvaničan, dobili smo ga iz MUP CG. No, čak i koordinator Pravnog savjeta mitropolije, Velibor Džomić upućuje da je znatno više stranaca u odori SPC u Crnoj Gori. Doduše, ni blizu navodnih osam stotina.
"Četiri ili pet posto od ukupnog broja svještenih lica nijesu iz Crne Gore. I to su sve ljudi koji su tu već dvadesetak, trideset godina."
Zakon o strancima ne propisuje da vjerski službenici, strani državljani, moraju da imaju radnu dozvolu. Ali, propisuje da moraju da rade kod pravnih lica.
I, tu se završava ili počinje začarani krug, unutar kojega nema jasnih pravila za radno angažovanje kategorije osoba čiji status istražujemo. Jer, SPC nije registrovana u Crnoj Gori kao pravno lice. Iako je obavezu urednog registrovanja ustanovio još 1977. godine Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica!
Po mišljenju Velibora Džomića taj Zakon obavezao je na registrovanje samo vjerske zajednice formirane nakon 1977. godine
" Taj Zakon nigdje nije naložio registraciju već postojećih crkava i vjerskih zajednica, samo je propisao obavezu i registraciju budućih koje će se osnivati."
Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, Veselin Vukčević tvrdi supotno!
" Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica je u primjeni od 1977. godine, i sve vjerske zajednice i njihove organizacije su u obavezi da poštuju ovaj Zakon, odnosno da se prijave u roku koji je ovim zakonom propisan."
Džomić podsjeća i na Mišljenje Vlade CG iz 92. kojim je Cetinjskoj mitropoliji priznat pravni subjektivitet, dat PIB broj i uknjižena imovina.
" Daću vam mišljenje Vlade Crne Gore da Mitropolija ima status pravnog lica. Zašto onda, neko ne oduzme imovinu Mitropoliji ako to nije tako?"
MUP CG, nikad nije zaveo pravni subjektivitet Mitropolije, na osnovu pomenutog vladinog Mišljenja – svjedoči Vukčević.
" Ministarstvo unutrašnjih poslova vodi registar vjerskih zajednica i ne raspolaže nikakvim Mišljenjem Vlade, niti bilo kog drugog organa koji bi dodatno pojašnjavao pitanja iz Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u odnosu na njihov građansko pravni status."
Poznati advokat Vladan Đuranović tvrdi da nije ni moguće dobiti pravni subjektivitet na osnovu mišljenja Vlade.
" U skladu sa Zakonom o državnoj upravi, pravni subjektivitet se ne može dobiti na osnovu mišljenja Vlade. Mišljenja prije svega nemaju obavezujuću snagu, a drugo, pravni subjektivitet stiče se upisom u odgovarajuće registre, a ne dobija se na osnovu mišljenja Vlade."
Velibor Džomić tvrdi kako ima dokaze da većina vjerskih organizacija nije zavedena u MUP CG kao pravno lice.
" Ja ću Vam dati dokument Ministarstva unutrašnjih poslova, gdje ćete vidjeti da Barska I Kotorska Nadbiskupija nemaju tu vrstu registracije o kojoj je riječ."
U MUP-u vrde da je registrovano čak 13 vjerskih zajednica, uključujući sve najznačajnije, osim SPC.
" U registar Ministarstva Unutrašnjih poslova prijavljeno je 13 vjerskih zajednica. Iz broja proizilazi da imamo veliki broj vjerskih zajednica."
I, ovdje priču vraćamo na početak. Svještenici SPC, koji nijesu državljani Crne Gore, osim onih šest, borave i služe u CG koliko hoće, bez ikakvih papira i evidencije državnih organa!? A da li, pritom, zloupotrebljavaju gostoprimstvo učeći Crnogorce da ne postoje, ili čine samo bogougodna djela, tema je za neku dugu pricu.
http://www.portalanalitika.me/drutv...ci-izvan-pravnog-poretka-drave-crne-gore.html
- Poruka
- 27.467
Дукљнац,
Када вас дукљанске јајаре "мучи" држављнство, шта би са држављанством
КРИМОСА и нарко босова из Пуље и Барија који лелемуде у Сутомору и Бару?
Е, какве сте ви дупљнци кучке као и ове најамне истраживачице...
Neznanko
Iskusan
- Poruka
- 5.497
Sad je jasno ko su najveći srpski lopovi ?
To su oni koji pene o srpstvu, pričaju povazdan o tome , a iza toga stoji čisti kriminal jedan na jedan
Kažite mi samo koji je to veliki srpski nacionalista koji je normalan i koji nije nekoga ojadio ? Takvih nema.
To su oni koji pene o srpstvu, pričaju povazdan o tome , a iza toga stoji čisti kriminal jedan na jedan
Kažite mi samo koji je to veliki srpski nacionalista koji je normalan i koji nije nekoga ojadio ? Takvih nema.
D U K Lj A N I N
Ističe se
- Poruka
- 2.958
Drugi pišu
Antena M
Sveštenici stranci izvan pravnog poretka države Crne Gore
Broj i pravni status svještenika Mitropolije crnogorsko-primorske, koji nemaju crnogorsko državljanstvo, intrigira javnost i povod je za spekulacije, više političke nego vjerske sadržine. Tronedjeljno istraživanje Mirjane Miladinović i Jelene Ćetković rezultiralo je kudikamo značajnijim otkrićem od broja i legalnosti angažovanih izvanjaca u toj vjerskoj zajednici – stranci svještenici, kao kategorija, praktično su izvan pravnog poretka države Crne Gore. Tome uveliko doprinosi i sporan pravni status Srpske pravoslavne crkve u našoj zemlji.
Tronedjeljno traganje Antene M radi povjere tvrdnji o stotinama svještenika SPC koji u Crnoj Gori, navodno, borave godinama bez uredne dozvole za boravak i rad, pokazalo je potpuni pravni haos u toj oblasti. U najkraćem, propise koji važe za obične smrtnike, naša država ne primjenjuje na svještenike strance, koji su se uhljebili u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
Po Zakonu o registrima prebivališta i boravišta, Uprava policije obavezna je da evidentira sve osobe koje u Crnu Goru uđu s namjerom da ostanu manje od 90 dana. Policija, međutim, bilježi samo lične podatke, ali ne i djelatnost kojom će se, eventualno, strani državljani baviti u Crnoj Gori!
Uz to, Zakon o zapošljavanju i radu stranaca ne primjenjuje se na svještenike dok obavljaju vjersku službu. Zavod za zapošljavanje Crne Gore stoga ne evidentira svještenike, monahe i monahinje koji nijesu naši državljani, a službuju u Cetinjskoj mitropoliji.
Slično je i na trećoj adresi. Po Zakonu o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, rad tih osoba trebalo bi da Poreskoj upravi prijave same vjerske zajednice, koje ih angažuju. U konkretnom slučaju, SPC u Crnoj Gori. Gordana Stajčić, portparol Poreske uprave, međutim, kaže:
„Poreska uprava kontroliše samo onaj dio koji se odnosi na pravilan obračun i uplatu poreskih obaveza, tako da Poreska uprava,vezano za ovaj dio pitanja, nema ingerenciju“.
Za registraciju stranaca koji u Crnoj Gori borave duže od 90 dana, nadležan je MUP. Tako propisuje Zakon o strancima iz 2008. U skladu sa članom 35 stav 1 tačka 10. toga Zakona, na dan 31. januar ove godine, samo šestorica svještenika obavljaju vjersku službu u Crnoj Gori! Podatak je zvaničan, dobili smo ga iz MUP CG. No, čak i koordinator Pravnog savjeta mitropolije, Velibor Džomić upućuje da je znatno više stranaca u odori SPC u Crnoj Gori. Douše, ni blizu navodnih osam stotina.
„Četiri ili pet odsto od ukupnog broja svještenih lica nijesu iz Crne Gore. I to su sve ljudi koji su tu već dvadesetak, trideset godina.“
Zakon o strancima ne propisuje da vjerski službenici, strani državljani, moraju da imaju radnu dozvolu. Ali, propisuje da moraju da rade kod pravnih lica.
I, tu se završava ili počinje začarani krug, unutar kojega nema jasnih pravila za radno angažovanje kategorije osoba čiji status istražujemo. Jer, SPC nije registrovana u Crnoj Gori kao pravno lice. Iako je obavezu urednog registrovanja ustanovio još 1977. Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica!
Po mišljenju Velibora Džomića taj Zakon obavezao je na registrovanje samo vjerske zajednice formirane nakon 77.
„Taj Zakon nigdje nije naložio registraciju već postojećih crkava i vjerskih zajednica, samo je propisao obavezu i registraciju budućih koje će se osnivati.“
Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, Veselin Vukčević tvrdi supotno!
„Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica je u primjeni od 1977. godine, i sve vjerske zajednice i njihove organizacije su u obavezi da poštuju ovaj Zakon, odnosno da se prijave u roku koji je ovim zakonom propisan. “
Džomić podsjeća i na Mišljenje Vlade CG iz 92. kojim je Cetinjskoj mitropoliji priznat pravni subjektivitet, dat PIB broj i uknjižena imovina.
„Daću vam mišljenje Vlade Crne Gore da Mitropolija ima status pravnog lica. Zašto onda neko ne oduzme imovinu Mitropoliji ako to nije tako?“
MUP CG nikad nije zaveo pravni subjektivitet Mitropolije, na osnovu pomenutog Vladinog Mišljenja – svjedoči Vukčević.
„Ministarstvo unutrašnjih poslova vodi registar vjerskih zajednica i ne raspolaže nikakvim Mišljenjem Vlade, niti bilo kog drugog organa koji bi dodatno pojašnjavao pitanja iz Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u odnosu na njihov građansko pravni status.“
Poznati advokat Vladan Đuranović tvrdi da nije ni moguće dobiti pravni subjektivitet na osnovu mišljenja Vlade.
„U skladu sa Zakonom o državnoj upravi, pravni subjektivitet se ne može dobiti na osnovu mišljenja Vlade. Mišljenja, prije svega, nemaju obavezujuću snagu, a drugo, pravni subjektivitet stiče se upisom u odgovarajuće registre, a ne dobija se na osnovu mišljenja Vlade.“
Velibor Džomić tvrdi kako ima dokaze da većina vjerskih organizacija nije zavedena u MUP CG kao pravno lice.
„Ja ću Vam dati dokument Ministarstva unutrašnjih poslova, gdje ćete vidjeti da Barska i Kotorska nadbiskupija nemaju tu vrstu registracije o kojoj je riječ.“
U MUP-u tvrde da je registrovano čak 13 vjerskih zajednica, uključujući sve najznačajnije, osim SPC.
„U registar Ministarstva unutrašnjih poslova prijavljeno je 13 vjerskih zajednica. Iz broja proizilazi da imamo veliki broj vjerskih zajednica.“
I, ovdje priču vraćamo na početak. Svještenici SPC, koji nijesu državljani Crne Gore, osim onih šest, borave i služe u CG koliko hoće, bez ikakvih papira i evidencije državnih organa!? A da li, pritom, zloupotrebljavaju gostoprimstvo učeći Crnogorce da ne postoje, ili čine samo bogougodna djela, tema je za neku dugu priču.
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-02-18&id=201611
Antena M
Sveštenici stranci izvan pravnog poretka države Crne Gore
Broj i pravni status svještenika Mitropolije crnogorsko-primorske, koji nemaju crnogorsko državljanstvo, intrigira javnost i povod je za spekulacije, više političke nego vjerske sadržine. Tronedjeljno istraživanje Mirjane Miladinović i Jelene Ćetković rezultiralo je kudikamo značajnijim otkrićem od broja i legalnosti angažovanih izvanjaca u toj vjerskoj zajednici – stranci svještenici, kao kategorija, praktično su izvan pravnog poretka države Crne Gore. Tome uveliko doprinosi i sporan pravni status Srpske pravoslavne crkve u našoj zemlji.
Tronedjeljno traganje Antene M radi povjere tvrdnji o stotinama svještenika SPC koji u Crnoj Gori, navodno, borave godinama bez uredne dozvole za boravak i rad, pokazalo je potpuni pravni haos u toj oblasti. U najkraćem, propise koji važe za obične smrtnike, naša država ne primjenjuje na svještenike strance, koji su se uhljebili u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
Po Zakonu o registrima prebivališta i boravišta, Uprava policije obavezna je da evidentira sve osobe koje u Crnu Goru uđu s namjerom da ostanu manje od 90 dana. Policija, međutim, bilježi samo lične podatke, ali ne i djelatnost kojom će se, eventualno, strani državljani baviti u Crnoj Gori!
Uz to, Zakon o zapošljavanju i radu stranaca ne primjenjuje se na svještenike dok obavljaju vjersku službu. Zavod za zapošljavanje Crne Gore stoga ne evidentira svještenike, monahe i monahinje koji nijesu naši državljani, a službuju u Cetinjskoj mitropoliji.
Slično je i na trećoj adresi. Po Zakonu o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, rad tih osoba trebalo bi da Poreskoj upravi prijave same vjerske zajednice, koje ih angažuju. U konkretnom slučaju, SPC u Crnoj Gori. Gordana Stajčić, portparol Poreske uprave, međutim, kaže:
„Poreska uprava kontroliše samo onaj dio koji se odnosi na pravilan obračun i uplatu poreskih obaveza, tako da Poreska uprava,vezano za ovaj dio pitanja, nema ingerenciju“.
Za registraciju stranaca koji u Crnoj Gori borave duže od 90 dana, nadležan je MUP. Tako propisuje Zakon o strancima iz 2008. U skladu sa članom 35 stav 1 tačka 10. toga Zakona, na dan 31. januar ove godine, samo šestorica svještenika obavljaju vjersku službu u Crnoj Gori! Podatak je zvaničan, dobili smo ga iz MUP CG. No, čak i koordinator Pravnog savjeta mitropolije, Velibor Džomić upućuje da je znatno više stranaca u odori SPC u Crnoj Gori. Douše, ni blizu navodnih osam stotina.
„Četiri ili pet odsto od ukupnog broja svještenih lica nijesu iz Crne Gore. I to su sve ljudi koji su tu već dvadesetak, trideset godina.“
Zakon o strancima ne propisuje da vjerski službenici, strani državljani, moraju da imaju radnu dozvolu. Ali, propisuje da moraju da rade kod pravnih lica.
I, tu se završava ili počinje začarani krug, unutar kojega nema jasnih pravila za radno angažovanje kategorije osoba čiji status istražujemo. Jer, SPC nije registrovana u Crnoj Gori kao pravno lice. Iako je obavezu urednog registrovanja ustanovio još 1977. Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica!
Po mišljenju Velibora Džomića taj Zakon obavezao je na registrovanje samo vjerske zajednice formirane nakon 77.
„Taj Zakon nigdje nije naložio registraciju već postojećih crkava i vjerskih zajednica, samo je propisao obavezu i registraciju budućih koje će se osnivati.“
Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, Veselin Vukčević tvrdi supotno!
„Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica je u primjeni od 1977. godine, i sve vjerske zajednice i njihove organizacije su u obavezi da poštuju ovaj Zakon, odnosno da se prijave u roku koji je ovim zakonom propisan. “
Džomić podsjeća i na Mišljenje Vlade CG iz 92. kojim je Cetinjskoj mitropoliji priznat pravni subjektivitet, dat PIB broj i uknjižena imovina.
„Daću vam mišljenje Vlade Crne Gore da Mitropolija ima status pravnog lica. Zašto onda neko ne oduzme imovinu Mitropoliji ako to nije tako?“
MUP CG nikad nije zaveo pravni subjektivitet Mitropolije, na osnovu pomenutog Vladinog Mišljenja – svjedoči Vukčević.
„Ministarstvo unutrašnjih poslova vodi registar vjerskih zajednica i ne raspolaže nikakvim Mišljenjem Vlade, niti bilo kog drugog organa koji bi dodatno pojašnjavao pitanja iz Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica u odnosu na njihov građansko pravni status.“
Poznati advokat Vladan Đuranović tvrdi da nije ni moguće dobiti pravni subjektivitet na osnovu mišljenja Vlade.
„U skladu sa Zakonom o državnoj upravi, pravni subjektivitet se ne može dobiti na osnovu mišljenja Vlade. Mišljenja, prije svega, nemaju obavezujuću snagu, a drugo, pravni subjektivitet stiče se upisom u odgovarajuće registre, a ne dobija se na osnovu mišljenja Vlade.“
Velibor Džomić tvrdi kako ima dokaze da većina vjerskih organizacija nije zavedena u MUP CG kao pravno lice.
„Ja ću Vam dati dokument Ministarstva unutrašnjih poslova, gdje ćete vidjeti da Barska i Kotorska nadbiskupija nemaju tu vrstu registracije o kojoj je riječ.“
U MUP-u tvrde da je registrovano čak 13 vjerskih zajednica, uključujući sve najznačajnije, osim SPC.
„U registar Ministarstva unutrašnjih poslova prijavljeno je 13 vjerskih zajednica. Iz broja proizilazi da imamo veliki broj vjerskih zajednica.“
I, ovdje priču vraćamo na početak. Svještenici SPC, koji nijesu državljani Crne Gore, osim onih šest, borave i služe u CG koliko hoće, bez ikakvih papira i evidencije državnih organa!? A da li, pritom, zloupotrebljavaju gostoprimstvo učeći Crnogorce da ne postoje, ili čine samo bogougodna djela, tema je za neku dugu priču.
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-02-18&id=201611
D U K Lj A N I N
Ističe se
- Poruka
- 2.958
Pravo i nepravada Piše : Prof. dr Blagota Mitrić, akademik DANU
CPC i SPC
Ovaj tekst pisan je iz ugla jednog ateiste, tj. moje malenkosti, koji je o ovome pisao 1995. godine za Monitor, pod naslovom „Crnogorska pravoslavna crkva je bila autokefalna“, a povodom devedesete godišnjice od Ustava Knjaževine Crne Gore od 1905. godine. A sad iz današnjeg ugla.
Prema Ustavu, vjerske zajednice odvojene su od države i ravnopravne su i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova. Podrazumijeva se da to mora biti u okvirima pravnog poretka države, a što je, uzgred, bilo normirano Ustavom RCG od 1992. godine. Prema Ustavu Knjaževine Crne Gore od 1905. godine, bilo je normirano da je CPC autokefalna i da sarađuje sa svim sestrinskim crkvama. Šta je bilo od 1918. do 1921. godine sa suverenom državom Crnom Gorom i autokefalnom CPC znamo, a to je da je nasilnim i vojnim putem, to znači protivpravno, uzurpirana suverenost države i uništena autokefalnost CPC nelegalnim odlukama nelegalnih organa i dekretima strane države, doduše, nama bratske i još sve van crkvenog prava. Od 1990. godine ponovo imamo CPC na svom kamenu, u svojoj rođenoj državi. Za autora ovih redova, kao ateistu, jasno je da SPC u Crnoj Gori ima svoga mitropolita jer je ta vjerska zajednica u rangu mitropolije, ali je nejasno zašto CPC, koja je bila u rangu autokefalne vjerske zajednice, nema na čelu patrijarha.
No, namjera je ovog autora da piše o onome u šta se razumije, a to je svojinsko-pravni odnos između CPC i SPC, preciznije, pravni problemi vezani za pravo korišćenja sakralnih objekata od strane obje pravoslavne vjerske zajednice.
Pravne činjenice su sljedeće:
1.Prema izvornoj i autentičnoj dokumentaciji, imovina vezana za Cetinjski manastir upisana je kao vlasništvo prijestonice;
2.Tim povodom, u toku je upravni postupak (ne upravni spor, što je velika pravna razlika), koji još nije okončan od strane drugostepenog upravnog organa;
3.Do sada nijedan nadležan državni organ nije donio rješenje o tzv. privremenoj mjeri kojom bi zabranjivao raspolaganja predmetnom imovinom od strane vlasnika -prijestonice, dok se upravni postupak ne okonča;
4.Predstavnici CPC podnijeli su nadležnom organu - gradonačelniku prijestonice -zahtjev za korišćenje Cetinjskog manastira radi vršenja vjerskih obreda, a ne zahtjev za utvrđivanje prava svojine, što je opet velika pravna razlika;
5.Po Ustavu, ponavljamo, sve su vjerske zajednice ravnopravne u vršenju vjerskih obreda;
6.Gradonačelnik prijestonice donosi odluku da nije nadležan, pozivajući se da je u toku spor povodom tog pitanja, prenebregavajući nespornu činjenicu da se upravni postupak vodi u vezi sa upisom u katastar Cetinjskog manastira kao vlasništvo prijestonice, a ne nikako povodom prava korišćenja, jer zato oni nijesu ni nadleženi, već isključivo vlasnik, a to je prijestonica.
Činjenica je da je ovo vrlo osjetljivo vjersko pitanje (pa možda i političko), jer je naraslo do krajnjih granica netrpeljivosti, a obje vjerske zajednice, po prirodi stvari, imaju svoje vjernike i sljedbenike. Činjenica je, takođe, da od CPC nije bilo ni pomena u praktičnom djelovanju punih 70 godina, bez svoje krivice, i da joj se i dan danas osporava postojanje, opet ponavljamo, na svom kamenu, u svojoj rođenoj državi. Činjenica je da se država i vjerske zajednice ne mogu uplitati jedni drugima u poslove, zato što je to tako po Ustavu, a kako je u praksi - takođe znamo. Činjenica je da naš novi, mlađani i agilni premijer pokušava da se ovaj „crkveni antagonizam“ riješi dijalogom, pa makar i pod pokroviteljstvom države, prenebregavajući notorni fakat da je za dijalog potrebno dvoje, koje u konkretnom slučaju nemamo.
Pošto se nastali spor mora riješiti civilizovano, a to znači pravno, onda je jedini put, odnosno jedini organ koji je zakonom nadležan da riješi ovaj spor sud, jer spor nije crkveni, odnosno kanonski, nego svojinsko-pravni.
Do tada, Crnogorska pravoslavna crkva, koja je „vavijek“ bila autokefalna, trpjeće veliku nepravdu, i kanonsku, i pravnu, a Aristotel je jednom uzviknuo: „Ni jutarnja, ni večernja zvijezda nijesu tako sjajne kao pravda“.
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-03-14&id=203615
CPC i SPC
Ovaj tekst pisan je iz ugla jednog ateiste, tj. moje malenkosti, koji je o ovome pisao 1995. godine za Monitor, pod naslovom „Crnogorska pravoslavna crkva je bila autokefalna“, a povodom devedesete godišnjice od Ustava Knjaževine Crne Gore od 1905. godine. A sad iz današnjeg ugla.
Prema Ustavu, vjerske zajednice odvojene su od države i ravnopravne su i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova. Podrazumijeva se da to mora biti u okvirima pravnog poretka države, a što je, uzgred, bilo normirano Ustavom RCG od 1992. godine. Prema Ustavu Knjaževine Crne Gore od 1905. godine, bilo je normirano da je CPC autokefalna i da sarađuje sa svim sestrinskim crkvama. Šta je bilo od 1918. do 1921. godine sa suverenom državom Crnom Gorom i autokefalnom CPC znamo, a to je da je nasilnim i vojnim putem, to znači protivpravno, uzurpirana suverenost države i uništena autokefalnost CPC nelegalnim odlukama nelegalnih organa i dekretima strane države, doduše, nama bratske i još sve van crkvenog prava. Od 1990. godine ponovo imamo CPC na svom kamenu, u svojoj rođenoj državi. Za autora ovih redova, kao ateistu, jasno je da SPC u Crnoj Gori ima svoga mitropolita jer je ta vjerska zajednica u rangu mitropolije, ali je nejasno zašto CPC, koja je bila u rangu autokefalne vjerske zajednice, nema na čelu patrijarha.
No, namjera je ovog autora da piše o onome u šta se razumije, a to je svojinsko-pravni odnos između CPC i SPC, preciznije, pravni problemi vezani za pravo korišćenja sakralnih objekata od strane obje pravoslavne vjerske zajednice.
Pravne činjenice su sljedeće:
1.Prema izvornoj i autentičnoj dokumentaciji, imovina vezana za Cetinjski manastir upisana je kao vlasništvo prijestonice;
2.Tim povodom, u toku je upravni postupak (ne upravni spor, što je velika pravna razlika), koji još nije okončan od strane drugostepenog upravnog organa;
3.Do sada nijedan nadležan državni organ nije donio rješenje o tzv. privremenoj mjeri kojom bi zabranjivao raspolaganja predmetnom imovinom od strane vlasnika -prijestonice, dok se upravni postupak ne okonča;
4.Predstavnici CPC podnijeli su nadležnom organu - gradonačelniku prijestonice -zahtjev za korišćenje Cetinjskog manastira radi vršenja vjerskih obreda, a ne zahtjev za utvrđivanje prava svojine, što je opet velika pravna razlika;
5.Po Ustavu, ponavljamo, sve su vjerske zajednice ravnopravne u vršenju vjerskih obreda;
6.Gradonačelnik prijestonice donosi odluku da nije nadležan, pozivajući se da je u toku spor povodom tog pitanja, prenebregavajući nespornu činjenicu da se upravni postupak vodi u vezi sa upisom u katastar Cetinjskog manastira kao vlasništvo prijestonice, a ne nikako povodom prava korišćenja, jer zato oni nijesu ni nadleženi, već isključivo vlasnik, a to je prijestonica.
Činjenica je da je ovo vrlo osjetljivo vjersko pitanje (pa možda i političko), jer je naraslo do krajnjih granica netrpeljivosti, a obje vjerske zajednice, po prirodi stvari, imaju svoje vjernike i sljedbenike. Činjenica je, takođe, da od CPC nije bilo ni pomena u praktičnom djelovanju punih 70 godina, bez svoje krivice, i da joj se i dan danas osporava postojanje, opet ponavljamo, na svom kamenu, u svojoj rođenoj državi. Činjenica je da se država i vjerske zajednice ne mogu uplitati jedni drugima u poslove, zato što je to tako po Ustavu, a kako je u praksi - takođe znamo. Činjenica je da naš novi, mlađani i agilni premijer pokušava da se ovaj „crkveni antagonizam“ riješi dijalogom, pa makar i pod pokroviteljstvom države, prenebregavajući notorni fakat da je za dijalog potrebno dvoje, koje u konkretnom slučaju nemamo.
Pošto se nastali spor mora riješiti civilizovano, a to znači pravno, onda je jedini put, odnosno jedini organ koji je zakonom nadležan da riješi ovaj spor sud, jer spor nije crkveni, odnosno kanonski, nego svojinsko-pravni.
Do tada, Crnogorska pravoslavna crkva, koja je „vavijek“ bila autokefalna, trpjeće veliku nepravdu, i kanonsku, i pravnu, a Aristotel je jednom uzviknuo: „Ni jutarnja, ni večernja zvijezda nijesu tako sjajne kao pravda“.
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-03-14&id=203615
Вуја
Veoma poznat
- Poruka
- 10.723
Ne vidim sta je sporno to sto je jedan Crnogorac bogat u Crnoj Gori?
eremita
Zaslužan član
- Poruka
- 117.177
Е на шта сте ви дукљанци спали - јадни сте да јаднији бити не можете - само се брукате...
s_O_k_O
Iskusan
- Poruka
- 5.042
Ovaj ********* nije normalan.
Slične teme
