Najpreciznije značenje riječi "samopouzdanje"? Hrabrost? Ponos? Vještost?

Ja hrabrost vezujem za nesto drugo, samopouzdana osoba je sigurna u sebe, svoje kvalitete, ono sto zeli, ne znaci da je hrabra da udje u zapaljenu zgradu i spasi coveka ili tako nesto.
Što znači "biti siguran u svoje kvalitete"? Ko je "nesiguran u ono što želi"? Da li je samopouzdan vješt programer koji je siguran u svoje kvalitete i to da želi da napravi program za vođenje velikog industrijskog postrojenja koji može i da ne prođe na konkursu, a da bi ga napravio mora da otkuca 399000 slova na programskom jeziku? Ili je on nesiguran u sebe ako ne misli da će sigurno proći na konkursu? (Gdje će biti još sto programera, a jedan može da prođe.) Ja bih preciznije rekao da je on samo vješt i ništa više.
 
Ako je značenje te riječi jedna od ponuđenih mogućnosti u naslovu, zašto uopšte koristimo tu riječ umjesto neke od tih, kada su sve te manje naporne za izgovaranje, i preciznije? Ako nije, koje je?

Ни једна од понуђених. Ако баш хоћеш нешто што најбоље описује то стање, бирам самосвест.
 
Odsustvo svakog straha i barijera da se izjasnis o svemu, da budes ono sto jesi iako takav nisi uvek dobrodosao, odsustvo straha od "neuspeha", odbijanja okoline, neuklapanja, osecanje komfora u svom telu, svojim stavovima, a to mozes postici tek onda kad izgubis i najmanju zelju da se dopadas svima i potrebu za prihvatanjem.
 
Odsustvo svakog straha i barijera da se izjasnis o svemu, da budes ono sto jesi iako takav nisi uvek dobrodosao, odsustvo straha od "neuspeha", odbijanja okoline, neuklapanja, osecanje komfora u svom telu, svojim stavovima, a to mozes postici tek onda kad izgubis i najmanju zelju da se dopadas svima i potrebu za prihvatanjem.

Браво! Најбитнија ствар, убедљиво.
 
Što znači "biti siguran u svoje kvalitete"? Ko je "nesiguran u ono što želi"? Da li je samopouzdan vješt programer koji je siguran u svoje kvalitete i to da želi da napravi program za vođenje velikog industrijskog postrojenja koji može i da ne prođe na konkursu, a da bi ga napravio mora da otkuca 399000 slova na programskom jeziku? Ili je on nesiguran u sebe ako ne misli da će sigurno proći na konkursu? (Gdje će biti još sto programera, a jedan može da prođe.) Ja bih preciznije rekao da je on samo vješt i ništa više.

Dao si odlican primer, onaj ko je siguran u sebe nece reci "joj ma sto da se ja prijavljujem, ima 100 programera drugih tamo, gde ce mene da odaberu", onaj ko je samopouzdan (ili malo arogantan cak) ce reci "da, dobar sam, sto da ne probam, sta me kosta, uspecu, znam ja to".
U ovom slucaju, drugi primer je siguran u sebe, eventualno malo prepotentan, dok drugi je previse samokritican, mozda cak i realniji, ali po mom misljenju ovaj prvi ima vise samopouzdanja.
 
Odsustvo svakog straha i barijera da se izjasnis o svemu, da budes ono sto jesi iako takav nisi uvek dobrodosao, odsustvo straha od "neuspeha", odbijanja okoline, neuklapanja, osecanje komfora u svom telu, svojim stavovima, a to mozes postici tek onda kad izgubis i najmanju zelju da se dopadas svima i potrebu za prihvatanjem.
To se zove principijelnost ili originalnost, možda je i neka treća riječ, ali ne zove se samopouzdanje. Možda i hrabrost (kao što sam rekao u naslovu i prvom postu). Da, to je hrabrost. A to je kraća riječ, manje "jezikolomna", i ajde onda nju da koristimo. Inače, fora je baš u tome da osjećaš strah a ipak uprkos njemu rizikuješ - e, to je hrabrost - kad si strašljiv ali se ne "klanjaš" strahovima nego principima! A kad ne osjećaš strah onda nema ni hrabrosti.
Inače, mene je da otvorim ovu temu inspirisao otvarajući post teme Lollol koju je postavio o vezi fizičkog izgleda i "sampouzdanja". Jako me je iznerviralo povezivanje tih stvari, jer, kao prvo: može čovjek za svoje oči da bude preružan a da se sviđa svim ženama (ili žena), i obratno, prelijep a da se nikome ne sviđa, a kao drugo: može i da ne gleda na sebe svojim očima nego formira ono što će iz licemjerja nazvati "svojim mišljenjem o svom izgledu" na osnovu komentara koje dobija. Gdje je onda veza fizičkog izgleda sa "sigurnošću u svoje kvalitete" (citiram Lollol sa ove teme, vadim iz konteksta).
 
Poslednja izmena:
"Jer od noći crne pa do zore bjele najbolje su cure koje se vesele, jer od noći crne pa do zore bjele najljepše su cure koje se vesele" - kaže Vuco u pjesmi, i potpuno je u pravu na neki način. Znači "od one ružne kao crna noć pa sve do one lijepe kao bijela zora - sve su one najljepše, pogotovo koje se vesele". Kakve veze onda ima izgled sa onim što na ovoj temi Lollol definisa kao samopouzdanje: "sigurnost u svoje kvalitete, u ono što se želi, i u sebe"?
 
Ako je značenje te riječi jedna od ponuđenih mogućnosti u naslovu, zašto uopšte koristimo tu riječ umjesto neke od tih, kada su sve te manje naporne za izgovaranje, i preciznije? Ako nije, koje je?

nemam pojma, nisam gledala leksikon, pa da znam da li su ove tri odrednice iskočile kao najpreciznije za određenje reči "samopouzdanje"
...
samopouzdanje...meni je najlakše razdvojiti na dve reči samo (sopstveno) i pouzdanje (oslonac)..znači ja bih prevela, sopstveni oslonac ili pouzdanje u sosptvene snage
..
naravno da samopouzdanje prati hrabrost donošenja sopstvenih odluka i vera u iste
ponos ili bolje rečeno vera u sopstveni sud i svoje postupke
veštost, veštost da se sopstvenim snagama reši određena situacija
...
ovako bi ja to rekla, jer imam dovoljno samopouzdanja da ovo protumačim;)
..
eto toliko :lol:
 
Ja hrabrost vezujem za nesto drugo, samopouzdana osoba je sigurna u sebe, svoje kvalitete, ono sto zeli, ne znaci da je hrabra da udje u zapaljenu zgradu i spasi coveka ili tako nesto.

ja nikada ne bih usla u zapaljenu zgradu, niti bih nekome pomogla ili spasila....nisu ni meni pomagali, sta me briga. pomagati drugima je gloopost, a ne hrabrost. mada s eu nekim situacijama ta dva pojam mogu izjednaciti.
 
Ako je značenje te riječi jedna od ponuđenih mogućnosti u naslovu, zašto uopšte koristimo tu riječ umjesto neke od tih, kada su sve te manje naporne za izgovaranje, i preciznije? Ako nije, koje je?

nije...
to su različiti pojmovi....

osnova samopouzdanja je ljubav prema sebi i odsustvo frustracija...

pokazana hrabrost može biti hrabrost iz samopoštovanja, ljubavi prema sebi, želji da se unapredi ili očuva neka bitna vrednost, ali može biti i iz frustracije, prozivanja, dokazivanja....
ponos može da dolazi iz ljubavi prema sebi, svojim korenima, svom delu...a može da dolazi i iz frustracije i potrebe za validacijom...
veština takođe može da dolazi iz razvoja u nekoj oblasti kojom volimo da se bavimo,a može da dolazi iz frustracije, prozivke, potrebe za validacijom...

sve što dolazi iz iskrene ljubavi prema sebi gradi samopouzdanje
sve što dolazi iz frustracije, prozivke i potrebe za dokazivanjem gradi lažno samopouzdanje koje će u krizi pod stresom da nestane kao mehur od sapunice...

ne samo glad za validacijom nego takođe i primanje validacije gradi lažno samopouzdanje...jer ako pristaneš da ti neko kaže da si pametan pristao si dati kaže i da si glup..i čak štaviše pristajanjem na ulogu pametnog koja daje validaciju tj. fiktivnu višu vrednost u odnosu na druge ti si stalno na oprezu jer osećaš potrebu da braniš tu fiktivnu višu vrednost, da dokazuješ da nisi glup...a to stvara tenziju...mnogo je bolje biti opušten u vezi toga da li neko misli da si pametan ili glup, dobar ili loš, ružan ili lep, zanimljiv ili dosadan...koliko uopšte dobro može da te poznaje neko drugi?...koliko ti uopšte možeš da pznaješ i proceniš druge?...možeš li uopšte da sudiš nekom čiji život nisi živeo?

blaženi su niski duhom jer je njihovo carstvo nebesko...
lakše je kamili proći kroz iglene uši nego bogatašu da uđe u carstvo nebesko...
onaj ko želi da spasi svoju dušu izgubiće je prvi...

sve ovo se jasno odnosi na "carstvo nebesko" kao stanje u kome je čovek oslobođen egoizma
i na egoizam koji se često krije iza uzvišenih namera (tj. želje da se čovek uzvisi u odnosu na druge) kao uzrok pada i propasti čoveka...
realno samopouzdanje zasnovano na ljubavi prema sebi odgovara stanju duha koje bi nazvali "raj"
a frustracija i potreba za validacijom odgovaraju stanju duha koje bi nazvali "pakao"
 
Poslednja izmena:
nije...
to su različiti pojmovi....

osnova samopouzdanja je ljubav prema sebi i odsustvo frustracija...

pokazana hrabrost može biti hrabrost iz samopoštovanja, ljubavi prema sebi, želji da se unapredi ili očuva neka bitna vrednost, ali može biti i iz frustracije, prozivanja, dokazivanja....
ponos može da dolazi iz ljubavi prema sebi, svojim korenima, svom delu...a može da dolazi i iz frustracije i potrebe za validacijom...
veština takođe može da dolazi iz razvoja u nekoj oblasti kojom volimo da se bavimo,a može da dolazi iz frustracije, prozivke, potrebe za validacijom...

sve što dolazi iz iskrene ljubavi prema sebi gradi samopouzdanje
sve što dolazi iz frustracije, prozivke i potrebe za dokazivanjem gradi lažno samopouzdanje koje će u krizi pod stresom da nestane kao mehur od sapunice...

ne samo glad za validacijom nego takođe i primanje validacije gradi lažno samopouzdanje...jer ako pristaneš da ti neko kaže da si pametan pristao si dati kaže i da si glup..i čak štaviše pristajanjem na ulogu pametnog koja daje validaciju tj. fiktivnu višu vrednost u odnosu na druge ti si stalno na oprezu jer osećaš potrebu da braniš tu fiktivnu višu vrednost, da dokazuješ da nisi glup...a to stvara tenziju...mnogo je bolje biti opušten u vezi toga da li neko misli da si pametan ili glup, dobar ili loš, ružan ili lep, zanimljiv ili dosadan...koliko uopšte dobro može da te poznaje neko drugi?...koliko ti uopšte možeš da pznaješ i proceniš druge?...možeš li uopšte da sudiš nekom čiji život nisi živeo?

blaženi su niski duhom jer je njihovo carstvo nebesko...
lakše je kamili proći kroz iglene uši nego bogatašu da uđe u carstvo nebesko...
onaj ko želi da spasi svoju dušu izgubiće je prvi...

sve ovo se jasno odnosi na "carstvo nebesko" kao stanje u kome je čovek oslobođen egoizma
i na egoizam koji se često krije iza uzvišenih namera (tj. želje da se čovek uzvisi u odnosu na druge) kao uzrok pada i propasti čoveka...
realno samopouzdanje zasnovano na ljubavi prema sebi odgovara stanju duha koje bi nazvali "raj"
a frustracija i potreba za validacijom odgovaraju stanju duha koje bi nazvali "pakao"
dobro, vidimo da si čitao Adlera, ali nam nisi rekao što znači riječ ta, a to je tema... ja sam pod hrabrošću mislio na hrabrost, a lažna ne postoji. Pod ponosom na ponos, a ne na osjećaj pripadnosti korijenima. A pod vještinom na vještinu. Ali ja i dalje ne znam na što svi vi mislite kada kažete samopouzdanje, ili, još gore, sigurnost u sebe.
 

Back
Top