Najbolji filmovi o muzičarima

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.555
Filmske priče o slavnim muzičarima često prikazuju njihove dramatične životne sudbine
i daju gledaocima mogućnost da saznaju nešto više o umetnicima koji su im interesantni.
Od biografskih filmova se očekuje veliki stepen verodostojnosti,
ali scenaristi često izvrću događaje kako bi ih prikazali dramatičnije.
Bez obzira na količinu fikcije, igrani filmovi o životima poznatih muzičara najčešće ostavljuju pozitivne utiske
i smatraju se relevantnim obeležjem njihovog rada.
Ova ostvarenja vrlo lako nalaze svoj put do publike širom sveta i gotovo neizostavno odlično prolaze na tržištu.
https://citymagazine.danas.rs/kultura/muzika/10-najboljih-filmova-o-muzicarima/



Gainsbourg: A Heroic Life (2010) – Serž Gejnzbur

1650910123272.png

Film „A Heroic Life“ je zasnovan na istoimenom romanu scenariste i reditelja Džoana Sfara.
Zahvaljujući neprikosnovenom talentu, kontraverznoj ličnosti i velikoj harizmi,
francuski pevač Serž Gejnsbur dobio je titulu ikone francuskog popa.
U filmu je prikazano njegovo odrastanje u okupiranoj Francuskoj tokom Drugog svetskog rata,
veza sa Brižit Bardo i Džejn Birkin, uspon na sceni ali i borba sa porocima kojih nije mogao da se oslobodi.
Francuski predsednik Fransoa Miteran ga je opisao sledećim rečima:
„Bio je naš Bodler, naš Apoliner. Podigao je pesmu na mnogo viši umetički nivo“.




„Sid and Nancy“(1986)
1650910196893.png

je priča o kontroverznoj vezi između basiste kultnog pank benda Sex Pistols, Sida Višiza
i njegove devojke Nensi Spandžen. Scenario nije u potpunosti zasnovan na istorijskim činjenicama.
Tu tvrdnju je potvrdio i pevač pistolsa Džoni Lajdon/Roten koji je oštro osudio scenaristu Aleksa Koksa
tvrdeći da je veći deo priče izmišljen. Film je nazvao „najnižom formom umetnosti koja veliča heroin“
. Ipak, zahvaljujući izvanrednoj interpetaciji Gerija Oldmana i Kloi Veb,
pažljivo prenetim fokusom sa njihovog života na muziku benda, ali i sjajnoj fotografiji,film
„Sid and Nancy“ je na kraju postigao veliki uspeh.




Rocketman (2019)
1650910271413.png

Reditelj Dekster Flečer je u formi biografskog mjuzikla ispričao priču o živoj legendi – Eltonu Džonu.
Ovu zahtevnu ulogu na sebe je preuzeo glumac Teron Edžerton, koji je zasluženo dobio sve same pozitivne kritike.
 
La Vie En Rose(2007)
1650910371060.png

Kompleksnu ličnost pevačice Edit Pjaf upečatljivo je prikazala glumica Marion Kotijar.
Muzika je za Edit bila spas i beg od traumatičnog života,
što nam je do znanja jasno dao reditelj Olivije Dan.




Walk the Line(2005)
1650910428585.png

Džoni Keš i Džun Karter bili su omiljeni par kantri muzike,
a njih su u ovom filmu maestralno odigrali Hoakin Finiks i Ris Viterspun.
Reditelj Džejms Mangold uspeo je da prikaže neverovatnu ljubavnu priču,
duboko povezanu sa muzikom koju su Džoni i Džun stvarali.




The Doors (1991)
1650910490470.png

Grupa The Doors svakako je jedna od onih koja se upisala u istoriju muzike.
Pod rediteljskom palicom Olivera Stouna, sa Valom Kilmerom u ulozi zavodljivog Džima Morisona,
Prvi izbor za ulogu Morisona bio je Jan Estberi, pevač grupe The Cult.
Estberi je odbio saradnju i uloga je ipak pripala Valu Kilmeru koji je bio toliko uverljiv da članovi benda
The Doors nisu mogli da razaznaju njegov glas od Morisonovog. Lik Džimove devojke, Pamele Kurson, tumači Meg Rajan.
...... dobio se film koji govori više od puke potrebe za seksom, drogom i rokenrolom.
 
Whiplash (2014)
1650910687391.png

Demijan Šazel režirao je film koji govori o talentovanom i veoma ambicioznom bubnjaru.
Njega glumi Majls Teler, dok profesora koji ga podučava tumači Dž.K. Simons.
Pitanja gde je granica i šta je uspeh, sjajno su prikazana u ovom napetom kinematografskom ostvarenju.




Frank (2014)
1650910756902.png

Neobična priča odvija se kada mladi muzičar postane deo ekscentrične pop grupe,
čiji frontmen krije svoj lik ispod bizarne džinovske maske.
Reditelj Leni Abramson napravio je odličan izbor glumaca,
kada je za glavne role angažovao Majkla Fasbendera i Donala Glisona.




Inside Llewyn Davis (2013)
1650910855334.png

Braća Koen su u ovoj crnoj komediji ispričala priču o folk pevaču koji pokušava da se ostvari i proslavi
. Kao gledaoci pratimo nedelju dana njegovog života tokom šezdesetih godina u Americi.
Pevača igra Oskar Ajzak, dok se pojavljuju i drugi sporedni likovi, uključujući i muzičara Džastina Timberlejka.
 
Whiplash (2014)
Pogledajte prilog 1143334

Demijan Šazel režirao je film koji govori o talentovanom i veoma ambicioznom bubnjaru.
Njega glumi Majls Teler, dok profesora koji ga podučava tumači Dž.K. Simons.
Pitanja gde je granica i šta je uspeh, sjajno su prikazana u ovom napetom kinematografskom ostvarenju.
Drangulijice, jesi gledala?
Valja li?

"Amadeus" Miloša Formana ?
E za ovo sam isto cuo da je super.
 
Nowhere Boy (2006)
1650910989726.png

„Nowhere Boy“ je film o tinejdžerskim godinama Džona Lenona.
Priča prati dešavanja u Lenonovom životu u periodu od 1944. godine pa do Bitlmanije koja je zahvatila celu planetu.
Ljubitelji popularne britanske grupe kroz ovaj film neće imati priliku da slušaju klasike Bitlsa,
ali će saznati nešto više o Lenonu, njegovim uzorima i idealima kao i šta je prethodilo formiranju benda.





Ray (2004)
1650911041007.png

„Ray“ je film o jednom od najpoznatijih američkih soul pevača, Reju Čarlsu.
Zbog velikog broja muzičkih deonica i dramskih elemenata biografije slavnog muzičara
ovaj film je žanrovski određen kao muzička drama.
Ono što film „Ray“ izdvaja od drugih biografskih ostvarenja je originalan razvoj priče.
Razdvajajući privatnu i poslovnu sferu u životu Reja Čarlsa, producent i koscenarista
Tejlor Hekford uspeo je da izbegne linearnost zapleta. Glavni glumac Džejmi Foks,
koji tumači Čarlsa, je za ulogu u ovom filmu dobio Oskara u kategoriji za najboljeg glumca.


.
. Im Not There (2007)
1650911084604.png


Pristup u realizaciji biografije jednog od najvećih kantautora 20. veka,
Boba Dilana, je vrlo nekonvencionalan i originalan.
Jedinstvenost filma „Im not There“ ogleda se u izboru samih interpretatora slavnog muzičara.
Šest različitih imena iz sveta glume predstavljaju razvojne stadijume Dilanove ličnosti i karijere kroz brojne vidove njegovog ispoljavanja:
Vudi – mladi Dilan, Džek – buntovni i razočarani folk muzičar Dilan, Robi – Dilan kao zvezda u centru medijske pažnje,
Džud – Dilan kao rok zvezda, Artur – Dilan kao pesnik i Bili – Dilan kao Billy The Kid.
Film „I’m Not There“ je od svoje prve projekcije stekao veliku popularnost i zabeležio visoku gledanost.
Našao se na spiskovima top-lista najboljih filmova magazina kao što su Vilidž vojs, Entertejment vikli, Salon, Boston Gloub.

Drangulijice, jesi gledala?
Valja li?
Nisam
Amadeusa jesam , dobar je.
 
Amadeus (1984)

1650911221086.png

Dodelu Oskara 1984. godine obeležila je biografska drama reditelja Miloša Formana
o jednom od najvećih muzičkih genija svih vremena – Volfgangu Amadeusu Mocartu.
Film „Amadeus“ dobio je jedanaest nominacija za Oskara i sedam nagrada.
Predstavlja jedno od najznačajnih kinematografskih ostvarenja 20. veka.
Scenario je adaptacija pozorišnog komada koji je Piter Šafer objavio 1979. godine,
a priča je zasnovana na životima Mocarta i Antonia Salijera,
dvojice kompozitora koji su živelu u Beču tokom druge polovine 18. veka.





Control (2007) – Ian Kurtis
1650911266876.png


Film „Control“ režirao je poznati fotograf i reditelj muzičkih spotova Anton Korbin
bazirajući priču na knjizi supruge pevača grupe Džoj divižn (Joy Division), Debre Kurtis.
„Control“ prati život pevača benda Jana Kurtisa (Ian Curtis) koji je bio jedan od utemeljivača novog talasa,
muzičkog žanra nastalog iz pank roka kao reakcija na popularnu muziku iz sedamdesetih.
U filmu je predstavljen i Kurtisov brak, ljubavne afere, ali i razvoj bolesti –
učestali epileptični napadi zbog kojih je izvršio samoubistvo neposredno pred prvu američku turneju grupe.
Biografski film o poznatom muzičaru pohvalili su i članovi benda Piter Huk i Stiven Moris.
Nakon premijere u Kanu, Piter je rekao:
„Film traje dva sata, a za vreme prikazivanja samo dvoje ljudi je izašlo na pauzu i to bivši član benda Bernand i jedna sedamdesetogodišnja starica“.
Ipak film je doživeo kritike jer je posmatran iz ugla Janove supruge



The Pianist (2002)
1650911319778.png


Film Romana Polanskog, „The Pianist“ snimljen je po biografiji
čuvenog poljskog kompozitora i pijaniste Vladislava Špilmana
koji je jedva preživeo kada su mu nacisti deportovali porodicu u koncentracioni logor.
Radnja se odvija na ulicama Varšave za vreme Drugog svetskog rata.
Špilmanovu karijeru prekida rat, a film prati njegovu borbu za opstanak u okupiranoj Poljskoj.
„The Pianist“ je osvojio tri Oskara i nagradu za najbolju mušku ulogu koja je dodeljena Edrijenu Brodiju.
 
Control (2007) – Ian Kurtis
Pogledajte prilog 1143349


Film „Control“ režirao je poznati fotograf i reditelj muzičkih spotova Anton Korbin
bazirajući priču na knjizi supruge pevača grupe Džoj divižn (Joy Division), Debre Kurtis.
„Control“ prati život pevača benda Jana Kurtisa (Ian Curtis) koji je bio jedan od utemeljivača novog talasa,
muzičkog žanra nastalog iz pank roka kao reakcija na popularnu muziku iz sedamdesetih.
U filmu je predstavljen i Kurtisov brak, ljubavne afere, ali i razvoj bolesti –
učestali epileptični napadi zbog kojih je izvršio samoubistvo neposredno pred prvu američku turneju grupe.
Biografski film o poznatom muzičaru pohvalili su i članovi benda Piter Huk i Stiven Moris.
Nakon premijere u Kanu, Piter je rekao:
„Film traje dva sata, a za vreme prikazivanja samo dvoje ljudi je izašlo na pauzu i to bivši član benda Bernand i jedna sedamdesetogodišnja starica“.
Ipak film je doživeo kritike jer je posmatran iz ugla Janove supruge
:heart2:
 
Dobar film al prevuse umetnicke slobode, pogotovo sto je Salieri predstavljen kao zajedljivi ljubomorni prdonja
Jeste,ima biografskih odstupanja,ali film je masterpis. Divan spoj vizuelnog,emocija i muzike,sjajan odabir određenih delova kompozicije uz scene,ma,prosto čarobno. Ko nije zaplakao na kraju,dušu nema.
 
Jeste,ima biografskih odstupanja,ali film je masterpis. Divan spoj vizuelnog,emocija i muzike,sjajan odabir određenih delova kompozicije uz scene,ma,prosto čarobno. Ko nije zaplakao na kraju,dušu nema.
Dobar je film kazem al dobar deo filma prati Salierija koji mrzi mocarta, ljumoboran je na njega i zeli da ga se resi na sve moguce nacine. Cak provlace ideju da ga je ubio za cega je najvise kriv Puskin. Medjutim Salieri je bio odlican kompozitor i ucitelj, ucio je Lista, Betovena, Suberta cak i Mocartovog sina....
 
Dobar je film kazem al dobar deo filma prati Salierija koji mrzi mocarta, ljumoboran je na njega i zeli da ga se resi na sve moguce nacine. Cak provlace ideju da ga je ubio za cega je najvise kriv Puskin. Medjutim Salieri je bio odlican kompozitor i ucitelj, ucio je Lista, Betovena, Suberta cak i Mocartovog sina....
Bas tako. Film je dobar ali sadrzinski je nekako "crazy". Salieri je bioodlican kompozitor i ucitelj, i taj negativni odnov prema Mozartu je vise izmisljotina nego istina. Imali su korektan odnos, ponekad cak i odlican sto svedoci njihova zajednicka kompozicija „Per la ricuperata salute di Ophelia“. Medjutim pravih dokaza o stvarnom rivalstvu izmedju njih dvojica u izvorima iz tog perioda nema. Svi drugi cesto citirani izvori datiraju mnogo posle Mozartove smrti i stoga su krajne upitni u pogledu njihove verodostojnosti. To sto postoji je cinjenica da Mozart nekoliko puta u pismama pominje Salijerive navodne ogovaranja protiv njega. Ovo je sve bilo u vezi sa nastankom opere "Cosi fan tutte" ciji je libreto prvobitno bio namenjen Salieriju. Nesto kasnije pricalo se i o tome kako je Mozart svojoj zeni izneo sumnju da je otrovan?!
Sve se to na kraju pretvorio u narodni mit i to na nacionalnoj bazi u kojoj se Salieri u siroke austriske narodne mase odjednom pretvorio u "loseg Italijana"!

Postoje i druge netacne detalje u filmu, recimo na kraju kada Salieri pomaze Mozartu u komponiranju Requiem-a, (Confutatis). Mozart, nazalost, nije ni stigao da napise orkestraciju za Requiem-a sto je u filmu bas suprotno predstavljeno pa cak i da Salieri ucestvuje u svemu tome!?
Jos jedna sumljiva (da ne kazem netacana) scena je izvedba mozartove opere u kojoj je publika sastavljena od gradjana niske klase (sirotinja). U to vreme nije mogao svako da kupi kartu za koncert ili operu. Obican covek je jedino u crkvi ili na ulici mogao da cuje muziku. Javni koncerti su bili za aristokratiju a dosta koncerata su bili od zatvorenog tipa gde su dolazili samo pozvani.
 

Back
Top