Ne volim to da radim, jer su za sve budalaštine i smaranja ovde dovoljno zaduženi drugi ali me ova pesma, potseti na ono vreme, kada smo se, posle svakog kolokvijuma, čoporativno, zaglavljivali iznad zvezdinog - na Trošarini, u kafani “Kovač”tj. ko- odakle - taj ... u “Kovač”

Pogotovo, petkom i subotom uveče ...
A naš kolega i još bolji drugar, Lunja, Bog da mu dušu prosti (pogibe na KiM-u

(() mnogo je dobro pevao i imitirao Radeta Vučkovića ... a pošto je znao da je meni muzičko srce, uvek na kraju ... ajd' da ne vulgarišemo

- iznad pete

večito mi je, uz kafanski orkestar,pevao na uvo tu Raletovu pesmu ... “Nisi znala da te volim” ali i ovu od Vučkovića.
I dan danju, kada svako malo, zaginemo u nekom od “bircuza”, ne može da omane ... a da se ne naruče te dve pesme.
Mada, zaboli duša u sećanju na Lunju i uvek kapne suza, dok obe otpevamo do kraja