
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
NA GRANICI
Svežina pomilova goli list i pola butine terajući nogu da se uvuče pod frotir. San umotan u oblačnost jutra navuče prekrivač do vrata. Ne ide se snu nigde. Ostao bi ušuškan u toplini svog zelenog oblaka. Kapci se podigoše......tek neko poslusvesno meko i mirno stanje lebdenja....na granici izmedju tamo i ovamo. Borovi kao graničari nacrtani na golubije plavom nebu nepokretno stoje pospano se smešeći ...mmmm....sklapanje kapaka ispraća ta slika u umu.....tonem...nemam volje da se oduprem...
Mrmljanje koje prati okretanje tela prodre u moju snenu toplinu. Ruka kaže „dodji“. Jednostavnim pokretom me privuče sebi i prekri još hladnu butinu....san se promeškolji, namesti se udobno....još je toplije od tela i daha što pomera vlasi na vrhu mog temena.....mmmm....tonem....nemam volje da se oduprem...
PS Dobro vam jutro blogerski svete.....da krenemo pravilno u ovaj ponedeljak....

