Najbolji vic

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Zasto plavusa preskace stakleni zid?
-Da vidi sta je s druge strane!:-)


zaustavi policajac plavusu i kaze:
Dajte mi svoje ime!
Na to ce plavusa: "a kako cu se onda ja zvati?" :


Ide Haso ulicom i vodi magarca.
Uz put sretne Muju i Mujo ga upita.
Ko ti je taj konj?
Haso mu odgovara:"nije konj neko magarac".
A Mujo mu kaze:"ko je tebe sta pitao?".
 
Idu Francuz, Italijan i Haso i pričaju o seksu, kad ugledaše kozu
privezanu za plot.
- Joj, što nije Brižit
Bardo - zavapi Francuz.
- Joj, što nije Monika Beluči - zažali Italijan.
- Joj, što nije mrak -
reče tužno Haso.
 
Geografija zene

Izmedju 18 i 20 zena je kao Afrika, poluistrazene, poludivlja, prirodno lepa sa plodnim deltama.

Izmedju 21 i 30 zena je kao Amerika, visko razvijena i otvorena za trgovinu, posebno keshom.

Izmedju 31 i 35 zena je kao Indija, veoma topla, relaksirajuca, uverena u svoju lepotu.

Izmedju 36 i 40 zena je kao Francuska, pomalo pase, ali jos uvek topla i pozeljno mesto za posetu

Izmedju 41 i 50 zena je kao bivsa Jugoslavija, izgubila je rat, opterecena je greskama iz proslosti.

Izmedju 51 i 60, zena je kao Rusija, veoma siroka sa granicama koje nisu pod kontrolom. Ostra klima odbija turiste.

Izmedju 61 i 70, zena je kao Mongolija, sa slavnom osvajackom prosloscu, ali bez buducnosti.

Posle 70, zena postaje kao Avganistan, uglavnom svi znaju gde je ali niko ne zeli tamo
 
Vuce jedna zena neko dete za nogu niz stepenice. Komsinica cula buku
(zvucni efekat koji je proizvodila glava deteta dok je odskakla od
svakog stepenika) i izasla da vidi sta je...
Kad je videla sta je rece:
-Jao, komsinice pazite spasce mu kapa!
Savesna majka:
-Nece, nece, dobro sam je zakucala!
___________________________________________________________________

(Na sudu)
Djevojka: Eto, druze sudija, krenem ja ulicom, kad mene on zgrabi!
Junak: Laze, druze sudija, laze, crkla dabogda!
Djevojka: Pa me stade 'vatati, pa pipati, pa kuku mene jadne!
Junak: Laze *****, laze!
Djevojka: Pa na kraju kad raskopca pantalone...
Junak: Laze, oko da joj ispadne!
Djevojka: Pa kad izvadi onaj njegov od pola metra...
Junak: A bogu mi, sto jes' jes'...
 
Jedne večeri razgovaraju djed i unuk o aktualnim događajima. Najednom unuk upita djeda:

- Djede, koliko ti imaš godina?

Djed odgovori:

- Da razmislim, rođen sam prije televizije, cjepiva za dječju paralizu, fotokopirnoga aparata, kontaktnih leća i kontracepcijskih tableta.

Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka. Nisu još izumili klimatske uređaje, perilice, sušilice (rublje su jednostavno prali i objesili sušiti na svježi zrak).

Čovjek nije bio na mjesecu, nisu postojali mlazni avioni. Vjenčao sam se s tvojom bakom i živjeli zajedno, a u svakoj obitelji su bili tata i mama.

Riječ „gay“ je bila poštovanja vrijedna engleska riječ, koja je značila veselog, simpatičnog, zadovoljnog čovjeka, a ne homoseksualca. O lezbijkama nismo uopće čuli, muškarci nisu nosili naušnice.

Rođen sam prije računala, paralelnoga studija i grupne terapije. Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je liječnik slao prema potrebi na preglede krvi i mokraće.

Do 25. godine starosti sam svakoga muškarca oslovljavao s gospodine, a žene s gospođo ili gospođice.

Golubovi i zečevi su imali svoj par, ne ljudi. Kada je u moje vrijeme gospođa stupila u tramvaj ili autobus, djeca i mladi su požurili ustupiti mjesto (sjedalo). Ako je bila trudnica, dopratili su je do sjedala i ako je bilo potrebno išli za nju kupiti vozovnicu i donijeli joj.

Muškarci su hodali rubom nogostupa, žene uz kuće. Na stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde, njih se prve propuštalo u dizalo i iz njega, muškarci su im uvijek primaknuli stolac kada bi sjedale. Muškarci nisu nikada pozdravljali žene, a da ne bi ustali ako su sjedili. Ustali bi svaki puta kada bi žena ustala pa i samo za trenutak. Muškarci su otvarali vrata automobila ili koja god druga vrata i ženama pomagali skinuti ogrtač.

U moje vrijeme djevičanstvo nije prouzrokovalo rak i takve djevojke su predstavljale krepost obitelji i čistoću za svoje muževe.

Naš život je bio određen s 10 zapovjedi, trijeznim rasuđivanjem, poštivanjem starijih, ponašanjem prema zakonu, te se život ispunjavao plodnim suživotom s bližnjima i odgovornoj slobodi.

Naučili su nas razlikovati dobro od lošega i da smo odgovorni za svoje postupke i njihove posljedice.

Za brzu hranu mislili smo da je namijenjena ljudima u žurbi.

Ozbiljna veza je značilo da smo u dobrim odnosima s braćom, sestrama i ostalom daljnjom i bližom rodbinom, prijateljima i prijateljicama.

Time sharing je značilo da obitelj ljetuje s drugim obiteljima, a ne da dijeli prostor s neznancima.

Nismo znali za bežični telefon, o mobitelu da i ne govorimo. Nismo slušali stereo snimke, UKV radio, kasete, CD – e, DVD – e, elektronske pisaće strojeve, računala, prenosna računala.

Notebook je bila bilježnica.

Satove smo navijali svaki dan. Ništa nije bilo digitalno, ni satovi, ni kućanski aparati nisu imali svjetlećih pokazivaća. Kada već govorimo o strojevima, nije bilo bankomata, mikrovalnih pećnica, radio – budilica. O videorekorderima i videokamerama da ne govorimo.

Nije bilo instant fotografija u boji, samo crno – bijele, a za razvijanje je trebalo pričekati barem 3 dana. Fotografija u boji također nije bilo.

Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan, to je značilo da je loše kvalitete, a proizvoda s natpisom Made in Korea, Taiwan ili Thailand, a pogotovo Made in China nije niti bilo.

Nismo čuli za Pizza – cut ili McDonald's niti za instant kavu, umjetna sladila. U trgovini je bilo moguće kupiti nešto za 5 do 10 centi.

Sladoled, vozna karta ili osvježavajuće piće stajalo je 10 centi.

Novi automobil je stajao 1.000 $, ali tko je imao toliki novac?

U moje vrijeme, trava je bila nešto što smo kosili, a ne pušili.

Mi smo bili posljednji koji su bili uvjereni da žena treba muža da bi imala dijete.

Sada mi reci koliko ti misliš da sam star?

- E…, djede. Više od 200 godina!? Odgovori unuk.

Ne, dragi moj, samo šezdeset!
 
Šeta se policajac ulicom, kad vidi na jednoj terasi nesto veliko i zeleno. Odluči se on otići do tog stana da vidi šta je to. Pokuca na vrata i otvori mu crnac obojen u zeleno a na ramenu mu papagaj. Pita on tog crnca šta mu je to na terasi. Kad kaže papagaj:

-On je moj crnac i ja ga mogu ofarbati kako ja hoću...
 
Setili se deda i baka mladosti. Predlozi deda:

- Hajde bako da se vratimo u mlade dane. Cekam te u pet kod sata na Trgu.

Ceka deda, vec je sav promrzao, a bake nema i nema.

- Zasto nisi dosla ? upita vrativsi se kuci.

Ona ce na to: Mama me nije pustila !
 
Ucili decu u skoli sta moze da se jede, i tako svako po nesto kaze. Neko
kaze banana, neko jabuka, neko tresnja, i to... Mali Perica uporno dize
ruku ali ga uciteljica uopste "ne vidi". Na kraju nije imala kud, i kaze
Perici da ustane:

U: Ajde Perice reci sta moze da se jede ?
P: LUSTER !
U: Kako to Perice luster ?
P: Pa eto tako. Tata svake veceri kaze mami kad legnu: "Zeno ugasi
luster da ti ga stavim u usta..."
 
Sretne Haso Muju i upta ga:
- Bolan Mujo od kad ti to nosiš naoćare?
A Mujo će njemu:
Odem ti ja kod mog hećima i požalim mu se
da dugo već nisam pićke vidio a on mene
uputi oftamologu, - to ti je bolan oćni specijalista.
I od tada nosim naoćare.
 
Otisao Perica kod doktora na pregled.
Doktor mu rece da ima neku jos neistrazenu bolest.
Perica ga pita, jos koliko mu je ostalo od zivota?
Doktor rece 10...
A Perica ce,10 godina,10 meseci,dana?
Doktor: 10, 9, 8, 7, 6, 5,4, 3.....Zbogom Perice, pozdravi mi pokojnu zenu kad stignes!
 
Dobilo odeljenje za domaći da napišu sastav na temu "Ima samo jedna mama!" Sutradan, u školi učiteljica pita ko će da čita. Javi se Mirjana:
• Ja sam pre neki dan vozila bicikl pa sam pala. Onda me je moja mama poljubila i sve je prošlo. Ima samo jedna mama.
Zatim se javi Jelena:
• Moja mama meni uvek sprema moje omiljene kolače kad sam neraspoložena i ja se brzo oraspoložim. Ima samo jedna mama.
Onda se javi Perica:
• Meni mama spremala palačinke i pošalje me u ostavu da donesem dve tegle džema. Ja odem do ostave i vidim da nema druge tegle pa joj viknem: Ima samo jedna mama!
 
Muž informaticar se vraća kući u zoru.
- Gdje si bio jelu noć??!! Priznaj!!!
- Znaš draga, jučerašnji sastanak se odužio, pa je našoj novoj sekretarici otišao i posljednji autobus. Zamolila me je da je odbacim kući, i ja sam to i uradio. Onda sam pred njenom kućom video da je ispustila zadnja lva guma na autu, pa sam promenio točak. Sekretarica me je ljubazno pozvala u svoj stan da operem ruke, i usput mi je skuvala i čaj sa rumom, pošto sam se smrzao mjenjajući točak... Kad sam hteo krenuti kući, video sam da policija u njenoj ulici zaustavlja sva vozila i proverava vozače "balonom". Pričekao sam da odu, zbog ruma u čaju, ali njima to nije padalo na pamet. Onda je sekretarica predložila da prespavam kod nje... i eto...
- Ne laži, džukelo!!! Znam da si opet celu noć bio u kancelariji i njakao kompjuter!!!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top