Najluđa književna dela

Mene taj Orhan Pamuk zavlačio pričom o nekom konstrukoru koji treba neko super oružje da napravi, pa onda bila neka epidemija u nekoj istočnjačkoj varoši, pa drž tamo- drž ovamo, kreću njegovi junaci po Istoku, čeznu za Zapadom, sultan negde daleko ratuje... sve sam zaboravio. Ne mogu reći da nije bilo interesantno, ali na kraju nisam znao zašto sam sve to pročitao. I evo sad ne znam kako mu se zvao taj roman. Neka me neko podseti.
Bela tvrdjava se zove knjiga, nisam je ciatala.
Meni je i dalje njegova najbolja knjiga Sneg
 
Bela tvrdjava se zove knjiga, nisam je ciatala.
Meni je i dalje njegova najbolja knjiga Sneg

Jes' da nije tema, ali Jergović je nahvalio novi Pamukov roman Čudan osećaj u meni, a nahvalio je i prevod Mirjane Marinković. Inače, ovo izdanje Geooetike je prvi prevod tog romana uopšte.
Dakle, Rayela i ostali čitači Pamuka, bacite se na posao. Ja i dalje više volim sintetiku, nego pamuk. :cool:
 
Jes' da nije tema, ali Jergović je nahvalio novi Pamukov roman Čudan osećaj u meni, a nahvalio je i prevod Mirjane Marinković. Inače, ovo izdanje Geooetike je prvi prevod tog romana uopšte.
Dakle, Rayela i ostali čitači Pamuka, bacite se na posao. Ja i dalje više volim sintetiku, nego pamuk. :cool:

Ja sam dala kritiku Pamuka, ali je nestala. Mislim da je u pitanju Islamska drzava ili tako nesto, jer sam ja poznata citateljka, ali i kriticarka. On je za mene pisac trenutka, koji je dobio Nobelovu nagradu slucajno, a JA inace ne vrednujem Nobelovu nagradu, posebno zbog Maendele i majke Tereze,a da ne pricam o piscima, jer sam posebno u tom polju strucna.
 
Jes' da nije tema, ali Jergović je nahvalio novi Pamukov roman Čudan osećaj u meni, a nahvalio je i prevod Mirjane Marinković. Inače, ovo izdanje Geooetike je prvi prevod tog romana uopšte.
Dakle, Rayela i ostali čitači Pamuka, bacite se na posao. Ja i dalje više volim sintetiku, nego pamuk. :cool:
Mda, ti si mlada, gnevna generacija;)

Pa to je moj Bozadzija koga cekam ko ozebo sunce.:)

- - - - - - - - - -

Ja sam dala kritiku Pamuka, ali je nestala. Mislim da je u pitanju Islamska drzava ili tako nesto, jer sam ja poznata citateljka, ali i kriticarka. On je za mene pisac trenutka, koji je dobio Nobelovu nagradu slucajno, a JA inace ne vrednujem Nobelovu nagradu, posebno zbog Maendele i majke Tereze,a da ne pricam o piscima, jer sam posebno u tom polju strucna.

Sto posto si napisala da smara, cak vise i od Dostojevskog?
 
Knjiga pesama "U celini i celosti" Žike Obretkovića najiščašenija je pesnička knjiga.
Ovaj beogradski marginalac, koji se nedavno pojavio i u muzčkom spotu, kao deo beogradskog folklora, ispisuje stihove s mnogo čudesnih apsurda, uz neverovatno "lomljenje" jezika, na rubu pojmljivog.
Njegova već kultna pesma "Zelena salata" citirana je više od mnogih velikih pesničkih ostvarenja.
"Okolo salata i okolo salata
Budi moja devojčica"
U tom distihu je i poetika, i akribija Žike Obretkovića i njegovog opusa.
 
Jao, sećam se kad sam ga srela na Bulevaru revolucije, jednom, pre dvadesetak godina... Pa, on je bolestan... Ko je izdao njegovu knjigu? :think:

Objavio je Žika Obretković nekoliko knjiga.
O svom trošku, naravno.
Kod nas je danas lako objaviti knjigu, štampanje je jeftino.
Može se zbirka pesama objaviti i za dvesta evra.
To je dovelo dotle da se kod nas dnevno pojavi više novih knjiga nego što je u renesansi širom sveta napisano.
Književničke organizacije su postale masovna društva, imamo više pisaca "po glavi stanovnika" od svih zemalja sveta.
 
Kad se već spominju razni književni marginalci, ne smije se zaboraviti Stanoje Ćebić.
ZASTO-SAM-POSTAO-VO-STANOJE-CEBIC_slika_O_18700973.jpg

Stanoje Ćebić (76) od 2001. godine živi u Valjevu, gde se vratio posle „životne avanture u Beogradu i
ostalom belom svetu“. Stanoje je postao poznat po knjizi ispovedne proze „Kako sam postao vo“, koja je
osamdesetih bila hit. Drugu knjigu je naslovio „Ima boga i volova“, a junak je i dokumentarnog filma
Jovana Jovanovića iz sedamdesetih „KOLT 15 GAP“, iliti „Kupim Otpatke Ližem Tanjire 15 Godina
Aktivno Pasivno“

http://www.blic.rs/Vesti/Reportaza/14120/Pojeo-smestaj-i-stan/print

Ne znam da li Stanoje još na ovom svijetu postaje vo, nemam novijih informacija o njemu.
 
Medju piscima, ili “piscima”, koji su bili i ostali više od “folklora”, vodeće mesto, svakako, zauzima Radomir Belaćević (1929-2005), pisac amater sa impozantnim “opusom”, koji se “oprobao” u svim žanrovima.
Neko za njega reče da je Dobrica Ćosić s poetikom i akribijom Mir-Jam, mada je Mir-Jam, u veštini banalizacije književnosti, za njega gromada.
Zabavno je čitati ga, sa svake stranice “eksplodira” nešto s ruba logike.
Najpoznatija “dela” su mu “Ne pušim više”, “Seks i droga”, “Devojačka priča”, “Priča o ubicama”, “Hiter zamislio pobedu”, “Tajni klub”, “Autoelektrika za početnike”, “U Poljskoj za dolar”, “Odumiranje nacije”, “Plemenite pesme”…
O Radomru Belaćeviću snimljen je celovečernji dokumentarno-igrani film “Dečak iz Junkovca”, pobednik festivala autorskog filma.
 
Poslednja izmena:
Knjiga “Epitafi” Aleka Marjana (Aleksije Marjanović) spada u visokokvalitetna humoristička dela, i u tom pogledu je značajna knjiga.
Ona je, medjutim, čudna u pozitivnom smslu, i po formi, i po sadržaju.
Reč je o natpisima na nadgrobnim spomenicima stotinak ličnosti iz srpske kulture, pisanih u formi epigrama.
Natpisi, humorno, ali i sa satiričnim žaokama, daju izvanredne portrete “pokojnika”, fokusirajući njihove i vrline, i mane.
Nadgrobni spomenici su, inače, crteži Duška Petričića, svakako jednog od najvećih naših crtača i karikaturista.
 

Back
Top