Najbolji pristup lecenju ankcioznosti/panike.

  • Začetnik teme Začetnik teme LazaB
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

LazaB

Iskusan
Poruka
6.583
Mnogi ljudi probaju duboko disanje , razne napitke i ulja , meditaciju itd.

Realno najbolji pristup je suocavanje sa simptomima nervoze , jednostavno pustiti nervozu da bude tu i uraditi stvar koju ste mislili da uradite u svakom slucaju

Evo ga youtube kanal u kom se bave iskljucivo ovom temom , i postoji plejlista sa ljudima koji su koristili ovu metodu i potpuno su se izlecili ili su na tom putu

https://www.youtube.com/@byebyepanic/videos

Neverovatno je da u danasnje vreme sa ovim problemom i resenjem nije upoznat svaki lekar.
 
Onaj ko pati od anksioznih senzacija ne bi trebalo da se leči na netu...

Trebalo bi da započne psihoterapiju kod psihijatra (ne psihologa!)
U saradnji sa psihijatrom će otkriti razloge za takav poremećaj, a to je najvažnije
u shvatanju zašto se pojavljuju simptomi i u kojim situacijama...
Naučiće da se od tog poremećaja ne umire
Naučiće kako da smiri simptome i da vlada njima
Naučiće da vlada tim poremećajem i smanji nevolje koje donosi
To može da ide uz anksiolitike koje doktor prepiše, ali i ne mora.
Naučiće da ta bolest može da traje i ceo život, ali veoma oslabljena
i lako prepoznatljiva...

Ljudi misle da mogu sami, uz pomoć klipova sa tiktoka da izađu na kraj
sa ovom napasti... Ne bih to preporučila ni svom najrođenijem...
Naravno, ako ovakve klipove gledamo da dopunimo lešenje kod lekara
psihijatra, onda je to ok... ali uputstva od 10-15 minuta na klipu ne može
zameniti terapiju psihijatra, niti dovesti do spoznaje gde ččuči uzrok toj
boljci...Spoznaja uzroka je okidać lečenja...
 
Mnogi ljudi probaju duboko disanje , razne napitke i ulja , meditaciju itd.

Realno najbolji pristup je suocavanje sa simptomima nervoze , jednostavno pustiti nervozu da bude tu i uraditi stvar koju ste mislili da uradite u svakom slucaju

Evo ga youtube kanal u kom se bave iskljucivo ovom temom , i postoji plejlista sa ljudima koji su koristili ovu metodu i potpuno su se izlecili ili su na tom putu

https://www.youtube.com/@byebyepanic/videos

Neverovatno je da u danasnje vreme sa ovim problemom i resenjem nije upoznat svaki lekar.
Da, krajnje rešenje jeste potpuno prepustanje simptomima, a ne borba sa njima ili pokušaj kontrole panike. Ali ponekad je stanje toliko eskaliralo da se treba obratiti psihijatru i možda uz pomoć i lekova dovesti je na koliko toliko podnošljiv nivo. Tj. ugasiti vatru. Jer dok kuća gori ne tražiš uzrok požara već gasiš vatru. To su lekovi. Vatrogasci.
Jedna od najboljih knjiga na tu temu je meni lično "DARE" od Barry McDonagh. Ili ranija knjiga "Panic Away".
 
Da, krajnje rešenje jeste potpuno prepustanje simptomima, a ne borba sa njima ili pokušaj kontrole panike. Ali ponekad je stanje toliko eskaliralo da se treba obratiti psihijatru i možda uz pomoć i lekova dovesti je na koliko toliko podnošljiv nivo. Tj. ugasiti vatru. Jer dok kuća gori ne tražiš uzrok požara već gasiš vatru. To su lekovi. Vatrogasci.
Jedna od najboljih knjiga na tu temu je meni lično "DARE" od Barry McDonagh. Ili ranija knjiga "Panic Away".
Isto kao " Hope and Help For Your Nerves " od Kler Viks.

Slazem se za posete psihijatru , ali moja iskustva su da ako neko nije prosao kroz to makar bio psihijatar ne moze da shvati taj problem , tako da ponekad youtube klipovi od ljudi koji su prosli kroz to mogu da pomognu vise i od psihijatra , naravno ne pricam o ljudima koji razmisljaju o samoubistvu i slicno.
 
Isto kao " Hope and Help For Your Nerves " od Kler Viks.

Slazem se za posete psihijatru , ali moja iskustva su da ako neko nije prosao kroz to makar bio psihijatar ne moze da shvati taj problem , tako da ponekad youtube klipovi od ljudi koji su prosli kroz to mogu da pomognu vise i od psihijatra , naravno ne pricam o ljudima koji razmisljaju o samoubistvu i slicno.
Da, to kaze i autor ove knjige sto sam naveo. On je lično patio od napada panike i kaže da je problem sa psihijatrima u tome što većina nikada nije iskusila napad panike. To je jedno od najstrasnijih, ako ne i najstrasnije emocionalno iskustvo. Osećaj da sopstveno telo želi da te ubije. Ali što kaže autor, to je potpuno suprotno od onoga šta ta reakcija jeste. Napad panike ili "beži ili bori se" (Fight or flight) je evolucioni mehanizam čiji je jedini zadatak da ti sačuva život. Ali ga mi pogrešno interpretiramo i tu nastaje problem. Drugi problem je pokušaj kontrole napada panike. To je nemoguće. To je podsvesni mehanizam i u trenutku aktivacije gasi svesni deo uma i kontrolu preuzima autonomni deo uma nad kojim mi nemamo svesnu kontrolu. Naš pokušaj da to iskontrolisemo samo dodaje ulje na vatru. Rešenje je potpuno prepustanje napadu panike. On ima svoje vreme trajanja nakon kog se gasi taj mehanizam.
 
Da, to kaze i autor ove knjige sto sam naveo. On je lično patio od napada panike i kaže da je problem sa psihijatrima u tome što većina nikada nije iskusila napad panike. To je jedno od najstrasnijih, ako ne i najstrasnije emocionalno iskustvo. Osećaj da sopstveno telo želi da te ubije. Ali što kaže autor, to je potpuno suprotno od onoga šta ta reakcija jeste. Napad panike ili "beži ili bori se" (Fight or flight) je evolucioni mehanizam čiji je jedini zadatak da ti sačuva život. Ali ga mi pogrešno interpretiramo i tu nastaje problem. Drugi problem je pokušaj kontrole napada panike. To je nemoguće. To je podsvesni mehanizam i u trenutku aktivacije gasi svesni deo uma i kontrolu preuzima autonomni deo uma nad kojim mi nemamo svesnu kontrolu. Naš pokušaj da to iskontrolisemo samo dodaje ulje na vatru. Rešenje je potpuno prepustanje napadu panike. On ima svoje vreme trajanja nakon kog se gasi taj mehanizam.
Upravo to.
 
Da, to kaze i autor ove knjige sto sam naveo. On je lično patio od napada panike i kaže da je problem sa psihijatrima u tome što većina nikada nije iskusila napad panike. To je jedno od najstrasnijih, ako ne i najstrasnije emocionalno iskustvo. Osećaj da sopstveno telo želi da te ubije. Ali što kaže autor, to je potpuno suprotno od onoga šta ta reakcija jeste. Napad panike ili "beži ili bori se" (Fight or flight) je evolucioni mehanizam čiji je jedini zadatak da ti sačuva život. Ali ga mi pogrešno interpretiramo i tu nastaje problem. Drugi problem je pokušaj kontrole napada panike. To je nemoguće. To je podsvesni mehanizam i u trenutku aktivacije gasi svesni deo uma i kontrolu preuzima autonomni deo uma nad kojim mi nemamo svesnu kontrolu. Naš pokušaj da to iskontrolisemo samo dodaje ulje na vatru. Rešenje je potpuno prepustanje napadu panike. On ima svoje vreme trajanja nakon kog se gasi taj mehanizam.
Za tako nešto, treba puno mentalne snage. I slažem se, niko ko nije imao iskustva sa ovakvim napadima ne može tačno proceniti složenost problema.
 
Poslednja izmena:
Za tako nešto, treba puno mentalne snage. I slažem se, niko ko nije imao iskustva sa ovakvim napadima ne može tačno porceniti složenost problema.
Da, zato i nije loše obratiti se psihijatru i možda neko vreme i koristiti lekove dok se ne dovedemo u stanje da smo spremni za taj izazov "prepustanje". Tj. ugasiti požar da bi smo čistije videli uzrok.
 
Da, zato i nije loše obratiti se psihijatru i možda neko vreme i koristiti lekove dok se ne dovedemo u stanje da smo spremni za taj izazov "prepustanje". Tj. ugasiti požar da bi smo čistije videli uzrok.
Mada, bez obzira na spoznaju, desi se neki iznenadni koji poremeti celu strategiju ''odbrane'' :( u tom slučaju sam za lekove, kao preventivu. Često neki lekovi imaju i placebo efekat, deluje .
 
Nema problema sa psihijatrima.. Iza njih stoji nauka.
Analogno, da li je svaki psihijatar trebalo da iskusi ludilo, da bi lečio lude pacijente?
Ne u svakom slučaju, ali što se tiče ovog poremećaja, ne bi bilo loše. Naravno, ne mislim da svi moraju imati AP napade al radi boljeg razumevanja nečeg što mnogima deluje kao ''dramatizacija''
 
Nema problema sa psihijatrima.. Iza njih stoji nauka.
Analogno, da li je svaki psihijatar trebalo da iskusi ludilo, da bi lečio lude pacijente?
U većini slučajeva psihijatri ni ne leče ludilo već ga samo primire medikamentima. Nemam ništa protiv psihijatara, naprotiv. Sva sreća da živimo u vremenu gde se ludilo može koliko toliko kontrolisati. Ali sa druge strane sam realan. Nije psihijatrija svemocna.
 
Ne u svakom slučaju, ali što se tiče ovog poremećaja, ne bi bilo loše. Naravno, ne mislim da svi moraju imati AP napade al radi boljeg razumevanja nečeg što mnogima deluje kao ''dramatizacija''
Zadatak psihijatra je da pronađe uzrok i da navede pacijenta da osvesti taj uzrok i da pomeri tačku vizure pacijentu
na "izmaknutu tačku" radi lakšeg sagledavanja i prepoznavanja poremećaja... i nije neophodno da je i sam imao takva iskustva
 
U većini slučajeva psihijatri ni ne leče ludilo već ga samo primire medikamentima. Nemam ništa protiv psihijatara, naprotiv. Sva sreća da živimo u vremenu gde se ludilo može koliko toliko kontrolisati. Ali sa druge strane sam realan. Nije psihijatrija svemocna.
Psihijatrija je jedino moćna da se bori sa ludilom. Naravno da će u akutnoj fazi ludila koristiti lekove, hospitalizaciju etc.
I naravno da će takav tretman imati pacijenti koji odu kod lekara...
Ovi drugi, koji se ne leče i ne posećuju stručnjake, oni muče i sebe, ali i sve ljude oko sebe... Često se čeka da oboleli
napravi neki težak eksces, pa se onda odvodi u bolnicu... to je što se ludila tiče.

Anskioznost i napadi panike nisu stanja ludila, iako se ljudima čini da gube i razum i kontrolu nad razumom...
 
Zadatak psihijatra je da pronađe uzrok i da navede pacijenta da osvesti taj uzrok i da pomeri tačku vizure pacijentu
na "izmaknutu tačku" radi lakšeg sagledavanja i prepoznavanja poremećaja... i nije neophodno da je i sam imao takva iskustva
Odmah iz iskustva da ti kažem. Ni jedan od onih kod kojih sa na bio tada kada sam imao problem nije tako pristupio. Gledali su me blago telećim pogledom, slušali 10 minuta i na kraju izvadili recept da popune. Dali mi tehnike disanja za smirivanje, koji btw. apsolutno ne pomažu u stanju NP(čak naprotiv). Nijedan pomenuo nije metodu prepustanju simptomima. A vaze za dobre psihijatre u gradu. Lično sam imao taj problem pre 10-15 godina, izazvan stresom na poslu. I nisam ga rešio dok sam nisam počeo da istražujem i otkrio uzrok i pravi način rešavanja. Mogu da im se zahvalim na lekovima jer stvarno rade i pomažu da dođeš u koliko toliko podnošljivo stanje.
 
Psihijatrija je jedino moćna da se bori sa ludilom. Naravno da će u akutnoj fazi ludila koristiti lekove, hospitalizaciju etc.
I naravno da će takav tretman imati pacijenti koji odu kod lekara...
Ovi drugi, koji se ne leče i ne posećuju stručnjake, oni muče i sebe, ali i sve ljude oko sebe... Često se čeka da oboleli
napravi neki težak eksces, pa se onda odvodi u bolnicu... to je što se ludila tiče.

Anskioznost i napadi panike nisu stanja ludila, iako se ljudima čini da gube i razum i kontrolu nad razumom...
Ja ti opet kažem, nemam apsolutno ništa protiv ni psihologije ni psihijatrije. Naprotiv. I metod prepustanja simptomima je neki vid psihologije. Samo kažem da često odmah skaču na prepisivanje lekova(što često i jeste potrebno), ali se nekad ne fokusiraju na uzrok i stvarno rešavanje.
 
Odmah iz iskustva da ti kažem. Ni jedan od onih kod kojih sa na bio tada kada sam imao problem nije tako pristupio. Gledali su me blago telećim pogledom, slušali 10 minuta i na kraju izvadili recept da popune. Dali mi tehnike disanja za smirivanje, koji btw. apsolutno ne pomažu u stanju NP(čak naprotiv). Nijedan pomenuo nije metodu prepustanju simptomima. A vaze za dobre psihijatre u gradu. Lično sam imao taj problem pre 10-15 godina, izazvan stresom na poslu. I nisam ga rešio dok sam nisam počeo da istražujem i otkrio uzrok i pravi način rešavanja. Mogu da im se zahvalim na lekovima jer stvarno rade i pomažu da dođeš u koliko toliko podnošljivo stanje.
Nažalost, nije svaki psihijatar lekar toplog srca... ipak, u akutnoj fazi je svakako preporućljivo odmah krenuti sa medikamentima, pa kada se pacijent donekle smiri, onda krenuti sa psihoterapijom.
 
Anskioznost i napadi panike nisu stanja ludila, iako se ljudima čini da gube i razum i kontrolu nad razumom.

Naravno da nisu, ali još postoji stigma i mnogi psihički poremećaji su tabu tema, a ne treba to da budu.

Odmah iz iskustva da ti kažem. Ni jedan od onih kod kojih sa na bio tada kada sam imao problem nije tako pristupio. Gledali su me blago telećim pogledom, slušali 10 minuta i na kraju izvadili recept da popune. Dali mi tehnike disanja za smirivanje, koji btw. apsolutno ne pomažu u stanju NP(čak naprotiv). Nijedan pomenuo nije metodu prepustanju simptomima. A vaze za dobre psihijatre u gradu. Lično sam imao taj problem pre 10-15 godina, izazvan stresom na poslu. I nisam ga rešio dok sam nisam počeo da istražujem i otkrio uzrok i pravi način rešavanja. Mogu da im se zahvalim na lekovima jer stvarno rade i pomažu da dođeš u koliko toliko podnošljivo stanje.

Ne znam da li si tokom posete psihijatru spomenuo psihoterapiju.

Psihoterapija može da ide uporedo sa lekovima. I pomaže..mada ponekad i ne.. Kada se dođe prekasno kod psihijatra i kad neko nema dovoljno novca da nastavi psihoterapiju i privatno.
 
Ne znam da li si tokom posete psihijatru spomenuo psihoterapiju.

Psihoterapija može da ide uporedo sa lekovima. I pomaže..mada ponekad i ne.. Kada se dođe prekasno kod psihijatra i kad neko nema dovoljno novca da nastavi psihoterapiju i privatno.
Pa ja lično nisam išao na psihoterapiju, ali verujem da je efikasna. Znam da ima više metoda psihoterapije. Bihevioralna, itd. Sam istrazivao i tražio efikasan način.
 
E da, još jedna metoda koja je iz mog ličnog iskustva izuzetno efikasna je EFT, Emotional Freedom Technique, poznatije po nazivom "tapkanje". Izgleda šašavo, ali radi. 😁
Cak je i dosta psihijatara na zapadu preporučuju svojim klijentima. Ne znaju tačno kako radi, ali radi. Ne samo za problem anksioznosti već za bilo koji emocionalni ili čak i fizički problem.
 

Back
Top