mimi's mom
Buduća legenda
- Poruka
- 32.800
Sad sam se setila, apropo pasa i mačaka, jednog svog doživljaja. Ošišala sam se kao tinejdžerka skroz na kratko, onako, pankerski... Hranila sam u to vreme ispred zgrade jednog mačorčića koji nije mogao da se načudi mojoj novoj frizuri, zbunjeno je treptao, trljao oči šapama i malo je reći zabezeknuto mjaukao, što reče Cali, zabrinuo se za mene, da me nije neko povredio. Kad sam ušla u stan, moj pas nije ništa primetio, ili bar nije pokazao da je primetio. Obradovao mi se uobičajeno, ni manje ni više nego inače. I da, moj pas je pratio moj pogled, tako smo dobru neverbalnu komunikaciju imali da prolaznici nisu mogli da se načude, na raskrsnici stane, pogleda me upitno i nastavlja u onom pravcu gde mu pokažem pogledom. To su valjda bili oni kolijevi geni koji su se nekako uvukli a ispoljavali su se generacijama-pas mi je bio mešanac pekinezera od 7,5kg.