Na jedno udje na drugo izadje...

Mali čičak

Stara legenda
Poruka
77.633
Zene, kako podnosite porodicni stres?

Ne mislim na stres na poslu, pritisak od sefa itd... vec na stres koji nam izazivaju ukucani i najblizi?

Osoba sam koja sve prima k srcu i sve prezivljava. Procitam da je umrla devojcica od 18 meseci i placem 3 dana. Mama mi kaze da je ujak bolestan i potresem se. Tata se posvadja sa mamom i iznerviram se. Muz je neraspolozen, u sekundi to prenese na mene, pokvari mi dan. Tata se nervira na poslu, digne mi pritisak.
Ubise me tudje brige.
Ne mogu vise da podnesem price o rodbini ko je bolestan, prehladjen, ko nema para, ko je jadan, tuzan, ko je nesrecan, ko je neuspesan, ko ide na kontrolu, ko ide na operaciju, koga sta boli...

DOSTA!
Imam osecaj da ce mi stitna puci. Ugusise me!
Svi su u nekom problemu i svi mi to pricaju a ja to ne zelim da znam.

Kako filtrirate informacije?
Kako se iskljucite?
Kako uspevate da vam na jedno uvo udje a na drugo izadje?

Ja se svaki dan posle mame/tate ili svekija osecam kao iscedjena krpa...


Naucite me, dajte mi neki savet, kako ste se ogradili od svega negativnog oko vas?

Hvala
 
:dontunderstand: Ne razumem, kakav muž treba da ti bude kada ga već svaki dan docekujes u nervnom rastrojstvu? I koje raspoloženje ti pokvari kada su te već mama, tata, ujak i vesti dotukli?
Mislim da se trebas javiti specijalisti ili naći svalera, ovo drugo bi vratilo osmeh u tvoj život napaćene domaćice bez radne perspektive :malav:
 
naucila sam sta su budalastine a sta ne.dete dobilo 3 iz matematike?koga bre boli
jel pita neko sad mene sta sam imala na kontrolnom u 8 razredu?
meni je samo vazno da smo svi zdravi i zivi.a to sto se posvadjamo svako malo,znam da cemo se za pola sata izljubiti.moz misliti
 
kako bilo ko moze promeniti tvoju sustinsku emotivnu bit? dakle, jasno... modifikovati je mozes samo ti

i da ti neko ovde napise nesto tipa " ja se od toga ogradim tako sto bla bla bla" ti ces opet napisati kako ti to ne mozes ili si pokusala ali ne ide (posto sam sigurna da si bezbroj puta pokusavala da sama sebi doskocis ali nije islo cim si otvorila ovakvu temu)
nema tog saveta... vidi sta ces sa sobom sama

ja na primer mogu dosta iz pomenutog... mogu da kazem samo " ma zaboli me savrseno"... mogu i da cujem na jedno odmah potom pustim kroz drugo uho

e sad, da sam na tvom mestu ja bih zamolila doticne da svoja sranja zadrze sa sebe i objasnila im kako ista uticu na mene... ne znam sta drugo
 
Zene, kako podnosite porodicni stres?

Ne mislim na stres na poslu, pritisak od sefa itd... vec na stres koji nam izazivaju ukucani i najblizi?

Osoba sam koja sve prima k srcu i sve prezivljava. Procitam da je umrla devojcica od 18 meseci i placem 3 dana. Mama mi kaze da je ujak bolestan i potresem se. Tata se posvadja sa mamom i iznerviram se. Muz je neraspolozen, u sekundi to prenese na mene, pokvari mi dan. Tata se nervira na poslu, digne mi pritisak.
Ubise me tudje brige.
Ne mogu vise da podnesem price o rodbini ko je bolestan, prehladjen, ko nema para, ko je jadan, tuzan, ko je nesrecan, ko je neuspesan, ko ide na kontrolu, ko ide na operaciju, koga sta boli...

DOSTA!
Imam osecaj da ce mi stitna puci. Ugusise me!
Svi su u nekom problemu i svi mi to pricaju a ja to ne zelim da znam.

Kako filtrirate informacije?
Kako se iskljucite?
Kako uspevate da vam na jedno uvo udje a na drugo izadje?

Ja se svaki dan posle mame/tate ili svekija osecam kao iscedjena krpa...


Naucite me, dajte mi neki savet, kako ste se ogradili od svega negativnog oko vas?

Hvala

daću ti samo jedan savjet,a to je da ne vjeruješ više da problemi sa štitnom nastaju usljed stresa,ogromna većina ljudi je prolazila kroz stresove,pa nemaju problema sa žlezdom...to su budalaštine...kad ti kaže čika Šime
 
Само наставиш да дојиш...
Ducni mi ga
alkohol
- - - - - - - - - -
stvarno pomaže.
I na to sam pomislila u jednom momentu... uvece casa vina da se uvede... :aha:
:dontunderstand: Ne razumem, kakav muž treba da ti bude kada ga već svaki dan docekujes u nervnom rastrojstvu? I koje raspoloženje ti pokvari kada su te već mama, tata, ujak i vesti dotukli?
Mislim da se trebas javiti specijalisti ili naći svalera, ovo drugo bi vratilo osmeh u tvoj život napaćene domaćice bez radne perspektive :malav:
Divan si
naucila sam sta su budalastine a sta ne.dete dobilo 3 iz matematike?koga bre boli
jel pita neko sad mene sta sam imala na kontrolnom u 8 razredu?
meni je samo vazno da smo svi zdravi i zivi.a to sto se posvadjamo svako malo,znam da cemo se za pola sata izljubiti.moz misliti

Znam i ja sta su budalastine i ne smeta mi da se nerviram oko svoje dece...
Ali brate mili, sve osim nas cetvoro, roditelja i rodjenog brata necu da me dotice.

Mama me satra sa njenima... ima ih ko sitnih svetaca... i naravno da je svako malo neko bolestan... pa matori su vec...
ali ona to kao i ja(jbm ti genetiku) sve prezivljava i onda meni dodje i prenosi te informacije...
Ne razumem zasto?
Ako se ona sekira sto bi i ja?

Kako razgranicis cije te zdravlje zanima a cije ne?
 
Zene, kako podnosite porodicni stres?

Ne mislim na stres na poslu, pritisak od sefa itd... vec na stres koji nam izazivaju ukucani i najblizi?

Osoba sam koja sve prima k srcu i sve prezivljava. Procitam da je umrla devojcica od 18 meseci i placem 3 dana. Mama mi kaze da je ujak bolestan i potresem se. Tata se posvadja sa mamom i iznerviram se. Muz je neraspolozen, u sekundi to prenese na mene, pokvari mi dan. Tata se nervira na poslu, digne mi pritisak.
Ubise me tudje brige.
Ne mogu vise da podnesem price o rodbini ko je bolestan, prehladjen, ko nema para, ko je jadan, tuzan, ko je nesrecan, ko je neuspesan, ko ide na kontrolu, ko ide na operaciju, koga sta boli...

DOSTA!
Imam osecaj da ce mi stitna puci. Ugusise me!
Svi su u nekom problemu i svi mi to pricaju a ja to ne zelim da znam.

Kako filtrirate informacije?
Kako se iskljucite?
Kako uspevate da vam na jedno uvo udje a na drugo izadje?

Ja se svaki dan posle mame/tate ili svekija osecam kao iscedjena krpa...


Naucite me, dajte mi neki savet, kako ste se ogradili od svega negativnog oko vas?

Hvala
Problem nije u njima vec u tebi. Sticem utisak da si pod stresom a nemas snage da se boris protiv istog.
Prvo i najosnovnije, posveti se samoj sebi...kozmeticar, frizer, drugarice, setnja, izlasci. Razumem da imas malu decu ali vremana moras naci za sebe. Preporucujem takodje masazu, pretpostavljam da si puna cvoruga na vratu, ispod grudi i u ledjima. Kada se budes osecala dobro sama sa sobom, tudji problemi i zaljenje ti nimalo nece smetati.
 
Cicak, to ti obicno tako biva kada brines tudje brige - sto smo primetili po tvojim temama na forumu.

Ja brinem iskljucivo svoju brigu i gledam svoj zivot i ne stresiram se. Umro cika Paja? Jbg, desava se. I ovako je bio bolestan.

Pa vidi, moja mama ima dva rodjena brata, kad je neko od njih bolestan, normalno je da se brine ALI ja necu da prezivljavam njihove bolesti! Muka mi je vise.
Imam dvoje dece, muza, roditelje. Meni dosta ljudi o kojima brinem.
Kad na to dodas i mm koji ima isto toliko... sta dalje.

Da se brinem za svakog ujaka, pa za njihovu decu, pa za njihovu decu... pa dokle bre?!
A niko nista lepo... svi su nesto bolesni jadni tuzni... svi su u problemima...

Mama nikako da skonta da to nije moja briga i da necu da znam...

Sad je ukocena i lezi... ne mogu jos da joj objasnjavam... ali cim se digne objasnicu joj da mi vise ne dolazi sa kuknjavom i bolestima ljudi oko nje...

Zabole i mene uvo za nekog cika Paju... ali kad su ti ti ljudi na neki nacin deo tvog zivota, kako se ogradis od toga?
 
Ducni mi ga

I na to sam pomislila u jednom momentu... uvece casa vina da se uvede... :aha:

Divan si


Znam i ja sta su budalastine i ne smeta mi da se nerviram oko svoje dece...
Ali brate mili, sve osim nas cetvoro, roditelja i rodjenog brata necu da me dotice.

Mama me satra sa njenima... ima ih ko sitnih svetaca... i naravno da je svako malo neko bolestan... pa matori su vec...
ali ona to kao i ja(jbm ti genetiku) sve prezivljava i onda meni dodje i prenosi te informacije...
Ne razumem zasto?
Ako se ona sekira sto bi i ja?

Kako razgranicis cije te zdravlje zanima a cije ne?

ne mozes odbiti mamu ,jer ona ima potrebu da prica o tome,sigurno joj je to vazno i to joj je ventil da se smiri,ali mozes korigovati slusanje.znaci i moja mama meni prica kako je gledala strasno kako je pao avion,pa kako je bio zemljotres,pa kako je ovo i ono...sta cu moram da je saslusam,al ne moram to da primam k srcu
stariji ljudi su drugaciji od mladih,to je valjda normalno .mladi su vise sebicni,gledaju samo svoje dupe i nista ih van toga ne zanima
 
Ja sam mojoj familiji glasno i jasno stavila do znanja da me njihovi zivotni problemi ne zanimaju. Mrze me kao nemca zbog toga, govore kako sam bezosecajna i nevaspitana, a ja im kazem da je bolje da sam nevaspitana nego da me pune negativnom energijom. Ima jedna rodjaka sa kojom sam bliska i to je to.
 
Zene, kako podnosite porodicni stres?

Ne mislim na stres na poslu, pritisak od sefa itd... vec na stres koji nam izazivaju ukucani i najblizi?

Osoba sam koja sve prima k srcu i sve prezivljava. Procitam da je umrla devojcica od 18 meseci i placem 3 dana. Mama mi kaze da je ujak bolestan i potresem se. Tata se posvadja sa mamom i iznerviram se. Muz je neraspolozen, u sekundi to prenese na mene, pokvari mi dan. Tata se nervira na poslu, digne mi pritisak.
Ubise me tudje brige.
Ne mogu vise da podnesem price o rodbini ko je bolestan, prehladjen, ko nema para, ko je jadan, tuzan, ko je nesrecan, ko je neuspesan, ko ide na kontrolu, ko ide na operaciju, koga sta boli...

DOSTA!
Imam osecaj da ce mi stitna puci. Ugusise me!
Svi su u nekom problemu i svi mi to pricaju a ja to ne zelim da znam.

Kako filtrirate informacije?
Kako se iskljucite?
Kako uspevate da vam na jedno uvo udje a na drugo izadje?

Ja se svaki dan posle mame/tate ili svekija osecam kao iscedjena krpa...


Naucite me, dajte mi neki savet, kako ste se ogradili od svega negativnog oko vas?

Hvala

Ili si srecnica koja nema previse svojih (ozbiljnih) problema pa ima mesta (jos uvek) za tudje ili si preosetljiva.

Za bliske ljude koji su u problemu je vazno biti tu. Ne paniciti, ne sazaljevati, na otezavati svojim dozivljajem toga ionako tesku situaciju.
Moramo biti svesni da svako ima pravo na los dan, potrebu za osamom, cutanjem,... Nekada je dovoljno reci: "Znas da sam tu" i ostaviti na miru, izaci iz prostorije, kuce,...
Nekada se problemima treba i smejati, i svojim i tudjim. I poslati sve dodjavola! Sta leci bolje od smeha i osmeha!? :)
A nekada nije lako ignorisati, da. Tada treba reci sta imas, pa se posle zatvoriti i isplakati. Evo, ja sa svojom mamom ne pricam vec par dana. Za divno cudo, ne salje mi srceparajuce poruke i lakse disem :)
 
Problem nije u njima vec u tebi. Sticem utisak da si pod stresom a nemas snage da se boris protiv istog.
Prvo i najosnovnije, posveti se samoj sebi...kozmeticar, frizer, drugarice, setnja, izlasci. Razumem da imas malu decu ali vremana moras naci za sebe. Preporucujem takodje masazu, pretpostavljam da si puna cvoruga na vratu, ispod grudi i u ledjima. Kada se budes osecala dobro sama sa sobom, tudji problemi i zaljenje ti nimalo nece smetati.

Nije ni to problem.
Ali meni to ne pomaze. Frizer, kozmeticar... meni to kao pranje zuba.
Izlasci, druzenje, drugarice... ima i toga... manje ali izlazim... svaki vikend. Jeste to dobro. Sve stoji ali ne menja me.
Setnja mi fali ali za nju nemam vremena.

Meni treba samo da me sjase sa drugim ljudima i njihovim nedacama... nisu moji problemi
 
ne mozes odbiti mamu ,jer ona ima potrebu da prica o tome,sigurno joj je to vazno i to joj je ventil da se smiri,ali mozes korigovati slusanje.znaci i moja mama meni prica kako je gledala strasno kako je pao avion,pa kako je bio zemljotres,pa kako je ovo i ono...sta cu moram da je saslusam,al ne moram to da primam k srcu
stariji ljudi su drugaciji od mladih,to je valjda normalno .mladi su vise sebicni,gledaju samo svoje dupe i nista ih van toga ne zanima
Smoki ti mene zezas malo a?

Na ti pricam o njenim stvarnim problemima. Brine se za svoju bracu, rodjenu, jesu li bolesni, jel im toplo, jel imaju para, ovaj se operisao, ovog nesto boli... ovom je zena bolesna... itd... to su stvarni problemi, nije serija. I razumem ja sto je ona upucena i zna i brine. Brinem i ja o mom rodjenom bratu i znam sve o njemu i njegovim problemima.

Ono sto ona ne konta je da mene to ne zanima!!! Ja necu da brinem njihove brige!
A ona mi uporno i uporno donosi i prepricava sve njihove probleme.
Ja sam mojoj familiji glasno i jasno stavila do znanja da me njihovi zivotni problemi ne zanimaju. Mrze me kao nemca zbog toga, govore kako sam bezosecajna i nevaspitana, a ja im kazem da je bolje da sam nevaspitana nego da me pune negativnom energijom. Ima jedna rodjaka sa kojom sam bliska i to je to.

E to meni treba!

Kome si rekla i sta?

- - - - - - - - - -

ne mozes odbiti mamu ,jer ona ima potrebu da prica o tome,sigurno joj je to vazno i to joj je ventil da se smiri,ali mozes korigovati slusanje.znaci i moja mama meni prica kako je gledala strasno kako je pao avion,pa kako je bio zemljotres,pa kako je ovo i ono...sta cu moram da je saslusam,al ne moram to da primam k srcu
stariji ljudi su drugaciji od mladih,to je valjda normalno .mladi su vise sebicni,gledaju samo svoje dupe i nista ih van toga ne zanima

Inace, gresis.
Stari ljudi su sebicni.
 
Nije ni to problem.
Ali meni to ne pomaze. Frizer, kozmeticar... meni to kao pranje zuba.
Izlasci, druzenje, drugarice... ima i toga... manje ali izlazim... svaki vikend. Jeste to dobro. Sve stoji ali ne menja me.
Setnja mi fali ali za nju nemam vremena.

Meni treba samo da me sjase sa drugim ljudima i njihovim nedacama... nisu moji problemi

Malo je teze promeniti druge ljude, cak i kada se radi o mami i tati...rekla bih nemoguce je....mogu ti samo dati jos jedan savet a to je kada si ljuta, uzmi jastuk i izboksuj ga bas onako kako mislis da bi trebala :) i ne zaboravi uvek ali bas uvek moras da misilis prvo na sebe da bi bila nesto za druge.
 
Ili si srecnica koja nema previse svojih (ozbiljnih) problema pa ima mesta (jos uvek) za tudje ili si preosetljiva.

Za bliske ljude koji su u problemu je vazno biti tu. Ne paniciti, ne sazaljevati, na otezavati svojim dozivljajem toga ionako tesku situaciju.
Moramo biti svesni da svako ima pravo na los dan, potrebu za osamom, cutanjem,... Nekada je dovoljno reci: "Znas da sam tu" i ostaviti na miru, izaci iz prostorije, kuce,...
Nekada se problemima treba i smejati, i svojim i tudjim. I poslati sve dodjavola! Sta leci bolje od smeha i osmeha!? :)
A nekada nije lako ignorisati, da. Tada treba reci sta imas, pa se posle zatvoriti i isplakati. Evo, ja sa svojom mamom ne pricam vec par dana. Za divno cudo, ne salje mi srceparajuce poruke i lakse disem :)

Preosetljiva. Znam.
I to ce me jednog dana u grob oterati.
 
E to meni treba!

Kome si rekla i sta?

Kome: jednoj tetki, drugoj tetki, jednoj baba tetki, jednom teci, drugi je onaj Paja sto je umro, ali on je bi ok i nije bio smarac mada je voleo da se pravi pametan, onda nekoj rodjaci za koju nisam bas sigurna da mi je rodjaka ali mama tvrdi da jeste...
Sta sam im rekla: da ne mogu da se zamaram sa njihovim problemima i da me zbog toga ne zovu. Da znam da je svakome njegova muka najveca, ali da ja ne mogu da slusam kuknjavu. Ako nisi sposoban da zivis idi umri...
 

Back
Top