Nacionalni sastav Titovih partizana

Не знам у чему је проблем,Имало је 150.000 хиљада Хрвата на крају Партизана...
То не можете да обришете и да кријете..

А колико је било четника...шака и јада...Док су сви Срби били Партизани...
Што кријете своју историју,сада је као популарно бити четник па је свакоме деда био четник...а изгубили рат!?

Далеко од тога, прекодринских Срба је било највише са партизанима, у самој Србији партизана практично није ни било од слома Ужичке републике, до упада Црвене армије.
 
Не знам у чему је проблем,Имало је 150.000 хиљада Хрвата на крају Партизана...
То не можете да обришете и да кријете..

А колико је било четника...шака и јада...Док су сви Срби били Партизани...
Што кријете своју историју,сада је као популарно бити четник па је свакоме деда био четник...а изгубили рат!?

Ne osporavam znatan broj Srba i Hrvata koji su pred kraj rata stupili u partizanske odrede i završili u istima rat. Činjenica je to da je broj Srba u partizanima kroz rat bio dominantan sve do početka ' 44, da bi potom sticajem okolnosti dosta Hrvata i ostalih narodnosti bivše Jugoslavije počelo da se prikljujuče NOVJ.
 
Да, Руси!
А која је јединица НОВЈ-а, уз 75. стрељачки корпус и 15. гардијску моторизовану бригаду, поднела највећи терет ( и губитке) у разбијању борбене групе ''Штетнер'' на старом Смедеревском путу?
Које је јединица пробила Сремски фронт?
Која јединице су, уз 57. армију РККА, рабиле немачко-мађарско-хрватску одбрану код Батине?
Иначе, форсирање Дунава и битка код Батине у руској историјографији се води као најтежа битка коју је РККА водила на територији Југославије.Као илустрација тога најбоље говори да је за ову операцију додељено чак 19 Ордена хероја СССР-а ( примера ради, за борбе у самом Београду додељен је само један орден), али зато ни један једини мобилисани младић из 12. и 51. војвођанске дивизије који је јуришао на утврђене положаје на падинама Беломанастирске греде није одликован Орденом народног хероја (нашао сам да је одликована нека комесарка, која чак није ни прешла Дунав док су борбе трајале), и ако се у сведочењима припадника РККА могу само наћи речи хвале и дивљена упупућени овим голобрадим младићима.

Као што рекох, најкрвавије борбе у '44. и '45. водиле су управо јединице састављене од мобилисаних младића из Србије, од којих многи нису били ни пунолетни.

jeste,sve je tacno

no to nije tema...srbi su probijali front jer su rusi usli sa te strane....da su usli iz pravca hrvatske,probijali bi ga oni
i sam znas koliko je pre rusa bilo partizana u srbiji,.....malo fali pa pozitivna 0.....masio si temu...mozemo da pricamo o ovim stvarima na drugoj temi
ovde je tema nac.sastav partizana...koji je sastavljen zapravo...govcorim o periodu do 1944...od krajiskih i bosanskih srba te hrvata dalmatinaca...bilo je i slovenackih partizana
u crnoj gori i hercegovini takodje,ali su oni razbijani od strane cetnika sve do pocetka 1943
u srbiji,po uzickoj republici,zbog uredbe 100 za 1 prestaje se sa vecim borbama protiv nemaca i od strane cetnika i partizana,te se svi sele u bosnu...tako da srbi iz srbije nisu bili bas brojni

no..ono sto meni smeta je da se prica o prelasku ustasa u partizane...odkud im to? ko je onda pobijen na blajburgu???
 
no..ono sto meni smeta je da se prica o prelasku ustasa u partizane...odkud im to? ko je onda pobijen na blajburgu???

Tisuce milijuna ustaskih domoljuba?

Ko je bio u krizarima, ustaskoj emigraciji itd. ako su toliki pobijeni na Blajburgu?

Bilo je ustasa da su presli u partizane, ali koliko je meni poznato to im je uspjelo jedino pod uslovom da uspjesno prikriju da su bili u ustasama. Zavisi kako ko i kako dje, ustase su uglavnom likvidirani na licu mjesta.

Prelazaka iz cetnika u partizane je bilo tokom citavog rata. Znam jedan slucaj dje su zarobljeni cetnici pred streljackim strojem spaseni od strane susjeda koji je bio u partizanima, pod uslovom da se prikljuce partizanima. Joso Durbaba, iz Knina, poceo je svoj ratni put medju cetnicima, a zavrsio ga medju partizanima kao narodni heroj i kasnije djeneral-major JNA.
 
Па имам..

Не видим да си одговорио на питање. Него, да ли би могао да објасниш од када сежу корени македонско-хрватског "братимљења" и какве везе уопште имају та два народа, јер ти ту везу пропагираш на Крстарици ? Можда је везано из времена партизана и другова, па рекох да питам пошто то и није толико далеко од теме. Што се мене тиче, уколико хоћеш, можеш и нову тему да отвориш.
 
Poslednja izmena:
Не знам у чему је проблем,Имало је 150.000 хиљада Хрвата на крају Партизана...
То не можете да обришете и да кријете..

А колико је било четника...шака и јада...Док су сви Срби били Партизани...
Што кријете своју историју,сада је као популарно бити четник па је свакоме деда био четник...а изгубили рат!?

A i za četnike si lupio neviđeno. Srba u četnicima je bilo, možemo slobodno reći pri kraju rata dosta manje, a u toku rata ne bih nešto da tvrdim ali mislim da je o početku bio identičan raspored snaga.
 
Не видим да си одговорио на питање. Него, да ли би могао да објасниш од када сежу корени македонско-хрватског "братимљења" и какве везе уопште имају та два народа, јер ти ту везу пропагираш на Крстарици ? Можда је везано из времена партизана и другова, па рекох да питам пошто то и није толико далеко од теме. Што се мене тиче, уколико хоћеш, можеш и нову тему да отвориш.

Не познајем хрвате да бих ти то рекао...
И ништа ја не пропагирам на крстарици,никакво пријатељство..
То што имам симпатије према Црногорцима и Хрватима јесте само због тога што ме не вређају мене и моју државу погрдним именима.

А за Четнике- па како да волим покрет људи који да су остали на власти после рата опет би Македонија била окупирана и не би имали своја права?!
 
Не познајем хрвате да бих ти то рекао...
И ништа ја не пропагирам на крстарици,никакво пријатељство..
То што имам симпатије према Црногорцима и Хрватима јесте само због тога што ме не вређају мене и моју државу погрдним именима.

А за Четнике- па како да волим покрет људи који да су остали на власти после рата опет би Македонија била окупирана и не би имали своја права?!

Pa ne vredjaju tebe i tvoju drzavu zato sto im odgovara komadanje Srbije,ako si mislio da te vole zbog lepih ociju grdno se varas.
Ja smatram da su ljudi u Makedoniji u sustini dobri i casni i posteni ali su izmanipulisani od strane onih koji razmisljaju poput tebe.
I velika vecina ljudi ima ove stavove u Srbiji jer se ljudi tamo i ne razlikuju mnogo od ljudi kod mene recimo.
Sto se cetnika tice tvoji preci su vecinom bili u njima i spasavali narod tamo od turskog i bugarskog zuluma,
a sto se tebi to ne svidja tvoj problem.
 
tih godina...rusi
nesporno je da su hrvati bili u silama osovine

sporno je sto se za hrvate koji su presli u partizane,govori da su zlocinci,dok se za cetnike koji su to ucinili,to ne kaze,jer se smatra normalnim da to ucine posto su srbi

cela prica je oko tih koji su iz cetnika i domobrana presli na stranu paretizana 1944
a gubici iz 1944 su najvise zasluzni rusi ***...i streljanje zarobljenika od strane partizana

Pročitaj šta si napisao. Na jednoj strani imaš Hrvate, a na drugoj četnike. Kakva ti je to analogija?
 
Tisuce milijuna ustaskih domoljuba?

Ko je bio u krizarima, ustaskoj emigraciji itd. ako su toliki pobijeni na Blajburgu?

Bilo je ustasa da su presli u partizane, ali koliko je meni poznato to im je uspjelo jedino pod uslovom da uspjesno prikriju da su bili u ustasama. Zavisi kako ko i kako dje, ustase su uglavnom likvidirani na licu mjesta.

Prelazaka iz cetnika u partizane je bilo tokom citavog rata. Znam jedan slucaj dje su zarobljeni cetnici pred streljackim strojem spaseni od strane susjeda koji je bio u partizanima, pod uslovom da se prikljuce partizanima. Joso Durbaba, iz Knina, poceo je svoj ratni put medju cetnicima, a zavrsio ga medju partizanima kao narodni heroj i kasnije djeneral-major JNA.

Da. Ta tranzicija partizani-četnici i četnici-partizani je trajala dobar deo rata. Moj kedan rođak, kada su ga otkrili da je član SKOJ-a i da će ga verovatno uhvatiti i poslati na Banjicu, pobegao je u četnike. Možda bi pobegao u partizane da je partizana bilo u tom kraju. Posle se, kada je prošla opasnost, vratio kući i poginuo u američkom bombardovanju.
 
Sto se cetnika tice tvoji preci su vecinom bili u njima i spasavali narod tamo od turskog i bugarskog zuluma,
a sto se tebi to ne svidja tvoj problem.

Ти знаш мој прадеда шта је радио и за кога је био...
Ало бре освести се то је било пре 80 година...Имало је живих људи из тог времена пре 20 година који су сведоци.

Мој деда и дан данас каже - "Под Српско" - када се он родио....Под Српском окупацијом...
A моји деда ваљда зна ко му је био отац и кога је волео и за кога је био...
 
Срби су били доминантни у партизанима. Преко 95 процената су чинили Срби партизанске јединице. Остали се прикључују када је постало јасно ко је побједничка страна.
 
za gospodina.......rekao sam za konkretan zlocin na Kordunu, koji su pocinili kombinovane snage ustasko-domobranske i italijanske ( nisam siguran da li i nemacke ) nad golorukim stanovnistvom, broj zrtvi je pozamasan, pocinjen je nad ljudima koji su pobegli u brda kako bi izbegli pokolj, samo da bi tamo bili opkoljeni i pobijeni, sad sto se to ne uklapa iz ideoloskih pobuda u tvoj svetonazor, to je vec stvar tvog psiholoskog momenta i ne podleze daljoj diskusiji, ti mantraj dovoljno ( nisu domobrani pocinili zlocine, nisu, nisu ) pa snagom svoje misli mozda i promenis istorijski tok. Inace to nas dovodi do apsurda propagiranje domobrana kao nekih dobronamernih snaga od strane hrvatski i muslimanskih istoricara, kada neke vojne snage predstavljaju regularnu vojsku drzave koja ima u svom zvanicnom drzavnom programu genocid, kako se ta vojska moze gledati u pozitivnom svetlu, jer je ona kao regularna vojska naravno duzna da ispostuje naredjenja svoje drzave, kao sto je bilo u slucaju genocida u Kordunu, ili da dezertira, sto ocito da nije bio uvek slucaj. Da bi postojao genocid, mora pored konretnog zlocina nad velikom masom ljudi, gde se pikira bioloski za reprodukciju najsposobnije stanovnistvo, da postoji genocidna namera, koja je u ovom slucaju, s obzirom na NHD doktrinu trecinu pobiti, ocita, a s obzirom da je neosporno cinjenica da su domobrani ucestvovali u nekim zlocinima, posto su pripadali direktnom komandnom poretku NDH, dolazi se do zakljuca da su i domobrani, mada u manjoj meri nego ustase, krivi za genocid nad Srbima, ne samo posredno, braneci taj genocidni poredak kao regularna NDH vojska, vec i neposredno, vrseci zlodela. E sad sto su domobrani bili totalno nesposobni za bilo kakva ozbiljnija dejstva je druga prica....
 
Не познајем хрвате да бих ти то рекао...
И ништа ја не пропагирам на крстарици,никакво пријатељство..
То што имам симпатије према Црногорцима и Хрватима јесте само због тога што ме не вређају мене и моју државу погрдним именима.

А за Четнике- па како да волим покрет људи који да су остали на власти после рата опет би Македонија била окупирана и не би имали своја права?!

Занимљиво. Само си потврдио оно што сам мислио. Нема никакве везе или повезаности са њима, екстремно наглашавање тога (као при качењу оног документа од Мештровића) значи да само желиш испровоцирати, вероватно зато што тебе провоцирају.

А за болдовано је довољно ставити онај смајли који се испрдава, али с обзиром на моју функцију нећу да не би испало непримерено.

Одговори, па ћемо се вратити теми. А моје мишљење о Македонији ћеш имати прилике да чујеш.
 
Koja neistina.

Pročitaj malo ovo:

U naredbi komandanta Dinarske četničke oblasti M. Đujića od veljače 1944. godine isticalo se: 'Zarobljene Srbe - partizane ne ubijajte, a njihove familije odnosno sve familije Srba - partizana ne zlostavljajte" , (Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941-1945, n. dj., str. 794-797). Bilo je to nastojanje četnika da se u slučaju iskrcavanja zapadanih saveznika na Balkan pretvore četničke jedinice u Vojsku Velike Srbije. Redovi ove vojske trebali su se popuniti i zarobljenim partizanima Srbima.

Tako se u izvješću komandanta zapadnobosanskih, ličko-dalmatinskih i hercegovačkih vojno-četničkih odreda od 6. srpnja 1942. ističe da je samo Dinarska četnička divizija od 25. svibnja do 15. lipnja 1942. godine u borbama s partizanima izbrojala "preko 500 partizanskih leševa, većinom Hrvata". 64
Četnički komandant (Ilija Trifunović Birčanin) hvalio se u svom izvješću od 5. rujna 1942. Draži Mihailoviću, da su četnici na području Vrgorca "oderali živa tri katolička sveštenika. Naši četnici ubijali su sve muškarce od 15 godina na više ... "

U telegramu M. Đujića od 15. prosinca 1943. upućenom D. Mihailoviću hvalio se je taj vojvoda da su njegovi četnici uhvatili 140 komunista, a među njima i sedam Srba. Srbe su pustili kućama, a sve ostalo je "zaklano i u jame bačeno".
 
@ Lički gusar
I da, to jeste Kočovićeva procena do koje su docnije i drugi dolazili. Ako znaš neke druge statistike, rado ću ih pročitati. Ali to da je Kočović bio "Jugosloven" niti znam šta znači niti predstavlja neki argument.

Predstavlja itekakav argument. Bogoljub Kocovic je potekao iz kruga jugoslovenskih "intelektualaca" iz Pariza koji se jos od pedesetih bave negiranjem i opravdavanjem hrvatskih zlocina. Vise o tome u knjigama Laze Kostica o nasoj emigraciji. Prema kazivanju Laze Kostica, mnoge stvari uperene protiv Srba koje su te spodobe pisale su mogle biti potpisane imenom nekog ustaskog zlocinca, a po mnogima bi im cak i ustase pozavidili.
 
Predstavlja itekakav argument. Bogoljub Kocovic je potekao iz kruga jugoslovenskih "intelektualaca" iz Pariza koji se jos od pedesetih bave negiranjem i opravdavanjem hrvatskih zlocina. Vise o tome u knjigama Laze Kostica o nasoj emigraciji. Prema kazivanju Laze Kostica, mnoge stvari uperene protiv Srba koje su te spodobe pisale su mogle biti potpisane imenom nekog ustaskog zlocinca, a po mnogima bi im cak i ustase pozavidili.

Dobro. Što ti onda ne napišeš koji podaci misliš da su tačni.
 
Dobro. Što ti onda ne napišeš koji podaci misliš da su tačni.

Mislim da je rijec o zlocinu bez primjera u istoriji civilizovanih naroda, i po obimu (s obzirom na velicinu populacije nad kojom je izvrsen) i svakako drugo. Izmedju ustaskih tvrdnji, komunistickih, njemackih, talijanskih, americkih (OSS), engleskih (SOE), srpskih itd. nije tesko zakljuciti o kolikom zlocinu se radi. Isto tako zlocin nije izvrsila "saka ustasa" nego tkz. hrvatska drzava sa svim njenim segmentima uz gotovo potpunu podrsku otvorenu ili precutnu, hrvatskog puka. Jedini razlog zasto nisu istrjebili sve Srbe je sto nisu mogli.

Imas na primjer, prof. dr. Srboljuba Zivanovica i njegovo istrazivanje, koji je bio clan komisije za istrazivanje hrvatskih zlocina 60-ih godina, ciji rezultati nikad nisu objavljeni.
 
Poslednja izmena:
Evo malo o antifašizmu u Bosni i o četničkoj antifašističkoj borbi , pošto svi tvrde da su četnici bili voditelji antiašističke brobe a ne partizani (citati partizanskog zapovjednika iz Bosne Todora Vujasinovića - Ozrenski partizanski odred tj. da ne pišem citate objasniti cu sto on piše):

- da je veći broj muslimana iz sela krivajske doline uplašen četničkim terorom formirao legionarske jedinice.

- da su četnici bila raspuštena gomila kojoj se sviđala pljačka i da nisu bili zainteresirani za bilo kavu borbu

- govoru o velikom pokolju u Olovu koji su tih dana četnici počinili u samom mjestu

Isto tako molim objašnjenje o suradnji četnika i talijanskih fašista u Dalmaciji (postoji jaku puno slika četnika i talijana iz Knina, sa željeznička stanice npr) te o pokoljima četnika koje su oni radili pod paskom Talijana po Dalmaciji (tu nije bilo nešto puno ustaša kojim bi se svetili za njihova zlodjela nad srpskim stanovništvom). Ne vidim gdje se tu vidi antifašizam četnika!

Talijani su imali namjeru preuzeti i dio Bosne pod svoje (Njemci su im to htjeli prepustiti) i za to su htjeli iskoristiti četnike da im pomognu u tome te molim i objašnjenje o velikom napuštanju partizanskih odreda od strane Srba (isto tako u Bosni) nakon što je kralj proglasio četnike Jugoslavenskom vojskom u Otadžbini i prelaskom u Četnike.

Zbog čega su to onda srbi bili u partizanima? Nisam znao da se tako lako mogu mjenjati strane?
 
Sad čitam knjigu Radelića o Hrvatskoj u Jugoslaviji, pa tu ima i tih podataka, no...
Važnijim mi izgleda sljedeće:

* srbski je nacionalni interes bila Jugoslavija jer su tu na okupu.
Točno da je postojao sukob rojalista i komunista, te da komunisti nisu
imali tu nacionalnu auru. No, nesporno je da je pokret koji je imao
za cilj obnovu zemlje u kojoj bi Srbi bili relativno najbrojniji narod, pa
ako i ne bi eksplicite bio naklonjen toj naciji- najviše bio u interesu Srba

* obnova Jugoslavijer nije-budimo realno- bila u interesu Hrvata. Jedino neka
NDH po teritoriju, ili Banovina kao država. Hrvati su išli u partizane (osim komunista)
kao neko manje zlo, a ne kao optimalan, pa ni suboptimalan cilj.

* drugi narodi kao Slovenci ili Makedonci, zbog svoga položaja, imali su itekako
više motiva da uđu u rekonstruiranu Jugoslaviju, a Muslimani posebno, jer nisu ni
nacionalno bili dozreli, a komunisti su ponovo uspostavili BH koju su Muslimani
osjećali kao "svoju".

Po meni, sam zdrav razum kaže da su zbog geopolitike i svega Hrvati bili najmanje motivirani
za bilo kakvu Jugoslaviju, a od "narodnosti", prirodno- Albanci. I tu se može igrati brojkama, ali
što je, tu je.
 
* obnova Jugoslavijer nije-budimo realno- bila u interesu Hrvata. Jedino neka
NDH po teritoriju, ili Banovina kao država. Hrvati su išli u partizane (osim komunista)
kao neko manje zlo, a ne kao optimalan, pa ni suboptimalan cilj.

Po meni, sam zdrav razum kaže da su zbog geopolitike i svega Hrvati bili najmanje motivirani
za bilo kakvu Jugoslaviju, a od "narodnosti", prirodno- Albanci. I tu se može igrati brojkama, ali
što je, tu je.

Pa kako koji Hrvati - Dalmatinci, Riječani i Istrani itekako jesu bili motivisani za Jugoslaviju i partizane u toku WWII, a zna se i zašto - moguće i ne zbog prevelike ljubavi prema samoj Jugoslaviji, već od "straha gorega" - Italije.
 
Sad čitam knjigu Radelića o Hrvatskoj u Jugoslaviji, pa tu ima i tih podataka, no...
Važnijim mi izgleda sljedeće:

* srbski je nacionalni interes bila Jugoslavija jer su tu na okupu.
Točno da je postojao sukob rojalista i komunista, te da komunisti nisu
imali tu nacionalnu auru. No, nesporno je da je pokret koji je imao
za cilj obnovu zemlje u kojoj bi Srbi bili relativno najbrojniji narod, pa
ako i ne bi eksplicite bio naklonjen toj naciji- najviše bio u interesu Srba

To je uglavnom tačno, ali ima i još nešto što je nevidljivo. Srpska nacionalna ideja je oduvek težila političkom objedinjavanju južnoslovenskog prostora, koji je obuhvatao narode koji su se u većoj ili manjoj meri osećali svojima jer su govorili isti jezik, bez obzira da li su se prepoznavali kao Srbi ili ne. Međutim, ako se govori o konkretnom istorijskom i političkom trenutku, Srbiji je pretila opasnost da u slučaju raspada Jugoslavije ostane u sovjetskoj zoni uticaja i da završi iza gvozdene zavese. U tom smislu je Srbija sa Jugoslavijom posle rata dobro prošla.

* obnova Jugoslavijer nije-budimo realno- bila u interesu Hrvata. Jedino neka
NDH po teritoriju, ili Banovina kao država. Hrvati su išli u partizane (osim komunista)
kao neko manje zlo, a ne kao optimalan, pa ni suboptimalan cilj.

Možda su - ali samo možda jer ne znamo sigurno - Hrvati preferirali sopstvenu samostalnu državu u odnosu na Jugoslaviju, ali nije tačno da u datim prilikama Jugoslavija nije bila u interesu Hrvata. Kakve su bile šanse da Saveznici dopuste opstanak države koju su formirali najverniji Hitlerovi saborci i u kojoj je glavnu reč vodila banda psihopatskih ubica bez primera u istoriji 20. veka? I da su rešili tako nešto, kakve bi bile granice te države? Mislim da su (Saveznici) tako lako i pristali na Jugoslaviju, Jugoslavija je bila jedini normalan odgovor na pitanje šta uopšte učiniti sa tim geografskim prostorom.

* drugi narodi kao Slovenci ili Makedonci, zbog svoga položaja, imali su itekako
više motiva da uđu u rekonstruiranu Jugoslaviju, a Muslimani posebno, jer nisu ni
nacionalno bili dozreli, a komunisti su ponovo uspostavili BH koju su Muslimani
osjećali kao "svoju".

Muslimani se jesu osećali najudobnije u Jugoslaviji, a to je možda upravo zato jer nisu bili, kako kažeš, nacionalno dozreli. Sa jedne strane, živeli su u rasplinutoj državini čija ideologija je suzbijala nacionalno ispoljavanje, a u isti mah su uživali neka praktično nacionalna prava, poput nacionalnog ključa i tome sl.
 
Poslednja izmena:
To je uglavnom tačno, ali ima i još nešto što je nevidljivo. Srpska nacionalna ideja je oduvek težila političkom objedinjavanju južnoslovenskog prostora, koji je obuhvatao narode koji su se u većoj ili manjoj meri osećali svojima jer su govorili isti jezik, bez obzira da li su se prepoznavali kao Srbi ili ne. Međutim, ako se govori o konkretnom istorijskom i političkom trenutku, Srbiji je pretila opasnost da u slučaju raspada Jugoslavije ostane u sovjetskoj zoni uticaja i da završi iza gvozdene zavese. U tom smislu je Srbija sa Jugoslavijom posle rata dobro prošla.



Možda su - ali samo možda jer ne znamo sigurno - Hrvati preferirali sopstvenu samostalnu državu u odnosu na Jugoslaviju, ali nije tačno da u datim prilikama Jugoslavija nije bila u interesu Hrvata. Kakve su bile šanse da Saveznici dopuste opstanak države koju su formirali najverniji Hitlerovi saborci i u kojoj je glavnu reč vodila banda psihopatskih ubica bez primera u istoriji 20. veka? I da su rešili tako nešto, kakve bi bile granice te države? Mislim da su (Saveznici) tako lako i pristali na Jugoslaviju, Jugoslavija je bila jedini normalan odgovor na pitanje šta uopšte učiniti sa tim geografskim prostorom.



Muslimani se jesu osećali najudobnije u Jugoslaviji, a to je možda upravo zato jer nisu bili, kako kažeš, nacionalno dozreli. Sa jedne strane, živeli su u rasplinutoj državini čija ideologija je suzbijala nacionalno ispoljavanje, a u isti mah su uživali neka praktično nacionalna prava, poput nacionalnog ključa i tome sl.


Ćitam Radelića, ima brdo podataka, vrlo zanimljivo:
http://www.sveznadar.com/knjiga.aspx?knjiga=72746
http://www.skolskaknjiga.hr/hrv/page.asp?item=060816&act=more
060816.jpg


Nije zgodan za stavljanje, jer ga nemam u pdf-u, a ne skenira mi se.

Nu, tu je brdo podataka, i toliko nijansiranih analiza da nemamo vrjemena
za to, jer bi se inače mogle pisati knjige o tom, a ovo je forum.

Točno je da su Srbi bili više za Yu iz niza razloga koje sam naveo, ali iz
ipak nekog kulturno-pravoslavnoga sjećanja i možda imaginarne bliskosti.
Srbi su se u Yu uvlačili u neki svoj topli dom u kojem im je bilo dobro, prilagodili se,
centralizam pogodovao,.... sve u svemu cool. I u otapljanju 1960-ih Srbi su lakše
prošli kao zapadnjaci jer je centru bilo omogućeno što periferiji nije.

Hrvati su bili u ratu daleko jače podijeljeni, a i nakon rata sumnjivi.
Motivacija za rat je jednostavna: Srbi u NDH da spase glavu, Hrvati
u Istri i Dalmaciji da ih Talijani ne proganjaju. No, to ne znači kad se sve sleglo,
da su bile i ostale neke jake lojalnosti- talijanska prijetnja je vremenom jenjala,
a stvarnost u višenacionalnm zemljama je bila druga priča.

Za Slovence i ostale- oni nisu imali, do raspada komunizma, nikakvu nacionalnu
realnu opciju.
 

Back
Top