- Poruka
- 11.751
Zoolander (2001)



Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ima jedna stvarno bezdusna, bolje reci surova scena u Karpenterovom Napadu na policijsku stanicu 13, kada jedan clan bande hladnokrvno upucava desetogodisnju devojcicu. Veoma bezdusno i okrutno.
Jedna od bezdušnijih koje se sećam je kad u Zaboravljenima, Boris Milivojević dolazi u Pazovu kod ćaleta koga glumi Berček i moli ga da se vrati kod njega iz doma. Ovaj mrtav-ladan dere svinju u dvorištu i kaže: Vidiš ona vrata, hoću da ti vidim leđa.
Jezivi i nenadmašni Berček...
Nešto između, kad Dragan Nikolić ostavi Sonju Savić, a sve kao pošteno i racionalno
Došao sam da ti kažem tri stvari: Imaš fenomenalno telo i ja sam uživao u njemu; ja te ne volim, neću da se oženim sa tobom, i ne ideš u Njujork.
<em>
Ovo je žešće, kakav laskavac i džentmen- "Slušaj ti si izvrsna ženska.Želim ti da tvoju lucidnu mladost i čarobnu lepotu podeliš nekome ko to zaista zalužuje..."
Naši domaći filmovi su baš bogati bezdušnim scenama, .Sad se setih kad je u pitanju Sonja Savić dobra je i scena iz Šećerne vodice, kada je posle operacije nosa onaj lik odvodi u gajbu i zove radio stanicu da svima objavi da je nevina.
Ima jedna stvarno bezdusna, bolje reci surova scena u Karpenterovom Napadu na policijsku stanicu 13, kada jedan clan bande hladnokrvno upucava desetogodisnju devojcicu. Veoma bezdusno i okrutno.
Ima jedna stvarno bezdusna, bolje reci surova scena u Karpenterovom Napadu na policijsku stanicu 13, kada jedan clan bande hladnokrvno upucava desetogodisnju devojcicu. Veoma bezdusno i okrutno.
dobro kazes prof Honduras .... kao da je Karpenteru bilo bitnije da se ona krv prospe po njenoj kosulji iz vizuelnih razloga, nego da ubistvo pogodi gledaoca i da nacini razbojnike totalnim psihopatama![]()
Da, ta scena je bezdušna, ali je takođe jedina filmska scena u kojoj je dete ubijeno nekako pošteno. Tj. samo su ga ubili. Inače mislim da je smrt deteta u filmu žešća manipulacija i udarac pod pojas, ali ovde je nekako ok. Mislim, stvarno nema duše, pa nema ni onog patosa/sentimentalnog smora koji uvek prati smrt deteta u filmu.
Kapiram da ovo nije tema isključivo o scenama eksplicitnog nasilja (seckanje mototnom testerom i slično), pa zato:
"Bure baruta", čuveni deo u autobusu.
Nekako realno bezdušno.
Idemo dalje... u "Tri karte za Holivud" imamo skolski primer zenske okrutnosti... kako su zene najcesce fizicki slabije od muskaraca, one nisu u stanju da vrse nekakvo fizicko ili mentalno nasilje nad njima. Njihova okrutnost se ispoljava kroz ignorisanje, zanemarivanje i sl. U ovom filmu Gavrilova sestra Natalija odrzava seksualnu vezu sa Limijerom. On je umetnicka dusa, voli je i telom i dusom, a ona njega samo telom. Njeno srce pripada italijanskom plejboju Aldu. Limijera samo seksualno iskoriscava dok ne dodje Aldo i odvede je u Italiju. Limijer je moli da se uda za njega ali ona nece ni da cuje. Cim se Aldo pojavi, ona sve zaboravlja i njihova veza se zavrsava. Poslednje njene reci upucene Limijeru su: "Sta cekas, poguraj nas", nakon cega on ostaje u oblaku izduvnih gasova Aldovog automobila. Strava i uzas.
Ja vec planirao da stavim par favoritaKapiram da ovo nije tema isključivo o scenama eksplicitnog nasilja .
Nešto između, kad Dragan Nikolić ostavi Sonju Savić, a sve kao pošteno i racionalno
Došao sam da ti kažem tri stvari: Imaš fenomenalno telo i ja sam uživao u njemu; ja te ne volim, neću da se oženim sa tobom, i ne ideš u Njujork.
<em>
Nije valjda da mislis na Once Upon A Time In America... kad Bagzi ubija onog klinca, smrt je prikazana usporenim snimkom, uz Morikoneovu muziku, a zadnje reci su mu bile "Nudls... okliznuo sam se".
Svi ti elementi su tu da ublaze dozivljaj gledaoca, dok kod Karpentera toga nema. Mukla tisina, onaj tip vadi pistolj i tras... pogadja devojcicu u grudi. Treba biti istinski bezdusan da se to tako prikaze.
A ona beše odgovori: "To su četiri stvari."![]()
Sada si me zbunioNisam mislila na taj film konkretno, ali baš je dobar primer. Once Upon a Time in America ne znam napamet, pa možda grešim, ali: zar nisu ubili onog malog slatkog koji je u slast pojeo kolač, umesto da ga da devojci u zamenu za seks? E, to je meni bezdušno: kada ti režiser prvo pokaže neko dete koje zavoliš (ovog malog zbog kolača, ta scena je da se raznežiš, baš onako ubija u pojam koliko ga zavoliš zbog tog kolača), a onda ga ucmekaju. Znači, ti si taj lik zavoleo, a režiser onda dozvoli da ga ubiju, pa još kaže Okliznuo sam se, i onda je to naravno srceparajuće i mnogo, mnogo tužno. Bezdušan je taj režiser, jer muči publiku (dozvoli da ubiju dete koje nas je prvo naterao da zavolimo), a ne Karpenter, koji pokaže malu dosadnu devojčicu - a svi znamo da je to Karpenterov film, eno kombija sa psihopatama - a mala smara li smara da li je vanila, čokalada, ili straćatela, i onda je ubiju. Verovatno sam ja Karpenterova publika bezdušna, ali meni ta scena mnogo manje smeta, nego kad se mali 'oklizne', ili kada se neko dete udavi u filmu, ili ga pogodi grom, ili tako nešto slično, što se ne očekuje...
Naravno da se slažem da su ti likovi koji ubiju devojčicu bezdušni, ali režiser (Karpenter) je korektan. A u Bilo jednom u Americi, em je gadan Bagzi, em je reditelj kvaran...