Nagon za osvetom kod svesti sa krivicom

Umri_muski

Legenda
Poruka
73.035
Znate kad se nesto katastrofalno desi, smrt ili tesko unistenje tela, kako smanjena paznja postane krivica kod onog koji je to mogao da spreci ili misli da je mogao.
Nekad ili cesto i jeste mogao...

Ono sto se masovno desava je da ta krivica odjednom postane generator nagona za osvetom.
Za nametanje vece krivice drugima, tako izgleda.
Za satisfakciju kad se dobije osveta da je deo sopstvene krivice smanjen.

Ono sto sam primetio je da mnogo finiji ljudi i svesnija bica imaju mnogo manje izrazen taj nagon za osvetom posle propusta ili greske nepaznje u svom zivotu.

A osveta je osnovni pogonilac postovanja i poretka u animalnom drustvu.
Tako finiji ljudi smanjuju ionako mali otisak koji imaju na drustvo...vise kao poetsko vece svojim primerom uzdignutosti iznad vrlo prakticnog i isplativog animalizma, a ne uzorom.
Kao neka oaza egzoticnih ukusa i mirisa koji ponekad pomognu kad je covek setan, a ne kao opredeljenje i shvatanje vrednosti koje u sebi sadrzi ta oaza.

Cak sta vise, kad se skupe vise od 5 osoba najverovatnije da ce nesto iz oaze biti narugano...pesak, blato koje se stvorilo prosipanjem vode oko bunara, ogoljenost vetru, skorpije.
 
Poslednja izmena:
Znate kad se nesto katastrofalno deci, smrt ili tesko unistenje tela, kako smanjena paznja postane krivica kod onog koji je to mogao da spreci ili misli da je mogao.
Nekad ili cesto i jeste mogao...

Ono sto se masovno desava je da ta krivica odjednom postane generator nagona za osvetom.
Za nametanje vece krivice drugima, tako izgleda.
Za satisfakciju kad se dobije osveta da je deo sopstvene krivice smanjen.

Ono sto sam primetio je da mnogo finiji ljudi i svesnija bica imaju mnogo manje izrazen taj nagon za osvetom posle propusta ili greske nepaznje u svom zivotu.

A osveta je osnovni pogonilac postovanja i poretka u animalnom drustvu.
Tako finiji ljudi smanjuju ionako mali otisak koji imaju na drustvo...vise kao poetsko vece svojim primerom uzdignutosti iznad vrlo prakticnog i isplativog animalizma, a ne uzorom.
Kao neka oaza egzoticnih ukusa i mirisa koji ponekad pomognu kad je covek setan, a ne kao opredeljenje i shvatanje vrednosti koje u sebi sadrzi ta oaza.

Cak sta vise, kad se skupe vise od 5 osoba najverovatnije da ce nesto iz oaze biti narugano...pesak, blato koje se stvorilo prosipanjem vode oko bunara, ogoljenost vetru, skorpije.


Odlična tema i još bolji uvod :ok:
E sad, ako je do analize zašto je ovo dosta prisutno u tkz. civilizovanom društvu, rekla bih da je grčevita potreba očuvanja tog famoznog ega, neki stav: ako tonem, povući ću i druge sa sobom, nisu oni ništa bolji od mene... ili je do projekcije, neka zamena teza, tipa: bavila sam se tobom i pogrešila, niko me nije terao ali svejedno, ti si kriv za to, sad ću da pokrijem ovu grešku još većom greškom, pa ćeš da se pušiš zato što je zbog tebe očigledno svima da sam pogrešila... pri tom treba podići dosta galame, agresivne galame, ako me razumete, da se spreči svaka eventualna kritika...

Ili je bolje da se bavimo analizom zašto je tom finijem, svesnijem svetu iz uvoda, tako teško da se nametne kao primer, da ne ostaje samo na poetskoj večeri, kako si lepo rekao...? ..to ne znam :(
U svakom slučaju, ako nisam omašila poentu, treba razmisliti o ovome :eek:
 
Veza izmedju licnog samounistenja i osjecaja krivice zbog pocinjenog djela ili nedjela nije uvjek kistalno jasna.
Je li ta teznja samounstenju onda osveta? I kome se tad covjek sveti? Sebi ? Bliznjima? Drustvu? Jalova su to posla, osveta ne donosi olaksanje.

Da li je onda utjeha ili kazna ta patnja, to rezanje ziletom po dusi?
Prihvatanje krivice ne donosi olaksanje, saznanje da nema oprosta i nije utjeha.
Ostaje samo kazna, sam si i zlocinac i sudija.
 
Ovo je princip koji se često puta koristi u preljubama, prevarama partnera u generalnom smislu.

Negacija sopstvene krivice i nepriznavanje sopstvene greške kako bi se sva krivica, bes i ljutnja prebacila na partnera gde se, pri tome, traže čak i iracionalni (ponekad komični) razlozi da se partner optuži. Ovo sve proizilazi od osećaja sramote kod počinioca nedela.

Tu postoji i siva zona jer ponekad je partner apsolutno zapostavljen te ne može da pronađe drugi izlaz osim u nedelu, no sa moralnog gledišta nedelo, logično, nije opravdano.


Što se smrtnih ishoda tiče koji su neočekivani, katastrofalni, iznenađujući upoznat sam i sa ljudima koji su plakali i kroz plač i zagrljaj optuživali jedne druge u iznemoglosti, jadu, bedi i očaju. To su srcecepajući doživljaji i smatram da iako može doći do optuživanja to ne mora nužno da znači da je osoba loša, osim ukoliko instinktivno i konstantno se ne trudi da osujećenost pokušava da leči optuživanjem drugih ljudi (ili pojedinaca) u svom okruženju.

Čak i tada ne smatram da osoba mora nužno biti ''zla'' ili slično, već se to često dešava i kod dece koja izgube jednog od roditelja. Deca automatski krive drugog roditelja jer u roditelju pronalaze najveći oslonac, čak i kada je reč o iracionalnim emocijama koje proizilaze iz ogromnog bola. Štaviše, svaljivanje krivice na nekoga često može biti i znak da osoba ima veliko poverenje i oslonac na osobu koju rafališe uvredama i optužbama. Ovo sam puno puta doživeo na licu mesta, gledajući decu kako udaraju svoje roditelje kroz vrisku i dreku. Sa psihološkog aspekta roditelj mora da istrpi to, a kada se dete smiri ili kada bude spremno da racionališe onda treba popričati sa njim i za to je potrebno nekoliko ljudi pa ponekad čak i nekoliko vršnjaka.

I u ljubavnim vezama postoji ta vrsta ''rafalisanja'', često zbog nesigurnosti, depresije i koječega još, te je jedna od najgluplupljih stvari koja se može dogoditi da se partner naljuti i ode. To su normalne ljudske situacije, normalna pojava kojoj su svi ljudi podložni i kada je ljubav u pitanju i tada voljenoj osobi treba pomoći da prebrodi težak period u životu pre nego li je optuživati za par negativnih reči koje su izrečene u teškom stanju.
Nažalost, učestalo ponavljanje istog se može pretvoriti u mentalnu torturu, a treba prepoznati razliku između osobe koja se time naslađuje kao i osobe kojoj je zaista potrebna pomoć.
 
Poslednja izmena:
da, neverovatna je sposobnost coveka da negira istinu. ne samo pred drugima, nego pred sobom na prvom mestu. nesposobnost da se pruzme odgovornost, da se sagleda sopstveni udeo u krivici za nesto..bilo sta.
stvaranje potpuno iskrivljene slike sveta.
i onda akcija..
 
Svi gore navedeni primeri bave se nekim nemilim događajem koji je nastao kao posledica previda,
neinformisanosti, nereagovanja, laganja sebe itd.
Nemam ništa supritno tome da dodam jer čovek jeste najčešće sam kriv za ono što mu se događa.

Ali ne uvek.

Šta se dešava sa velikim zlodelima koja ničim nisu izazvana i nije moguće bilo sprečiti ih?
A dela su određenih ljudi?
Zli, krajnje nemarni ili neodgovorni ljudi postoje.

Recimo, seksualno zlostavljano dete?

Ili nekoga ko čeka autobus ubije na mestu pijani vozač?

Nisam se nikada osvetila i ne znam kakav je osećaj osvetiti se, pa svako pričanje o tome je napamet i bez iskustva.
Vi?

Interesantno mi je da je osveta važila kao pravo oštećenog i imala svoje bogove zaštitinike mnoge hiljade godina (da ne kažem desetine hiljada...).
Ovaj naš moral skoro da lebdi neukorenjen koliko je mlad u odnosu na to.

Ne znam da li postoji neka stvarna veza između reči osveta i izraza učiniti svetim...
 
Mislim da ima sinonimsko značenje jer dolazi preko reči Vratiti (milo za drago), od toga izravnati i uzvratiti, te uzvrat. U nekom kontekstu je sigurno dobila i značenje osveta, da li preko ''osvrnuti'' ili direktno povezana u religijskom kontekstu sa ''svetim činom''.
Često su osvete krvnog porekla, te su i osvete najverovatnije dobile taj značaj i u izgovoru.
Originalni smisao u religijskom kontekstu dolazi preko arapskog FA-IDA (Feud, Blood Feud), a u bukvalnom prevodu znači ''Dobitak'' ili ''Interest''.
Principijalno delo osvete je neki vid interesa, ako je suditi po folkloristici o tom predanju i etmologiji date reči.

Ovo sve pišem bez traganja za bilo kojim jezičkim pozajmljenicama i vrlo lako može biti neki turcizam ili štagod.
 
Znate kad se nesto katastrofalno desi, smrt ili tesko unistenje tela, kako smanjena paznja postane krivica kod onog koji je to mogao da spreci ili misli da je mogao.
Nekad ili cesto i jeste mogao...

Ono sto se masovno desava je da ta krivica odjednom postane generator nagona za osvetom.
Za nametanje vece krivice drugima, tako izgleda.
Za satisfakciju kad se dobije osveta da je deo sopstvene krivice smanjen.

Ono sto sam primetio je da mnogo finiji ljudi i svesnija bica imaju mnogo manje izrazen taj nagon za osvetom posle propusta ili greske nepaznje u svom zivotu.

A osveta je osnovni pogonilac postovanja i poretka u animalnom drustvu.
Tako finiji ljudi smanjuju ionako mali otisak koji imaju na drustvo...vise kao poetsko vece svojim primerom uzdignutosti iznad vrlo prakticnog i isplativog animalizma, a ne uzorom.
Kao neka oaza egzoticnih ukusa i mirisa koji ponekad pomognu kad je covek setan, a ne kao opredeljenje i shvatanje vrednosti koje u sebi sadrzi ta oaza.

Cak sta vise, kad se skupe vise od 5 osoba najverovatnije da ce nesto iz oaze biti narugano...pesak, blato koje se stvorilo prosipanjem vode oko bunara, ogoljenost vetru, skorpije.

Ok,razumemo,ali usput tako odvališ da sve zvekeće!:hahaha:
 
човек као свесно биће мора унапред да размишља о последицима својих поступака ..

ако криви себе за нешто што је урадио или није урадио је бесмислено у сваком погледу јер то не може да промени
али може у времену што долази да исправи друге ствари да се не би поновила иста грешка
 
To sto ti kazes jeste logicno ali se delimicno uzima i kao indikator patoloskog stanja osobe....
Ono sto je tema naglasila na pocetku je da nekad nije greska, a nekad jeste zanemarivanje neko, ali obicno osoba nije bila svesna da li je znacajno ili nije, a obicno nije svesna ni posle posledica da li je znacajno ili nije...ali to ne sprecava mehanizam koji je opisan....transformaciju samokrivice u osvetu prema drugima, pogodnim ili nepogodnim zrtvama.
To je cak mislim i omiljen kadar u filmovima pred pomirenje, tj isprazni se na ne jos bliskom , rame za plakanje, a onda se i intimizira..
Medjutim, sam proces se ne razmatra, nego se u kinematografiji uzima samo detalj da je tada osoba zenska sklona seksualnom rasterecenju , citaj padanju gacica a muskarac agresiji tj nekontrolisanom besu...
 
Uzmi udžbenik iz istorije pa ćeš da vidiš koliko je čovek svesno biće.

Čovek kao svesno biće je izuzetak i to toliko redak da je skoro zanemarljiv.

To i jeste uzrok svih ovih problema u koje čovek upada - to da je čovek nesvesno biće i sve što mu se dešava , dešava mu se jer spava, jer nije svestan sebe.

On jednostavno prepusti da mu život kreira događaje, a reakcija na te događaje je pokušaj da se iz takve situacije spasi ono što je po njegovom mišljenju najviše ugroženo - njegov ego. Jer sve što nesvestan čovek radi je u službi njegove lažne ličnosti kojim upravljaju mala lažna "Ja" koja se u tim ličnostima kreiraju.

Da li će pri tom nekom drugom naneti štetu, može da se uvidi tek nakon što je šteta naneta, a najčešđe se i to prihvata mehanički, kao sastavni deo života. Naprimer, osveta u vidu prebacivanja krivice na drugog, o kojoj patak govori kao o sastavnom delu tog mehaničkog života.
 
To i jeste uzrok svih ovih problema u koje čovek upada - to da je čovek nesvesno biće i sve što mu se dešava , dešava mu se jer spava, jer nije svestan sebe.

On jednostavno prepusti da mu život kreira događaje, a reakcija na te događaje je pokušaj da se iz takve situacije spasi ono što je po njegovom mišljenju najviše ugroženo - njegov ego. Jer sve što nesvestan čovek radi je u službi njegove lažne ličnosti kojim upravljaju mala lažna "Ja" koja se u tim ličnostima kreiraju.

Da li će pri tom nekom drugom naneti štetu, može da se uvidi tek nakon što je šteta naneta, a najčešđe se i to prihvata mehanički, kao sastavni deo života. Naprimer, osveta u vidu prebacivanja krivice na drugog, o kojoj patak govori kao o sastavnom delu tog mehaničkog života.

Na to sam i mislila...

Ali opet, kad god toliko generalizujemo stvari pomislim kako je lako sa distancom posmatrati kad nismo lično upleteni.
Nisam se svetila za zlo koje sam pretrpela iz razloga što sam uvek sebe smatrala odgovornom.
Pa sam u tome čak i preterivala, ali to je druga priča.
Hoću reći, tu uvek umem da pogledam sa strane...
Nisam sebi toliko važna...

Ali da mi neko zlostavlja ili ubije dete?
Čini mi se da se ne bih iscelila (baš to, iscelila, ponovo postala cela) da ne napravim totem od njegovih kostiju i zuba
i krvlju oslikam zidove.
Da li je to bolesno? Ne znam.
Da li to znači da nisam svesna?
Pitam se...

Da li je i to nesvesnost da se lakše podnese sopstveni bol nego da se posmatra patnja drugih?
 
Na to sam i mislila...

Ali opet, kad god toliko generalizujemo stvari pomislim kako je lako sa distancom posmatrati kad nismo lično upleteni.
Nisam se svetila za zlo koje sam pretrpela iz razloga što sam uvek sebe smatrala odgovornom.
Pa sam u tome čak i preterivala, ali to je druga priča.
Hoću reći, tu uvek umem da pogledam sa strane...
Nisam sebi toliko važna...

Ali da mi neko zlostavlja ili ubije dete?
Čini mi se da se ne bih iscelila (baš to, iscelila, ponovo postala cela) da ne napravim totem od njegovih kostiju i zuba
i krvlju oslikam zidove.
Da li je to bolesno? Ne znam.
Da li to znači da nisam svesna?
Pitam se...

Da li je i to nesvesnost da se lakše podnese sopstveni bol nego da se posmatra patnja drugih?

Ako si svestan sebe nikada nećeš dovesti sebe u situaciju da ti dete bude ugroženo na bilo koji način. To se dešava nesvesnim ljudima.
Sve ostalo je reakcija na takvo nesvesno stanje.
 
Dete koje ima 13 godina ide odavno samo na trening, u školu, vraća se kući po mraku.
Naime, ne mogu da je držim pod staklenim zvonom.
Mogu da je naučim kako da se ponaša, ali kako mogu da svojom svešću nju učinim bezbednom?
Da objasniš, pls?

Postoje i druge sile, ratovi, ljudi...
I ako su nesvesni, tim su i opasniji.

Pisao si o tome kako je Gurđijev gledao na problem ratova i revolucija, ali nisam uspela da pronađem gde je to.
Mislila sam da sam videla na Kraljevskom putu, a sad nema...
Rekla bih da se sećam da si tamo napisao da je i on pominjao neke sile koje nadjačaju pojedinca...
Ako nisam pogrešno zapamtila.

Ili svestan pojedinac može da utiče na celo okruženje oko sebe koje podrazumeva desetine hiljada ljudi u prolazu?
Ili intuitivno oseti šta nadolazi pa skloni sebe i dete?
 

Back
Top