Nacionalni sastav Titovih partizana

pa da se ponovimo i da zatvaramo ovu sprdacinu od teme..jer mozemo ovako unedogled ali nista novo necemo videti...komsije, lecite se na nekom drugom mestu...

А овим пришивањем придева хрватски и својатањем мртвих Срба, позабавио се у својим дуго времена забрањеним мемоарима Народни херој, генерал, и сасвим сигурно један од најспособнијих партизанских комаданата, професор на ЕТФ-у у Београду, дисидент и хрватски Србин Павле Јакшић:

jakscaroni201_zpsnrpnkczf-1.jpg

jakscaroni202_zpsrrl8iikd-1.jpg

jakscaroni203_zpswkjqpvth-1.jpg

jakscaroni204_zpsutizfjvd-1.jpg

Павле Јакшић, Над успоменама, Београд 1990, књига I, 301-304

SRBI ČINE VEĆINU PARTIZANSKIH POSTROJBI, Tomislav JONJIĆ

Tito 1942.: U našoj vojsci je 95% Srba

http://forum.krstarica.com/showthre...Hrvatskoj!?p=32055343&viewfull=1#post32055343

_________________

ajde, dosta je hrvatskih splacina...:bljak::bljak::bljak:
 
Poslednja izmena:
Tijekom rata u Hrvatskoj je bilo osnovano 250 partizanskih odreda, 70 brigada, 17 divizija, 5 korpusa i 1 armija. Partizanski odredi uglavnom su dobivali nazive po mjestima gdje su bili osnovani i u kojima su djelovali. Brigade su dobivale nazive po gradovima, regijama ili povijesnim osobama, a divizije i korpusi označivani su brojevima. Od 53 divizije u Jugoslaviji, hrvatskim divizijama pripali su brojevi: 6 (lička), 7 (banijska), 8 (kordunaška), 9 (dalmatinska), 12 (slavonska), 13 (primorsko-goranska), 19 (dalmatinska), 20 (dalmatinska), 26 (dalmatinska), 28 (slavonska), 32 (zagorska), 33 (moslavačka), 34 (hrvatska), 35 (lička), 40 (slavonska) i 43 (istarska). Od 15 jugoslavenskih korpusa 5 ih je bilo iz Hrvatske, a nosili su brojeve 4 (hrvatski), 6 (slavonski), 8 (dalmatinski), 10 (zagrebački) i 11 (hrvatski). Po nacionalnoj strukturi 4. korpus imao je srpsku većinu, 8., 10. i 11. korpus imali su hrvatsku većinu, dok je 6. korpus u početku imao srpsku, a na kraju hrvatsku većinu. U postrojbama Jugoslavenske ratne mornarice Hrvati su činili oko 90% boračkoga sastava.
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46824#top

Prvi antifašistički partizanski odred na području Hrvatske i uopće Jugoslavije je osnovan u šumi Žabno pokraj Siska 22. lipnja 1941.[3] pod vodstvom Vlade Janića-Cape. Partizani u Hrvatskoj nosili su troroge kape po uzoru na interbrigadiste u španjolskom građanskom ratu. Cilj partizana je bio, prije svega, oslobađanje Hrvatske od njemačke i talijanske okupacije i terora koji je provodio ustaški režim prema Romima, Srbima, Židovima i svim Hrvatima i drugima koji nisu prihvaćali ustaška načela.

Antifašistički pokret u obliku oružane borbe razvio se u Hrvatskoj kao nigdje u Europi, te je od formiranja Sisačkoga partizanskog odreda 22. lipnja 1941., sastavljenog gotovo isključivo od Hrvata, već koncem 1941. brojio oko 7.000 boraca; početkom 1942. Glavni štab Hrvatske podijelio je bojište na 5 zona na kojima je djelovalo 5 korpusa s po 2 do 4 divizije, te je do konca 1944. taj broj rastao tako da se u partizanskim redovima borilo oko 150.000 boraca.[2]
https://hr.wikipedia.org/wiki/Narodnooslobodilački_pokret_u_Hrvatskoj

Razmjeri podrške partizanima su se razlikovali obzirom na područje i nacionalnost, odražavajući egzistencijalne brige lokalnog stanovništva i vlasti. Nakon što je 40 hrvatskih komunista osnivanjem partizanskog odreda simbolično pokrenulo ustanak u Hrvatskoj, on je dobivao sve više pristaša.[26] Ustanak pod vodstvom Tita u Srbiji, podignut dva tjedna kasnije, (Užička Republika), bio je brzo slomljen te je poslije toga podrška partizanima značajno pala. Broj partizana u Srbiji bio je zanemariv do kraja 1943., kad je počeo dobivati veću podršku zbog uspješne borbe protiv Sila Osovine.[28]
https://hr.wikipedia.org/wiki/Narodnooslobodilačka_vojska_i_partizanski_odredi_Jugoslavije

Ovi podatci, kao i izbrisani, uglavnom su točni. Nu, valja napomenuti nekoliko dodatnih opaski:

Partizanska gerila dio je prošlosti i sad je nevažna. Podatci o brojkama bili su iznimno važni u političkoj borbi u SFRJ, no kako se ta zemlja raspala, tko je bio gdje nema više nikakvu važnost. Jedino među zarobljenicima totalitarnoga uma i jugonacionalistima, kojih u Hrvatskoj i nema.

Pojam "antifašizam" odavno je izgubio svaki smisao, budući da su tzv. antifa bili i kvekeri i Staljin. Fašizam kao razvijena desna ideologija nestao je s 2. svj. ratom, a naklapanja o neo-fašizmu i sl. samocsu dio diskursa nove ljevice, koja je pošast i tumor zapadne civilizacije. Normalni ljudi ne mare ni za fašizam ni antifašizam, i svjesni su da je to etiketiranje dio nametnutoga diskursa lijeve europske opcije koja je, u sadašnjici, suluda- v. npr. ponašanje prema islamskoj migrantskoj invaziji.

Glede Tomislava Jonjića, on je poznat kao apologet NDH koji svim silama pokušava dokazati da Hrvata u partizanskom pokretu nije ni bilo, pa krivotvori
povijesn ečinjenice. Njega kao vrelo nitko kvakificiran ne uzima ozbiljno.

I, da ponovim- tema je propala, budući da su te ideologije nestale, a podjarivanje tobožnjega postojanja toga ideologema samo je taktika raznih manipulatora, ponajviše bliskih krugovima propale Jugoslavije, kao i globalističkim ideolozima koji su na kopanju Gyorgyja Sorosa.
 
Ovi podatci, kao i izbrisani, uglavnom su točni. Nu, valja napomenuti nekoliko dodatnih opaski:

Partizanska gerila dio je prošlosti i sad je nevažna. Podatci o brojkama bili su iznimno važni u političkoj borbi u SFRJ, no kako se ta zemlja raspala, tko je bio gdje nema više nikakvu važnost. Jedino među zarobljenicima totalitarnoga uma i jugonacionalistima, kojih u Hrvatskoj i nema.

Pojam "antifašizam" odavno je izgubio svaki smisao, budući da su tzv. antifa bili i kvekeri i Staljin. Fašizam kao razvijena desna ideologija nestao je s 2. svj. ratom, a naklapanja o neo-fašizmu i sl. samocsu dio diskursa nove ljevice, koja je pošast i tumor zapadne civilizacije. Normalni ljudi ne mare ni za fašizam ni antifašizam, i svjesni su da je to etiketiranje dio nametnutoga diskursa lijeve europske opcije koja je, u sadašnjici, suluda- v. npr. ponašanje prema islamskoj migrantskoj invaziji.

Glede Tomislava Jonjića, on je poznat kao apologet NDH koji svim silama pokušava dokazati da Hrvata u partizanskom pokretu nije ni bilo, pa krivotvori
povijesn ečinjenice. Njega kao vrelo nitko kvakificiran ne uzima ozbiljno.

I, da ponovim- tema je propala, budući da su te ideologije nestale, a podjarivanje tobožnjega postojanja toga ideologema samo je taktika raznih manipulatora, ponajviše bliskih krugovima propale Jugoslavije, kao i globalističkim ideolozima koji su na kopanju Gyorgyja Sorosa.

:hahaha::mrgreen::mrgreen::mrgreen:

dugo te nije bilo, da nasmejes...

bice dovoljno ovo...konkretno pojasni i dokazi sledece tvrdnje

Glede Tomislava Jonjića, on je poznat kao apologet NDH koji svim silama pokušava dokazati da Hrvata u partizanskom pokretu nije ni bilo, pa krivotvori
povijesn ečinjenice. Njega kao vrelo nitko kvakificiran ne uzima ozbiljno.

tekst Jonjica je pred tobom...

http://forum.krstarica.com/showthre...Hrvatskoj!?p=32055343&viewfull=1#post32055343

izvoli opovrgni izneto...

i koje su to "povijesne cinjenice", Hrobi? :lol:

sad ti ne valjaju ni tvoje "ustase"...da se vratimo na srpske izvore? ;) a ti se odluci ko si i sta si...
 
Poslednja izmena:
Ovi podatci, kao i izbrisani, uglavnom su točni. Nu, valja napomenuti nekoliko dodatnih opaski:

Partizanska gerila dio je prošlosti i sad je nevažna. Podatci o brojkama bili su iznimno važni u političkoj borbi u SFRJ, no kako se ta zemlja raspala, tko je bio gdje nema više nikakvu važnost. Jedino među zarobljenicima totalitarnoga uma i jugonacionalistima, kojih u Hrvatskoj i nema.

Pojam "antifašizam" odavno je izgubio svaki smisao, budući da su tzv. antifa bili i kvekeri i Staljin. Fašizam kao razvijena desna ideologija nestao je s 2. svj. ratom, a naklapanja o neo-fašizmu i sl. samocsu dio diskursa nove ljevice, koja je pošast i tumor zapadne civilizacije. Normalni ljudi ne mare ni za fašizam ni antifašizam, i svjesni su da je to etiketiranje dio nametnutoga diskursa lijeve europske opcije koja je, u sadašnjici, suluda- v. npr. ponašanje prema islamskoj migrantskoj invaziji.

Glede Tomislava Jonjića, on je poznat kao apologet NDH koji svim silama pokušava dokazati da Hrvata u partizanskom pokretu nije ni bilo, pa krivotvori
povijesn ečinjenice. Njega kao vrelo nitko kvakificiran ne uzima ozbiljno.

I, da ponovim- tema je propala, budući da su te ideologije nestale, a podjarivanje tobožnjega postojanja toga ideologema samo je taktika raznih manipulatora, ponajviše bliskih krugovima propale Jugoslavije, kao i globalističkim ideolozima koji su na kopanju Gyorgyja Sorosa.

ovo nije nestalo Hrobi...i nikada nece...

Концентарциони логори за децу у Независној Држави Хрватској
 
Ovi podatci, kao i izbrisani, uglavnom su točni. Nu, valja napomenuti nekoliko dodatnih opaski:

Partizanska gerila dio je prošlosti i sad je nevažna. Podatci o brojkama bili su iznimno važni u političkoj borbi u SFRJ, no kako se ta zemlja raspala, tko je bio gdje nema više nikakvu važnost. Jedino među zarobljenicima totalitarnoga uma i jugonacionalistima, kojih u Hrvatskoj i nema.

Pojam "antifašizam" odavno je izgubio svaki smisao, budući da su tzv. antifa bili i kvekeri i Staljin. Fašizam kao razvijena desna ideologija nestao je s 2. svj. ratom, a naklapanja o neo-fašizmu i sl. samocsu dio diskursa nove ljevice, koja je pošast i tumor zapadne civilizacije. Normalni ljudi ne mare ni za fašizam ni antifašizam, i svjesni su da je to etiketiranje dio nametnutoga diskursa lijeve europske opcije koja je, u sadašnjici, suluda- v. npr. ponašanje prema islamskoj migrantskoj invaziji.

Glede Tomislava Jonjića, on je poznat kao apologet NDH koji svim silama pokušava dokazati da Hrvata u partizanskom pokretu nije ni bilo, pa krivotvori
povijesn ečinjenice. Njega kao vrelo nitko kvakificiran ne uzima ozbiljno.

I, da ponovim- tema je propala, budući da su te ideologije nestale, a podjarivanje tobožnjega postojanja toga ideologema samo je taktika raznih manipulatora, ponajviše bliskih krugovima propale Jugoslavije, kao i globalističkim ideolozima koji su na kopanju Gyorgyja Sorosa.

Ovaj tvoj upis mi se jako dopada!
Naime,stalno se hvataju mnogi za to "Mi Antifašisti!"
Ako je fažizam umro,zašto antifašizam još živi?Nema nikakve logike kad fašista više nema!
 
Ovaj tvoj upis mi se jako dopada!
Naime,stalno se hvataju mnogi za to "Mi Antifašisti!"
Ako je fažizam umro,zašto antifašizam još živi?Nema nikakve logike kad fašista više nema!

inace je pojam "antifasizam" komunisticka propaganda...i gde se tu spominje nacizam? :mrgreen: retko gde kod nas sam cuo da se koristi pojam "antinacizam", mada bi bio ispravniji...koristili su ga npr zapadni saveznici...Ronald Regan za Drazu

"... I believe that the spirit in which you have gathered here to honor the memory of General Mihailovich, the faithful allied commander and the first anti-Nazis leader in Europe, is shared by the great majority of Americans.
 
Poslednja izmena:
neki hrvatski forumasi se ovde navodno odricu i distinaciraju od ustasa i NDH ali to ocigledno ne radi i danasnja drzava Hrvatska...naprotiv, ona sa ponosom istice "podvige" NDH...naravno da ce NDH uvek biti deo nje, njeno nasledje, jer NDH i jeste temelj danasnje hrvatske drzave

Provokacije Hrvatskog fudbalskog saveza na Fejsbuku: Ponosni na ustaške golove!

FSH postavio fotografiju sa osmoricom fudbalera koji su u dresu nacionalog tima postigli het-trik, a među njima su i dvojica igrača koja su nastupala tokom nacističke NDH


ustastvo_620x0.jpg


OPET se ponose ustaštvom. Fudbalski savez Hrvatske je na zvaničnoj Fejsbuk stranici postavio fotografiju sa osmoricom fudbalera koji su u dresu nacionalog tima postigli het-trik, a među njima su i dvojica igrača koja su za "kockaste" nastupali tokom nacističke Nezavisne Države Hrvatske.

August Lešnik dao je tri gola Slovačkoj u pobedi 6:1 1942. godine, dok je Franjo Velfl dve godine kasnije, takođe, protiv Slovačke upisao het-trik u pobedi 7:3.

Fotografija je u ponedeljak 14. marta postavljena na Fejsbuk stranici Hrvatskog fudbalskog saveza.

"Na današnji dan 1996. godine Goran Vlaović postigao je hat-trik u susretu s Korejom, a to je prilika da se prisetimo svih het-trikova `vatrenih` kao i četiri gola Mladena Petrića u utakmici s Andorom", piše na stranici Fudbalskog saveza Hrvatske, uz dodatak "Budi ponosan".

Kao što je poznato, nedavno je Josip Šimunić posle povika "Za dom spremni" bio kažnjen od strane FIFA i zbog toga proustio Mundijal u Brazilu, ali ga je kasnije HNS postavio za saradnika u stručnom štabu selektora Anta Čačića.

http://www.novosti.rs/vesti/planeta...-saveza-na-Fejsbuku-Ponosni-na-ustaske-golove
 
pa da se ponovimo i da zatvaramo ovu sprdacinu od teme..jer mozemo ovako unedogled ali nista novo necemo videti...komsije, lecite se na nekom drugom mestu...



SRBI ČINE VEĆINU PARTIZANSKIH POSTROJBI, Tomislav JONJIĆ

Tito 1942.: U našoj vojsci je 95% Srba

http://forum.krstarica.com/showthre...Hrvatskoj!?p=32055343&viewfull=1#post32055343

_________________

ajde, dosta je hrvatskih splacina...:bljak::bljak::bljak:

Kočo to tvoje je potpuna glupost i laž...

Evo istine:

"...Grupa komimista pod vodstvom Vlade Janjića-Cape i Marijana Cvjetkovića 22.6.1941. lzašla je iz Siska i osnovala Prvi partizanski odred, koji je logorovao u šumi Sikari kod Odre četiri kilometra udaljen od Siska. Sutradan je Odred poduzeo prvu akciju na pruzi Sisak-Lekenik. Ubrzo se Odredu priključila grupa komunista na čelu s Franjom Smolčićem i Franjom Kneblom, čiji se logor nalazio kod Novog Sela. Odred je tada imao šezdeset naoružanih boraca i logovorao je u šumi Brezovici. 4 Iako je Odred boravio u blizini Siska, u kojem je bio jak garnizon neprijateljske vojske, koji je u dva navrata napadao Odred, i to drugi put sa 650 vojnika, podržamh avijacijom (kolovoz 1941), Odred se održao i neprekidno jačao zahvaljujući materjalnoj i moralnoj potpon stanovništva grada i sela..."
...
U svibnju 1941. zbog ustaškog pokolja srpskih civila u glinskoj crkvi izbjeglo je tisuće seljaka Banije u šumu Šamarica. Nakon izvještaja Manjana Cvjetkovića, koji je bio poslan da izvidi situaciju, Sisački partizanski odred 30.9.1941. odlazi na Baniju, gdje se sastaje s tamošnjim odredom kojim zapovijeda Artur Turkulin. Tom prigodom Sisčani Banijcima daruju dvadeset pet pušaka i sanduk streljiva, a oba se odreda ujedinjuju. Ubrzo uspostavljaju vezu s Odredom Vasilija Gaćeše. Slijedila je zajednička akcija jedne čete iz svakog odreda na žandarmerijsku stanicu u Gornjem Klasniću. U toj akciji ubijeno je dvadeset žandara, a žandarmerijska stanica u Gornjem Klasniću tijekom rata više mje obnovljena. Partizani su imali dva pogmula borca, Milana Kajganu, Srbina i Stjepana Bezuha, Hrvata. Njihovom pogibijom počelo se stvarati bratstvo po oružju. 6

Opisao sam dolazak Hrvata - partizana na Baniju nešto opširnije, jer je taj događaj presudno utjecao na otklanjanje svake pomisli o četničkom pokretu među Srbima na Baniji tijekom Drugog svjetskog rata. Utjecalo je to i na razvoj NOB-a u Slavoniji, kamo je 1941. prebačena jedna proleterska četa s Banije (u kojoj je bilo i Hrvata iz Siska), a u kolovozu. 1942. i četiri banijska bataljuna (među kojima su bili i Siščani), tako da tada m u Slavoniji nije bio organiziran četnički pokret. Štoviše, Slavonci su 1942. formirali protu-četnički bataljon sa zadaćom sprečavanja prelaska četnika iz Bosne u Slavomju. Za takvo stanje u Slavoniji zaslužni su i Hrvati - komunisti iz Slavonskog Broda.
Ustaše su u Sisku 27.7.1941. strijeljali prvu šestoricu skojevaca na čelu sa sekretarom Jožom Rožankovićem. Ubrzo su počela hapšenja talaca (roditelja čija su se djeca nalazila u partizanima) s ciljem zastrašivanja stanovništva...
http://elmundosefarad.wikidot.com/sezdesetogodisnjica-partizanskih-odreda-u-hrvatskoj-1941-200

Znači iz prve ruke...
 
Kočo to tvoje je potpuna glupost i laž...

Evo istine:

"...Grupa komimista pod vodstvom Vlade Janjića-Cape i Marijana Cvjetkovića 22.6.1941. lzašla je iz Siska i osnovala Prvi partizanski odred, koji je logorovao u šumi Sikari kod Odre četiri kilometra udaljen od Siska. Sutradan je Odred poduzeo prvu akciju na pruzi Sisak-Lekenik. Ubrzo se Odredu priključila grupa komunista na čelu s Franjom Smolčićem i Franjom Kneblom, čiji se logor nalazio kod Novog Sela. Odred je tada imao šezdeset naoružanih boraca i logovorao je u šumi Brezovici. 4 Iako je Odred boravio u blizini Siska, u kojem je bio jak garnizon neprijateljske vojske, koji je u dva navrata napadao Odred, i to drugi put sa 650 vojnika, podržamh avijacijom (kolovoz 1941), Odred se održao i neprekidno jačao zahvaljujući materjalnoj i moralnoj potpon stanovništva grada i sela..."
...
U svibnju 1941. zbog ustaškog pokolja srpskih civila u glinskoj crkvi izbjeglo je tisuće seljaka Banije u šumu Šamarica. Nakon izvještaja Manjana Cvjetkovića, koji je bio poslan da izvidi situaciju, Sisački partizanski odred 30.9.1941. odlazi na Baniju, gdje se sastaje s tamošnjim odredom kojim zapovijeda Artur Turkulin. Tom prigodom Sisčani Banijcima daruju dvadeset pet pušaka i sanduk streljiva, a oba se odreda ujedinjuju. Ubrzo uspostavljaju vezu s Odredom Vasilija Gaćeše. Slijedila je zajednička akcija jedne čete iz svakog odreda na žandarmerijsku stanicu u Gornjem Klasniću. U toj akciji ubijeno je dvadeset žandara, a žandarmerijska stanica u Gornjem Klasniću tijekom rata više mje obnovljena. Partizani su imali dva pogmula borca, Milana Kajganu, Srbina i Stjepana Bezuha, Hrvata. Njihovom pogibijom počelo se stvarati bratstvo po oružju. 6

Opisao sam dolazak Hrvata - partizana na Baniju nešto opširnije, jer je taj događaj presudno utjecao na otklanjanje svake pomisli o četničkom pokretu među Srbima na Baniji tijekom Drugog svjetskog rata. Utjecalo je to i na razvoj NOB-a u Slavoniji, kamo je 1941. prebačena jedna proleterska četa s Banije (u kojoj je bilo i Hrvata iz Siska), a u kolovozu. 1942. i četiri banijska bataljuna (među kojima su bili i Siščani), tako da tada m u Slavoniji nije bio organiziran četnički pokret. Štoviše, Slavonci su 1942. formirali protu-četnički bataljon sa zadaćom sprečavanja prelaska četnika iz Bosne u Slavomju. Za takvo stanje u Slavoniji zaslužni su i Hrvati - komunisti iz Slavonskog Broda.
Ustaše su u Sisku 27.7.1941. strijeljali prvu šestoricu skojevaca na čelu sa sekretarom Jožom Rožankovićem. Ubrzo su počela hapšenja talaca (roditelja čija su se djeca nalazila u partizanima) s ciljem zastrašivanja stanovništva...
http://elmundosefarad.wikidot.com/sezdesetogodisnjica-partizanskih-odreda-u-hrvatskoj-1941-200

Znači iz prve ruke...

sta je potpuna glupost i laz??? konkretno??? citiras moj tekst koji nema veze sa Sisackim odredom, vec konkretno sa nacionalnim sastavom partizana, napises da je laz i glupost i onda postavis nekakva proseravanja o Sisackom odredu koja nemaju veze sa mojim tekstom koji si citirao :dash:

ovo tvoje je svakako glupost i laz... cuj, "iz prve ruke" :lol:

stvarno mislis da ce neko da poveruje u ove budalastine...pa ni sami Hrvati ne veruju u ove splacine...

Što slavimo: Je li Sisački partizanski odred uopće postojao?

Ukoliko je spomenuti odred uopće formiran, radilo se o skupini članova lokalne partijske organizacije koja je u strahu pred viješću da je Njemačka prekršila pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom pobjegla u šumu. Koliko je njihov tadašnji čin bio nebitan, ukazuje i broj suprotnih informacija glede imena njihova zapovjednika. Prema tome, na osnovu navedenih podataka, posve je nejasno koji se događaj 22. lipnja svake godine u jednoj od sisačkih šuma obilježava kao državni praznik.


Dana 22. lipnja 2011. godine navršit će se 70 godina od njemačkoga napada na Sovjetski Savez. Istoga datuma u Hrvatskoj, u okolici Siska, obilježit će se osnutak Prvog partizanskog odreda na prostoru bivše Jugoslavije. S obzirom na to da se osnutak spomenutog odreda u samostalnoj i međunarodnoj priznatoj Republici Hrvatskoj obilježava kao »Dan antifašističke borbe«, nužno je glede njegova osnutka navesti nekoliko podataka.

Naime, tekstovi napisani na temu osnutka Sisačkog odreda, koji se naziva »partizanskim« ili »antifašističkim«, uglavnom imaju jasnu političku pozadinu i vrlo nisku - ili gotovo nikakvu - razinu znanstvene vrijednosti. Unatoč tomu, oni su gotovo jedini izvor za retrospektivne spoznaje o tom događaja te ih je, stoga, nužno navesti. Prvo i osnovno, vrijedi navesti kako se 22. lipnja u socijalističkoj Jugoslaviji - dakle, u državi temeljenoj na vrijednostima »antifašizma« i »NOB-a« - nije obilježavao.Umjesto njega, obilježavao se 27. srpnja: "Lički su ustanici 27. srpnja 1941. oslobodili Srb. Taj se događaj do 1991. obilježavao kao Dan narodnog ustanka, državni praznik u Hrvatskoj."[1]

Dan 22. lipnja počeo se obilježavati tek u razdoblju raspada jugoslavenske države: "U Republici Hrvatskoj od 1991. godine 22. lipnja slavi se kao Dan antifašističke borbe, državni praznik." [2]

TKO JE CAPO?

Navedene činjenice važne su zato što se na temelju njih može razumjeti kakav je bio status prvoga odreda iz kojega je nastala Jugoslavenska armija, od 1951. godine preimenovana u Jugoslavensku narodu armiju. Drugim riječima, premda su pripadnici Sisačkog odreda participirali u vlasti jugoslavenske države, njihova uloga u Drugom svjetskom ratu - dakle, u ratu u kojem je ta država i nastala nije smatrana suviše važnom. Ta okolnost može se činiti čudnom jer je Sisački odred bio ne samo prvi odred na prostoru današnje Republike Hrvatske, odnosno jugoslavenske Socijalističke Republike Hrvatske, nego i prvi odred na prostoru bivše jugoslavenske države. Unatoč tomu, njegov osnutak u razdoblju u kojemu je isticanje partizanskih simbola i više nego aktualno - nije se obilježavao.

Premda se razlog neobilježavanja osnutka Sisačkog odreda za vrijeme Jugoslavije može tumačiti kao manifestacija unutar partijskih obračuna, činjenica jest da je tadašnji jugoslavenski doživotni predsjednik, Josip Broz Tito, u pismu od 14. srpnja 1979. godine (odnosno, 'jula' kako je napisao) odao priznanje „drugu Vladi Janiću-Capi, članu Savjeta Federacije“, među ostalim, i na „organizovanju prvog partizanskog odreda u našoj zemlji“.[3]

Spomenuto pismo važno je zato što pokazuje da je Tito znao i odao priznanje Capi na „organizovanju“ Sisačkog odreda, premda se - što je vrlo znakovito - osnutak toga odreda nije javno obilježavao. Drugim riječima, tijekom onog razdoblja u kojem je Tito Capi interno odao priznanje zbog osnutka (odnosno, 'organizovanja') Sisačkog odreda, Capina je politička karijera u okvirima Jugoslavije bila uglavnom nepoznata. Tu okolnost dokazuju i sljedeći primjeri. U jednoj od knjiga visokopozicioniranoga Ivana Šibla, objavljenoj prvi put godine 1967., Sisačkom je odredu posvećena tek jedna rečenica, a njegova se osnivača – Vladu Janića-Capu (kako gaje nazvao Tito) - pogrešno imenuje kao Vjekoslava Janića, dok mu se nadimak Capo i ne spominje: "Grupa sisačkih komunista na čelu sa željezničkim radnikom Vjekoslavom Janićem, članom CK, odlazi u šumu Brezovicu 22. lipnja 1941, dakle na dan napada Hitlerove Njemačke na SSSR."[4]

Spomenuti Šiblov navod vrlo je značajan zato što Šibi osim Vjekoslava Janića na više mjesta u knjizi spominje i Vladu Janića kome, kao i Vjekoslavu Janiću, prilaže fotografiju.[5] Dakle Šiblov podatak ne može se shvatiti kao zabuna ili tiskarska pogreška. (Uostalom, Šiblovu knjigu je objavio Naprijed, službeno glasilo Saveza komunista Hrvatske, pa su u izdanjima takve vrste tiskarske pogreške vrlo malo vjerojatne.) Iste godine kad i Naprijed, beogradski Vojno-izdavački zavod objavio je knjigu Sedma udarna banijska divizija u kojoj je jedan od priloženih članaka, onaj Marijana Cvetkovića pod nazivom Sjećanje na formiranje Sisačkog i banijskog partizanskog odreda, posvećen osnutku Sisačkog odreda. U spomenutom članku Cvetković, poput autora uvodnoga teksta u spomenutoj knjizi, Đure Kladarina, Capu naziva 'Vlado Janjić Capo', pripisujući mu osnutak Sisačkog odreda.[6]

Uspoređujući Šiblov tekst s Cvetkovićevim (i Kladarinovim) može se uočiti kako su se iste godine - 1967. - u dvjema različitim publikacijama (jednoj objavljenoj u Zagrebu, drugoj u Beogradu) pojavile dvije inačice identiteta osnivača Sisačkog odreda. Prema prvoj, zagrebačkoj, on je Vjekoslav Janić, a prema drugoj, beogradskoj, on je Vlado Janjić.
 
Poslednja izmena:
POBJEGLI U ŠUMU KADA SU ČULI DA JE NJEMAČKA NAPALA SSSR

Sljedeća knjiga u kojoj se spominje Sisački odred, s tom razlikom što mu je u ovom slučaju posvećeno više mjesta, jest drugi svezak Novih priloga za biografiju Josipa Broza Tita, objavljenih godinu dana nakon Titove smrti, 1981. U navedenoj knjizi s mnoštvom priloga, objavljen je članak Darka Stuparića Prvi sisački odred u kojem autor navodi kako je Sisački odred formiran 22. lipnja u rano jutro, tek nekoliko sati nakon što je Drago Žuk, koji je u četiri sata toga dana čuo vijest da je Njemačka napala Sovjetski Savez, o tome obavijestio Marijana Cvetkovića. Glavni motiv formiranja odreda bio je, prema Stuparićevu zapisu, mišljenje Cvetkovića i Cape - Stuparić ga izričito naziva Vladom Janićem-Capom - da će odmah početi hajke na komuniste. Sukladno tome, donesena je odluka "da se ugroženi komunisti povuku u šume".[7]

Na temelju toga, Stuparić tvrdi "da ne treba previše isticati odred, davati mu neko posebno značenje" jer "on ima značenje koje je imao svaki drugi dio naše Partije".[8] Govoreći o brojnom stanju, Stuparić navodi kako se odred sastojao od dvije skupine od kojih je svaka brojala 16 pripadnika, dakle ukupno 32 pripadnika.[9]

Spomenuti članak u kojem se suptilno ukazuje na mogućnost da je odred nastao zbog straha njegovih pripadnika da će zbog novonastalih okolnosti - prekid pakta o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Sovjetskog Saveza - biti uhićeni, ukazuje i na okolnost da komunisti, barem oni u Sisku, od hrvatskih državnih vlasti do njemačkog napada na Sovjetskog Savez nisu bili uhićivani. Također, na temelju pitanja koje je jedan od pripadnika Sisačkog odreda navodno uputio Capi i Cvetkoviću ("Ako se zavučem u štagalj i ako budem ondje pet-šest tjedana, hoće li sve ovo završiti?")[10], moglo bi se zaključiti kako je stvarni motiv formiranja Sisačkog odreda bio prilično različit od onoga koji se službeno navodi.

Dvije godine nakon izlaska prve posmrtne Titove biografije, Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske, Institut za historiju radničkog pokreta i Školska knjiga objavljuju zbornik sjećanja zagrebačkih partijskih aktivista u kojima je, u jednom od tekstova, spomenut i Sisački odred. Slavko Markon, koji je, kako sam navodi, bio zadužen da Sisačkom odredu prenese direktivu o otpočinjanju diverzija, poput Cvetkovića i Kladarina, Capu naziva „Vladom Janjićem“.[11]

Markon, slično Cvetkoviću, tvrdi da je Capu (u njegovoj se inačici radi o Vladi Janjiću, a ne o Vladi Janiću ili Vjekoslavu Janiću) osobno poznavao, pa je malo vjerojatno da ni nakon četrdesetak godina poznanstava ne bi znao kako se točno zove. Je li njegova inačica - a time i Cvetkovićeva i Kladarinova - Capina stvarnoga imena doista točna?

Ako je suditi prema podatku iz knjige Ivana Jelića - objavljenoj od strane izdavačke kuće Globus - Markon, Cvetković i Kladarin u krivu su glede pitanja točnoga Capina imena. Jelić, očito poglavito odan Titu, navodi njegovu inačicu Capina imena, nazivajući ga u tekstu ispod njegove slike Vlado Janić Capo.[12]

NIJE PRVI PARTIZANSKI ODRED U EUROPI

Za kraj vrijedi spomenuti i tekst jednoga od najpoznatijih jugoslavenskih povjesničara, Nikole Anića, koji u svojoj knjizi iz 2002. godine, objavljenoj u suizdavaštvu sa Savezom antifašističkih i boraca i antifašista Republike Hrvatske, u vrlo polemičkom tonu opisuje nastanak Sisačkog odreda: "Prvi partizanski odred, koji je osnovan u Hrvatskoj, odnosno u okupiranoj Jugoslaviji, formiran je 22. lipnja 1991., u šumi Žabno kod Siska. Bio je to Sisački narodnooslobodilački partizanski odred. Nastao je zalaganjem rukovodstva NOP-a i angažiranjem Vlade Janjića Cape. Osnovali su ga hrvatski komunisti, njih 39 Hrvata, koji su odmah počeli s borbenim akcijama. Nije to prvi partizanski odred u okupiranoj Europi, niti prvi antifašistički odred ti Europi, kako se dugo govorilo. Prve oružane partizanske postrojbe u okupiranoj Europi pojavile su se još 1939., u okupiranoj Poljskoj, onda u Norveškoj, Francuskoj, zemljama Beneluksa, u Grčkoj itd. Sisački NOP odred je prvi antifašistički partizanski odred u okupiranoj Jugoslaviji, u Hrvatskoj."[13]

Anićeva verzija Capina imena - u njegovu slučaju riječ je o Vladi Janjiću zanimljiva je jer u svojoj istoj knjizi, tristotinjak stranica dalje, u prilogu pod brojem 10., navodi (spomenuto) Titovo pismo Capi od 14. srpnja 1979. godine u kojem Tito Capu naziva – Vladom Janićem. Prema tome, navedena Anićeva knjiga glede kontroverznosti Capina imena najjasnije ukazuje na nejasnoću glede Sisačkog odreda (?) i osobe koja ga je formirala, odnosno, prema Titovim riječima, 'organizovala'. Drugim riječima, čak i kad bi se izostavile sve inačice Capina imena osim onih koje se mogu pročitati u Anićevoj knjizi; Vlado Janjić i Vlado Janić, još uvijek bi i te dvije inačice bile i više nego indikativne glede pitanja što se stvarno događalo u sisačkim šumama u prvim ljetnim danima godine 1941.

No, ne samo ime organizatora, nego ni stvaran broj pripadnika Sisačkog odreda nije nikada jasno i precizno ustanovljen. Prema tome, Anićeva tvrdnja prema kojoj je Capin odred brojao 39 pripadnika posve je neprovjerljiva. Osim što Anić ne dokumentira svoj podatak o broju pripadnika Sisačkog odreda (kao izvor mu služi njegov vlastiti novinski članak, koji je, kako navodi, krajem lipnja 1991. godine objavio u Vjesniku pod pseudonimom »Anton Nikolić«)[14] još je značajnije što postoje Stuparićevi podatci - doduše, podjednako neprovjerljivikao i Anićevi - prema kojima je Sisački odred bio formiran od dviju skupine od kojih je svaka brojala 16 pripadnika. Slično kao i u vezi s Capinim identitetom, vrijedi se zapitati što je od navedenoga - ako je uopće išta - doista točno?

U konačnici, ni Anićeva tvrdnja prema kojoj je Sisački odred nosio naziv 'partizanski' ne može se smatrati točnim. Naime, kako navodi sam Anić, naziv 'partizan' za postrojbe pod zapovjedništvom Komunističke partije Jugoslavije službeno je ustanovljen tek 26. rujna 1941. godine[15] - dakle, puna tri mjeseca nakon što je Sisački odred formiran (?) - a, osim toga, što se može zaključiti iz navedenih publikacija, malo je vjerojatno da su pripadnici Sisačkog odreda odlazeći u šumu službeno formirali svoj odred razmišljajući oko njegova naziva.

Najvjerojatnije, ukoliko je spomenuti odred uopće formiran, radilo se o skupini članova lokalne partijske organizacije koja je u strahu pred viješću da je Njemačka prekršila pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom pobjegla u šumu.

Koliko je njihov tadašnji čin bio nebitan ukazuje i broj suprotnih informacija glede imena njihova zapovjednika. Prema tome, na osnovu navedenih podataka, posve je nejasno koji se događaj 22. lipnja svake godine u jednoj od sisačkih šuma obilježava kao državni praznik.

Vladimir Šumanović / Hrvatski list


[1] Nikola Anić, Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske 1941.-1945., Multigraf Marketing / Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Zagreb, 2005., str. 35.

[2] N. Anić, Narodnooslobodilačka vojska, str. 34.

[3] N. Anić, Narodnooslobodilačka vojska, str. 361.

[4] Ivan ŠibI, Zagreb Tisuću devetsto četrdeset prve, Naprijed, Zagreb, 1967., str. 376.

[5] Na 66. stranici navedene Šiblove knjige priložena je fotografija Vlade Janića, a na stranici 157. fotografija Vjekoslava Janića.

[6] Sedma udarna banijska divizija, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1967., str. 35., 21.

[7] Darko Stuparić, »Prvi sisački odred« u: Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, II., Liburnija, Rijeka, 1981., str. 395.

[8] D. Stuparić, Nav. članak, str. 398.

[9] D. Stuparić, Nav. članak, str. 398.

[10] D. Stuparić, Nav. članak, str. 397.

[11] Slavko Markon, »Prenošenje direktiva za oružane napade« u: Zbornik sjećanja Zagreb 1941-1945, n., Gradska konferencija SSRNH / Institut za historiju radničkog pokreta / Školska knjiga, Zagreb, 1983., str. 56.

[12] Ivan Jelić, Od ustanka do slobode: Hrvatska u NOB, Globus, Zagreb, 1982., str. 64.

[13] N. Anić, Narodnooslobodilačka vojska, str. 34.

[14] N. Anić, Narodnooslobodilačka vojska, str. 34.

[15] N. Anić, Narodnooslobodilačka vojska, str. 47..

http://www.hrsvijet.net/index.php/m...-je-li-sisaki-partizanski-odred-uope-postojao

_______________________

Znate li uopste pravo ime Cape? :lol:
 
Наравно да тај одред није постојао, а његово постојање је било потребно појединима ради стицања пензија и других бенефиција после рата на основу заслуга у "народно ослободилачкој" борби током рата.
Локални комунисти су га једноставно измислили.
 
Наравно да тај одред није постојао, а његово постојање је било потребно појединима ради стицања пензија и других бенефиција после рата на основу заслуга у "народно ослободилачкој" борби током рата.
Локални комунисти су га једноставно измислили.

Кога брига и ако нису? Шта треба да се свађамо око постојања неког ситног одредића, када хрватска историја каже да су у то доба када је тај одредић наводно створен усташе бројале 4-5000 људи, уз још 25-30 000 тзв. дивљих усташа. Логор Јадовно ради пуном паром, а они се хвале одредићем.
Наравно, ни на крај памети им неће пасти да кажу како у време стварања тог ситног одредића у Херцеговини српски устаници увелико воде борбе против усташа и домобрана. Ни на крај памети им неће пасти да кажу да су Срби већ почетком јуна почели да се бију против усташа и шиптара. Њима је битно да се хвале ситним одредићем, за који је питање да ли је постојао, да скрену причу шта се стварно дешавало-да су Срби први почели да се боре у Другом светском рату, и то управо против припадника тзв. братских народа који су почели геноцид над њима...
 
neki hrvatski forumasi se ovde navodno odricu i distinaciraju od ustasa i NDH ali to ocigledno ne radi i danasnja drzava Hrvatska...naprotiv, ona sa ponosom istice "podvige" NDH...naravno da ce NDH uvek biti deo nje, njeno nasledje, jer NDH i jeste temelj danasnje hrvatske drzave

Provokacije Hrvatskog fudbalskog saveza na Fejsbuku: Ponosni na ustaške golove!

FSH postavio fotografiju sa osmoricom fudbalera koji su u dresu nacionalog tima postigli het-trik, a među njima su i dvojica igrača koja su nastupala tokom nacističke NDH


ustastvo_620x0.jpg


OPET se ponose ustaštvom. Fudbalski savez Hrvatske je na zvaničnoj Fejsbuk stranici postavio fotografiju sa osmoricom fudbalera koji su u dresu nacionalog tima postigli het-trik, a među njima su i dvojica igrača koja su za "kockaste" nastupali tokom nacističke Nezavisne Države Hrvatske.

August Lešnik dao je tri gola Slovačkoj u pobedi 6:1 1942. godine, dok je Franjo Velfl dve godine kasnije, takođe, protiv Slovačke upisao het-trik u pobedi 7:3.

Fotografija je u ponedeljak 14. marta postavljena na Fejsbuk stranici Hrvatskog fudbalskog saveza.

"Na današnji dan 1996. godine Goran Vlaović postigao je hat-trik u susretu s Korejom, a to je prilika da se prisetimo svih het-trikova `vatrenih` kao i četiri gola Mladena Petrića u utakmici s Andorom", piše na stranici Fudbalskog saveza Hrvatske, uz dodatak "Budi ponosan".

Kao što je poznato, nedavno je Josip Šimunić posle povika "Za dom spremni" bio kažnjen od strane FIFA i zbog toga proustio Mundijal u Brazilu, ali ga je kasnije HNS postavio za saradnika u stručnom štabu selektora Anta Čačića.

http://www.novosti.rs/vesti/planeta...-saveza-na-Fejsbuku-Ponosni-na-ustaske-golove

Feanjo W.Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Za reprezentaciju Hrvatske odigrao je od 1940. do 1944. 14 susreta, a zadnji nastup je imao 9. travnja 1944. u Zagrebu protiv Slovačke (7-3).

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 12 utakmica i polučio 6 zgoditaka. Debitirao je u državnom sastavu 25. rujna 1938. u Varšavi protiv Poljske (4-4) i polučio dva zgoditka. Zadnji nastup imao je 6. svibnja 1951. u Milanu protiv Italije (0-0).[3] Jednom je nastupio i za B–sastav Jugoslavije (31. ožujka 1940. u Beogradu) protiv Rumunjske (1-0) i polučio taj jedini zgoditak. Dobitnik je srebrene olimpijske kolajne u Londonu 1948. Za gradsku reprezentaciju Zagreba odigrao 22 utakmice (1938. – 1951.).

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Bio je dio izborničke komisije zajedno s Brunom Kneževićem i Leom Lemešićem koji su vodili hrvatsku reprezentaciju koja je pobijedila Indoneziju (5:2). Bila je to jedina međunarodna utakmica koju je hrvatska reprezentacija odigrala u vrijeme dok je bila sastavni dio Jugoslavije.

Bio je i trener te dužnosnik u Dinamu i član izborničke komisije, koja je pripremala jugoslavensku reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo u nogometu - Švicarska 1954.

Nagrade[uredi VE | uredi]
August Lešnik - Beli (Zagreb, 16. srpnja 1914. - Zagreb, 24. veljače 1992.), hrvatski nogometni reprezentativac, po zanimanju stomatolog.

Klupska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Počeo je u zagrebačkim klubovima Derby i Šparta, da bi u Građanskom, te kasnije u Dinamu i kratko u Dubravi bio najefikasniji napadač.

Sa Građanskim je 1937., 1940. i 1943. godine osvojio naslove prvaka. Zabilježeno je i da je 1937., na odlučujućoj utakmici protiv BSK-a (4-0) u Beogradu, za prvih sedam minuta igre postigao tri gola.

Jedan od najboljih strijelaca u povijesti hrvatskog i jugoslavenskog nogometa, a dva puta je bio najbolji ligaški strijelac (1938. i 1939.), i dva puta na drugom mjestu.

Reprezentativna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Odigrao je 26 utakmica za reprezentaciju Zagreba, dvije za "B" i 10 za "A" reprezentaciju Jugoslavije.

Za hrvatsku reprezentaciju je odigrao devet utakmica od 1940. do 1944. i postigao 6 pogodaka.

>>>Dakle,ti proglašavaš dva reprezentativca Jugoslavije Ustašama?
Ako to nije bolesno,ja neznam što je!
 
sta je potpuna glupost i laz??? konkretno??? citiras moj tekst koji nema veze sa Sisackim odredom, vec konkretno sa nacionalnim sastavom partizana, napises da je laz i glupost i onda postavis nekakva proseravanja o Sisackom odredu koja nemaju veze sa mojim tekstom koji si citirao :dash:

ovo tvoje je svakako glupost i laz... cuj, "iz prve ruke" :lol:

stvarno mislis da ce neko da poveruje u ove budalastine...pa ni sami Hrvati ne veruju u ove splacine...

Što slavimo: Je li Sisački partizanski odred uopće postojao?

Ukoliko je spomenuti odred uopće formiran, radilo se o skupini članova lokalne partijske organizacije koja je u strahu pred viješću da je Njemačka prekršila pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom pobjegla u šumu. Koliko je njihov tadašnji čin bio nebitan, ukazuje i broj suprotnih informacija glede imena njihova zapovjednika. Prema tome, na osnovu navedenih podataka, posve je nejasno koji se događaj 22. lipnja svake godine u jednoj od sisačkih šuma obilježava kao državni praznik.


Dana 22. lipnja 2011. godine navršit će se 70 godina od njemačkoga napada na Sovjetski Savez. Istoga datuma u Hrvatskoj, u okolici Siska, obilježit će se osnutak Prvog partizanskog odreda na prostoru bivše Jugoslavije. S obzirom na to da se osnutak spomenutog odreda u samostalnoj i međunarodnoj priznatoj Republici Hrvatskoj obilježava kao »Dan antifašističke borbe«, nužno je glede njegova osnutka navesti nekoliko podataka.

Naime, tekstovi napisani na temu osnutka Sisačkog odreda, koji se naziva »partizanskim« ili »antifašističkim«, uglavnom imaju jasnu političku pozadinu i vrlo nisku - ili gotovo nikakvu - razinu znanstvene vrijednosti. Unatoč tomu, oni su gotovo jedini izvor za retrospektivne spoznaje o tom događaja te ih je, stoga, nužno navesti. Prvo i osnovno, vrijedi navesti kako se 22. lipnja u socijalističkoj Jugoslaviji - dakle, u državi temeljenoj na vrijednostima »antifašizma« i »NOB-a« - nije obilježavao.Umjesto njega, obilježavao se 27. srpnja: "Lički su ustanici 27. srpnja 1941. oslobodili Srb. Taj se događaj do 1991. obilježavao kao Dan narodnog ustanka, državni praznik u Hrvatskoj."[1]

Dan 22. lipnja počeo se obilježavati tek u razdoblju raspada jugoslavenske države: "U Republici Hrvatskoj od 1991. godine 22. lipnja slavi se kao Dan antifašističke borbe, državni praznik." [2]

TKO JE CAPO?

Navedene činjenice važne su zato što se na temelju njih može razumjeti kakav je bio status prvoga odreda iz kojega je nastala Jugoslavenska armija, od 1951. godine preimenovana u Jugoslavensku narodu armiju. Drugim riječima, premda su pripadnici Sisačkog odreda participirali u vlasti jugoslavenske države, njihova uloga u Drugom svjetskom ratu - dakle, u ratu u kojem je ta država i nastala nije smatrana suviše važnom. Ta okolnost može se činiti čudnom jer je Sisački odred bio ne samo prvi odred na prostoru današnje Republike Hrvatske, odnosno jugoslavenske Socijalističke Republike Hrvatske, nego i prvi odred na prostoru bivše jugoslavenske države. Unatoč tomu, njegov osnutak u razdoblju u kojemu je isticanje partizanskih simbola i više nego aktualno - nije se obilježavao.

Premda se razlog neobilježavanja osnutka Sisačkog odreda za vrijeme Jugoslavije može tumačiti kao manifestacija unutar partijskih obračuna, činjenica jest da je tadašnji jugoslavenski doživotni predsjednik, Josip Broz Tito, u pismu od 14. srpnja 1979. godine (odnosno, 'jula' kako je napisao) odao priznanje „drugu Vladi Janiću-Capi, članu Savjeta Federacije“, među ostalim, i na „organizovanju prvog partizanskog odreda u našoj zemlji“.[3]

Spomenuto pismo važno je zato što pokazuje da je Tito znao i odao priznanje Capi na „organizovanju“ Sisačkog odreda, premda se - što je vrlo znakovito - osnutak toga odreda nije javno obilježavao. Drugim riječima, tijekom onog razdoblja u kojem je Tito Capi interno odao priznanje zbog osnutka (odnosno, 'organizovanja') Sisačkog odreda, Capina je politička karijera u okvirima Jugoslavije bila uglavnom nepoznata. Tu okolnost dokazuju i sljedeći primjeri. U jednoj od knjiga visokopozicioniranoga Ivana Šibla, objavljenoj prvi put godine 1967., Sisačkom je odredu posvećena tek jedna rečenica, a njegova se osnivača – Vladu Janića-Capu (kako gaje nazvao Tito) - pogrešno imenuje kao Vjekoslava Janića, dok mu se nadimak Capo i ne spominje: "Grupa sisačkih komunista na čelu sa željezničkim radnikom Vjekoslavom Janićem, članom CK, odlazi u šumu Brezovicu 22. lipnja 1941, dakle na dan napada Hitlerove Njemačke na SSSR."[4]

Spomenuti Šiblov navod vrlo je značajan zato što Šibi osim Vjekoslava Janića na više mjesta u knjizi spominje i Vladu Janića kome, kao i Vjekoslavu Janiću, prilaže fotografiju.[5] Dakle Šiblov podatak ne može se shvatiti kao zabuna ili tiskarska pogreška. (Uostalom, Šiblovu knjigu je objavio Naprijed, službeno glasilo Saveza komunista Hrvatske, pa su u izdanjima takve vrste tiskarske pogreške vrlo malo vjerojatne.) Iste godine kad i Naprijed, beogradski Vojno-izdavački zavod objavio je knjigu Sedma udarna banijska divizija u kojoj je jedan od priloženih članaka, onaj Marijana Cvetkovića pod nazivom Sjećanje na formiranje Sisačkog i banijskog partizanskog odreda, posvećen osnutku Sisačkog odreda. U spomenutom članku Cvetković, poput autora uvodnoga teksta u spomenutoj knjizi, Đure Kladarina, Capu naziva 'Vlado Janjić Capo', pripisujući mu osnutak Sisačkog odreda.[6]

Uspoređujući Šiblov tekst s Cvetkovićevim (i Kladarinovim) može se uočiti kako su se iste godine - 1967. - u dvjema različitim publikacijama (jednoj objavljenoj u Zagrebu, drugoj u Beogradu) pojavile dvije inačice identiteta osnivača Sisačkog odreda. Prema prvoj, zagrebačkoj, on je Vjekoslav Janić, a prema drugoj, beogradskoj, on je Vlado Janjić.

Kao što vidiš Hrvata je itekako bilo u partizanima. Da, naravno, splačine su onda kad vama ne odgovara. A ne odgovara vam nikad...

Kak nema veze, kad itekako ima veze je dokazuje da je Hrvata bilo u partizanima. E sad to što ste vi promjenili povijest nakon WW2, to nije naš problem...

U tvom "dokazu" nepostajanja odreda, je dokaz njegovog postojanja!!!

Da te nema trebalo bi te izmisliti!!! :hahaha: :hahaha: :hahaha:
 
Kao što vidiš Hrvata je itekako bilo u partizanima. Da, naravno, splačine su onda kad vama ne odgovara. A ne odgovara vam nikad...

Kak nema veze, kad itekako ima veze je dokazuje da je Hrvata bilo u partizanima. E sad to što ste vi promjenili povijest nakon WW2, to nije naš problem...

U tvom "dokazu" nepostajanja odreda, je dokaz njegovog postojanja!!!

Da te nema trebalo bi te izmisliti!!! :hahaha: :hahaha: :hahaha:

Što slavimo: Je li Sisački partizanski odred uopće postojao?

Ukoliko je spomenuti odred uopće formiran, radilo se o skupini članova lokalne partijske organizacije koja je u strahu pred viješću da je Njemačka prekršila pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom pobjegla u šumu. Koliko je njihov tadašnji čin bio nebitan, ukazuje i broj suprotnih informacija glede imena njihova zapovjednika. Prema tome, na osnovu navedenih podataka, posve je nejasno koji se događaj 22. lipnja svake godine u jednoj od sisačkih šuma obilježava kao državni praznik.

:hahaha::hahaha::hahaha:

tragikomicno...

eto, to je slika i prilika hrvatske povijesti...nesto poput hrvatskih kraljeva :hahaha:

- - - - - - - - - -

Feanjo W.Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Za reprezentaciju Hrvatske odigrao je od 1940. do 1944. 14 susreta, a zadnji nastup je imao 9. travnja 1944. u Zagrebu protiv Slovačke (7-3).

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 12 utakmica i polučio 6 zgoditaka. Debitirao je u državnom sastavu 25. rujna 1938. u Varšavi protiv Poljske (4-4) i polučio dva zgoditka. Zadnji nastup imao je 6. svibnja 1951. u Milanu protiv Italije (0-0).[3] Jednom je nastupio i za B–sastav Jugoslavije (31. ožujka 1940. u Beogradu) protiv Rumunjske (1-0) i polučio taj jedini zgoditak. Dobitnik je srebrene olimpijske kolajne u Londonu 1948. Za gradsku reprezentaciju Zagreba odigrao 22 utakmice (1938. – 1951.).

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Bio je dio izborničke komisije zajedno s Brunom Kneževićem i Leom Lemešićem koji su vodili hrvatsku reprezentaciju koja je pobijedila Indoneziju (5:2). Bila je to jedina međunarodna utakmica koju je hrvatska reprezentacija odigrala u vrijeme dok je bila sastavni dio Jugoslavije.

Bio je i trener te dužnosnik u Dinamu i član izborničke komisije, koja je pripremala jugoslavensku reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo u nogometu - Švicarska 1954.

Nagrade[uredi VE | uredi]
August Lešnik - Beli (Zagreb, 16. srpnja 1914. - Zagreb, 24. veljače 1992.), hrvatski nogometni reprezentativac, po zanimanju stomatolog.

Klupska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Počeo je u zagrebačkim klubovima Derby i Šparta, da bi u Građanskom, te kasnije u Dinamu i kratko u Dubravi bio najefikasniji napadač.

Sa Građanskim je 1937., 1940. i 1943. godine osvojio naslove prvaka. Zabilježeno je i da je 1937., na odlučujućoj utakmici protiv BSK-a (4-0) u Beogradu, za prvih sedam minuta igre postigao tri gola.

Jedan od najboljih strijelaca u povijesti hrvatskog i jugoslavenskog nogometa, a dva puta je bio najbolji ligaški strijelac (1938. i 1939.), i dva puta na drugom mjestu.

Reprezentativna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Odigrao je 26 utakmica za reprezentaciju Zagreba, dvije za "B" i 10 za "A" reprezentaciju Jugoslavije.

Za hrvatsku reprezentaciju je odigrao devet utakmica od 1940. do 1944. i postigao 6 pogodaka.

>>>Dakle,ti proglašavaš dva reprezentativca Jugoslavije Ustašama?
Ako to nije bolesno,ja neznam što je!

sta lupetas...poenta je da su ta 2 igraca igrala za NDH i postigla het-trik, o cemu je ovde rec, igrajuci za NDH...a naravno vi se pozivate na njih danas, jer je NDH vase nasledje i temelj danasnje hrvatske drzave...zato, ne pravi se lud...;)

ovo je realno, samo ste mi vas par komicni kada se distancirate od ustasa i NDH, jer su ustase marsovci, a NDH je bila na marsu i nema veze sa hrvatima i hrvatskom...shvatas poentu? zaista ste tragikomicni :lol:
 
Poslednja izmena:
Izveštaj komande 15. brdskog armijskog korpusa komandi 2. oklopne armije od 9. aprila 1944. o formiranju novih ustaških jedinica u Dalmaciji od bivših partizana:

"28. marta 1944. molio je k-t 771. inž. des. bataljona za odobrenje da iz Rijeke u Ražanac (20 km severno-severoist. od Zadra) prebaci 400 ustaških oficira i podoficira. Grupa armija »F« uputila je ustaše na njega. Korpus je dao svoju saglasnost. Prilog 14.

7. aprila javio se kod komandanta korpusa i komandanta 264. div. ustaški pukovnik Servaci sa svojim načelnikom štaba, ustaškim pukovnikom Čudinom, i predao zapovest koja je priložena u prevodu...

O vojnim pitanjima pukovnik Servaci je izložio:
On je u operativnom pogledu potčinjen k-tu 15 (brd.) AK i moli za podatak u kom rejonu treba da se smiri i da radi. Njegov rejon sada doseže od Novog do Trogira, pri čemu je izuzet rejon Gospića. On će, širenjem svog područja, da pređe na celo područje korpusa. Sa Desantnim inžinjerijskim bataljonom on je poveo 108 oficira i službenika, 282 ustaška podoficira i vojnika, poneo 130 tona opreme (uz to 4.000 garnitura odeće). Na raspolaganju mu stoje kao načelnik štaba ustaški pukovnik Čudina, a kao k-t novoformirane brigade ustaški pukovnik Cecet; ovaj zadnji na izričitu želju 264. div. (pukovnik C. bio je dosada komandant ustaške pukovnije na području divizije).

Sa dovedenim kadrom formiraju se navodno najpre jedna bojna Telesne garde i 7 ust. brig. (5 bojni). Vojnika ima u dovoljnom broju, većinom partizana kojima je dosadilo gerilsko ratovanje. Oficiri i podoficiri dolaze u dovoljnom broju, pošto je poglavnik za ustaše odustao od vrbovanja među domobranskim oficirima i podoficirima. Mesta formiranja su uglavnom veća mesta kao Obrovac, Benkovac, Zemunik, Drniš itd. Uzimaju se u obzir želje K-de korpusa. Mesta akcije i akciju određuje sam k-t korpusa. Između ostalog, moli se da se iziđe u susret željama za organizaciju i umirenje određenih rejona."
Zbornik, tom 12, knjiga 4, 187.
http://www.znaci.net/00001/4_12_4_42.htm

_____________________________________________

kad hrvatskim antifasistima dosadi gerilsko ratovanje, oni se vrate u ustase :mrgreen:

A niko se ovde ne usudjuje da kaze da nije bilo hrvatskih antifasista...

11990564_10153689218069730_785631356762173498_n.jpg
 
Poslednja izmena:
USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
(pročišćeni tekst)

I. IZVORIŠNE OSNOVE

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

...

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_85_2422.html

Kočo, sve tvoje laži i provokacije se lako pobiju...
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ali ti lupaš bez ikakve veze...

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE
(pročišćeni tekst)

I. IZVORIŠNE OSNOVE

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

...

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_07_85_2422.html

Kočo, sve tvoje laži i provokacije se lako pobiju...

:hahaha:

ti vise ne znas ni sta pises :dash:...pa pobio si samog sebe

Pa jel to bila država tad?
Međunarodna priznanja
[uredi - уреди | uredi izvor]

Nezavisnu Državu Hrvatsku su službeno priznale: Njemačka, Italija, Mađarska, Bugarska, Rumunjska, Slovačka, Finska i Španjolska. Iako nije službeno priznala NDH Švicarska je sklopila trgovački dogovor, a kao i Višijevska Francuska održavala je još iz doba Kraljevine Jugoslavije svoj konzulat u Zagrebu.

Najkontroverzniju politiku po pitanju priznanja NDH je vodio Vatikan koji tu takozvanu državu nikada nije službeno priznao, ali je poslao svog neslužbenog diplomatskog predstavnika u nju kome je bilo zabranjeno posjetiti ministarstvo vanjskih poslova, ali su poglavnik i sva ostala ministarstva bila dopuštena. S druge strane Vatikan je također priznavao nedjeljivost Jugoslavije i njenu kraljevsku vladu.
I kako to da njihovo igranje za NDH nije smetalo Titi i Komunistima a tebi smeta?
Sve mi se više čini da si ti neki osnovnoškolac pa neću s tobom više debatirati!

malo si se pogubio a?

da se saberes malo?

ovo nisu moje provokacije nego vase...

neki hrvatski forumasi se ovde navodno odricu i distinaciraju od ustasa i NDH ali to ocigledno ne radi i danasnja drzava Hrvatska...naprotiv, ona sa ponosom istice "podvige" NDH...naravno da ce NDH uvek biti deo nje, njeno nasledje, jer NDH i jeste temelj danasnje hrvatske drzave

Provokacije Hrvatskog fudbalskog saveza na Fejsbuku: Ponosni na ustaške golove!

FSH postavio fotografiju sa osmoricom fudbalera koji su u dresu nacionalog tima postigli het-trik, a među njima su i dvojica igrača koja su nastupala tokom nacističke NDH


ustastvo_620x0.jpg


OPET se ponose ustaštvom. Fudbalski savez Hrvatske je na zvaničnoj Fejsbuk stranici postavio fotografiju sa osmoricom fudbalera koji su u dresu nacionalog tima postigli het-trik, a među njima su i dvojica igrača koja su za "kockaste" nastupali tokom nacističke Nezavisne Države Hrvatske.

August Lešnik dao je tri gola Slovačkoj u pobedi 6:1 1942. godine, dok je Franjo Velfl dve godine kasnije, takođe, protiv Slovačke upisao het-trik u pobedi 7:3.

Fotografija je u ponedeljak 14. marta postavljena na Fejsbuk stranici Hrvatskog fudbalskog saveza.

"Na današnji dan 1996. godine Goran Vlaović postigao je hat-trik u susretu s Korejom, a to je prilika da se prisetimo svih het-trikova `vatrenih` kao i četiri gola Mladena Petrića u utakmici s Andorom", piše na stranici Fudbalskog saveza Hrvatske, uz dodatak "Budi ponosan".

Kao što je poznato, nedavno je Josip Šimunić posle povika "Za dom spremni" bio kažnjen od strane FIFA i zbog toga proustio Mundijal u Brazilu, ali ga je kasnije HNS postavio za saradnika u stručnom štabu selektora Anta Čačića.

http://www.novosti.rs/vesti/planeta...-saveza-na-Fejsbuku-Ponosni-na-ustaske-golove

inace, koga boli uvo sta pise u vasem ustavu, kada je ko dan jasno da je NDH temelj danasnje hrvatske drzave...zar niste postigli cilj? pa nisam ni mislio da cete to da napisete u ustavu :dash::dash: al eto malo, malo pa vas nesto izda...
 
Poslednja izmena:
Feanjo W.Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Za reprezentaciju Hrvatske odigrao je od 1940. do 1944. 14 susreta, a zadnji nastup je imao 9. travnja 1944. u Zagrebu protiv Slovačke (7-3).

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 12 utakmica i polučio 6 zgoditaka. Debitirao je u državnom sastavu 25. rujna 1938. u Varšavi protiv Poljske (4-4) i polučio dva zgoditka. Zadnji nastup imao je 6. svibnja 1951. u Milanu protiv Italije (0-0).[3] Jednom je nastupio i za B–sastav Jugoslavije (31. ožujka 1940. u Beogradu) protiv Rumunjske (1-0) i polučio taj jedini zgoditak. Dobitnik je srebrene olimpijske kolajne u Londonu 1948. Za gradsku reprezentaciju Zagreba odigrao 22 utakmice (1938. – 1951.).

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Bio je dio izborničke komisije zajedno s Brunom Kneževićem i Leom Lemešićem koji su vodili hrvatsku reprezentaciju koja je pobijedila Indoneziju (5:2). Bila je to jedina međunarodna utakmica koju je hrvatska reprezentacija odigrala u vrijeme dok je bila sastavni dio Jugoslavije.

Bio je i trener te dužnosnik u Dinamu i član izborničke komisije, koja je pripremala jugoslavensku reprezentaciju za Svjetsko prvenstvo u nogometu - Švicarska 1954.

Nagrade[uredi VE | uredi]
August Lešnik - Beli (Zagreb, 16. srpnja 1914. - Zagreb, 24. veljače 1992.), hrvatski nogometni reprezentativac, po zanimanju stomatolog.

Klupska karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Počeo je u zagrebačkim klubovima Derby i Šparta, da bi u Građanskom, te kasnije u Dinamu i kratko u Dubravi bio najefikasniji napadač.

Sa Građanskim je 1937., 1940. i 1943. godine osvojio naslove prvaka. Zabilježeno je i da je 1937., na odlučujućoj utakmici protiv BSK-a (4-0) u Beogradu, za prvih sedam minuta igre postigao tri gola.

Jedan od najboljih strijelaca u povijesti hrvatskog i jugoslavenskog nogometa, a dva puta je bio najbolji ligaški strijelac (1938. i 1939.), i dva puta na drugom mjestu.

Reprezentativna karijera[uredi - уреди | uredi izvor]

Odigrao je 26 utakmica za reprezentaciju Zagreba, dvije za "B" i 10 za "A" reprezentaciju Jugoslavije.

Za hrvatsku reprezentaciju je odigrao devet utakmica od 1940. do 1944. i postigao 6 pogodaka.

>>>Dakle,ti proglašavaš dva reprezentativca Jugoslavije Ustašama?
Ako to nije bolesno,ja neznam što je!

ndh_reprezentacija_11.jpg


hr-sk-nogometna-repka-ndh-1942.jpg


Na stranu Joe Šimunić i njegovo poznavanje povijesti, zanimljivo je kako HNS kao prvu utakmicu Hrvatske navodi onu iz 1990. protiv SAD-a.

Nejasno je onda zašto u objavi HNS-a stoji kako su Lešnik i Wolfl zabijali za Hrvatsku 1942. i 1944., kad je jasno riječ o Pavelićevoj tvorevini koja nema nikakve veze, barem to tako Ustav definira, sa suvremenom Hrvatskom.

http://www.index.hr/sport/clanak/srpski-mediji-na-nogama-hns-ponovno-velica-ustastvo/881106.aspx

;)
 
Poslednja izmena:
>>>Dakle,ti proglašavaš dva reprezentativca Jugoslavije Ustašama?
Ako to nije bolesno,ja neznam što je!

kada sam video tu vest u novinama, istog momenta mi je bilo krivo sto se to potencira od strane Srba. Cak i da neko nije bio reprezentativac Jugoslavije, kakve to veze ima sa onim sto se desavalo u NDH? Ljudi se bavili sportom, ne vidim nista sporno.

Treba da znas jednu stvar . Srbi na svoako pominjanje NDH emocionalno reaguju slicno onome kako vi reagujete na pominjanje cetnika. To je razlog svega toga. S time da ipak postoji veoma velika razlika izmedju kvantiteta cetnickih i ustaskih zlocina. O tome smo raspravljali na jednoj drugoj temi gde smo videli da je ukupan broj Hrvata stradalih u masovnim zlocinima od strane cetnika nije bio veci od 200 dusa. Cak i pri tome, to su bili cetnici u okviru MVAC snaga koji su bili antikomunisticka milicija pod komandom Talijana. Ubijani su Hrvati koji su bili simpatizeri partizana.

Bilo je jos ubistava Hrvata od strane Srba ali nisu bili u pitanju cetnici.
 
..o tome pricamo...pravi primer "hrvatskog antifasizma" ;) i blazenog Stepinca da ne zaboravimo...slabo ga spominjes ;)

Tito se potpisivao i na latinici. Nema to ni sa čim veze.

Ostao sam dužan strane autore koji su pisali o Nazorovom pro-ustaštvu i konvertitstvu:

Hajnc Ditrih Fišer, 1984:Šef hrvatskog děla narodno-oslobodilačke vlasti bio je 74-vorogodišnji dr Vladimir Nazor, pěsnik rođen u Dalmaciji. (...) Nazor je jednom prilikom bio napisao odu u slavu Poglavnika (Firera) Ante Pavelića i tipičan je prědstavnik bivših simpatizera ustaškog pokreta koji su pokušavali da prěđu na drugu stranu vođeni spoznajom da Němačka i njeni sateliti gube rat.

Reubin H. Markham: Rumania Under the Soviet Yoke.
Chapel Hill: University of North Carolina Press. 1947.

"Najčuveniji i najozloglašeniji među njima je 72-godišnji Vladimir Nazor, "najveći hrvatski pěsnik". On je postao prědsednik Antifašističkog věća Hrvatske, što ga je praktički učinilo prědsědnikom "Slobodne Hrvatske." On je piktoreskna ličnost s mnogim kvalitetima samozvane primadone.

Primao je i uživao većinu subsidija, srědstava i usluga koje bi nadaren i poslušan pěsnik mogao da očekuje od starog jugoslověnskog prilično darežljivog "fašističkog režima", potom je služio Paveliću kao pěsnik-laureat, pěvajući mu hvalospěve prěd kojima bi pocrvěneli čak i pěsnici persijskih kraljeva ili arpskih kalifa, i nakon što je krvničkom hrvatskom Poglavniku podario besmrtno město među carevima i cěsarima, Nazor je dospěo do Tita."


Poglavniku podario besmrtno město među carevima i cěsarima...



Vladimir Nazor, 1942:

Poglavnik
Nad starim dvorom usred glavnog grada
ko plamen vječnog svietla stieg vihori;
u dvoru, blied od neprekidnog rada:
Poglavnik bdije, jer narod se bori.

I premda svu noć, ko uklete sjene,
more Ga brige mnogih podanika,
ipak Mu bdienjem izmučene sjene
sa smieškom prime stranog poslanika.

Ko dobra majka često prigne čelo
nad uzglavljima ranjenih junakâ;
ko brižan otac izlazi u selo
vidjeti poljske radove seljakâ.

A ipak nikad nitko ne će znati:
sa koliko se boraca On bori,
od kolikih Mu boli srdce pati
i kolikom Mu snagom duša gori!

Tek će budućnost, što će vedra teći,
znati, što bješe činio i htio,
a poviest naša s ponosom će reći:
Naš Poglavnik je velik vladar bio!

Dakle, da je ovo pěsma Vladimira Nazzaro-a svědoče Fišer 1984. i Markam 1947 - Sagrak je samo želěo da pro-ustaški Hrvati zavole Nazora, pa je, iskopavši jedan broj onoga časopisa "Hrvatski narod" koji su komunisti spalili (nije teško zaključiti da je to bilo po Nazorovom naređenju!) - konačno objavio pěsmu!!!

DARKO SAGRAK, 2003:
"Imao sam sreću da ove nedjelje na »sajmu starina« na Britanskom trgu u Zagrebu nađem primjerak Hrvatskoga naroda, vodećeg ustaškog dnevnika u NDH s nadnevkom od 14. lipnja 1944. Za tim brojem tragali su mnogi (bezuspješno) dugo vremena. On nedostaje čak i u ono malo knjižnica koje uopće imaju komplete tog ustaškog dnevnika.

Naime, već dugo se u hrvatskoj kulturnoj javnosti »šuška« da je Nazor spjevao odu Poglavniku. Nu, osim nagađanja, nitko nije uspio pružiti uvjerljive i vjerodostojne dokaze. Istina, zagrebački dramski glumac Ljudevit Galic, koji je od 1942. do 1944. djelovao u Banjoj Luci, ali je povremeno dolazio gostovati i u Zagreb, pričao je jednom zgodom dr. Nedjeljku Mihanoviću (odličnom poznavatelju Vladimira Nazora i uredniku njegovih izabranih djela), da je jednom prigodom u Zagrebu na književnoj večeri u Radničkoj komori (današnjem Radničkom domu) u Zagrebu recitirao Nazorovu pjesmu »Poglavniku«. Kako je prošlo mnogo godina, on je tekst zaboravio, a nije se mogao sjetiti odakle je potjecao tekst.

Kada sam kod kuće pažljivo proučio taj svečani broj Hrvatskoga naroda, uvjerio sam se da imam u posjedu baš taj rijedak primjerak, koji nedostaje u mnogim kompletima. Ubrzo mi je bilo jasno - zašto! U sredini novina, na tzv. duplerici, bio je veliki članak pod naslovom »Opjevani poglavnik«.
"
 
Poslednja izmena od moderatora:
:fdlan: Još kad bi forumaši pratili nastavu. Valjda je teško prevrtiti temu.

Nazor ustaški pesnik. To je u rangu srpskog Dubrovnika. I antifa Draže.

nastavu sa hrvatske vikipedije pretpostavljam :hahaha::dash:

slika i prilika "hrvatskog antifasiste"

Poglavnik
Nad starim dvorom usred glavnog grada
ko plamen vječnog svietla stieg vihori;
u dvoru, blied od neprekidnog rada:
Poglavnik bdije, jer narod se bori.

I premda svu noć, ko uklete sjene,
more Ga brige mnogih podanika,
ipak Mu bdienjem izmučene sjene
sa smieškom prime stranog poslanika.

Ko dobra majka često prigne čelo
nad uzglavljima ranjenih junakâ;
ko brižan otac izlazi u selo
vidjeti poljske radove seljakâ.

A ipak nikad nitko ne će znati:
sa koliko se boraca On bori,
od kolikih Mu boli srdce pati
i kolikom Mu snagom duša gori!

Tek će budućnost, što će vedra teći,
znati, što bješe činio i htio,
a poviest naša s ponosom će reći:
Naš Poglavnik je velik vladar bio!

cuj uopste pojam, "hrvatski antifasizam" :hahaha: dajte ljudi, nemoj da se sprdamo...
 

Back
Top