Na današnji dan 2013. godine, sin Željka Mitrovića je usmrtio ANDREU BOJANIĆ

Лажи другосрбијанских таблоида.Митровићу није стављено на терет кривично дело за које је прописана максимална казна од годину дана, већ кривично дело за које је прописана казна од 1 до 8 година.Дакле, годину дана је минимум а не максимум, врло битна разлика.

У таквим ситуацијама, судови врло често изричу кућни затвор, ако окривљени није осуђиван.

Такође, кривично дело непружања помоћи из чл.296 КЗ не постоји ако је оштећено лице преминуло на лицу места.
Zasto branis malog smrada , uopste nije stao nego je pobegao ?
 
Porodicu Andree Bojanić posebno je povredilo što je nastradala devojčica iznetim navodima u sudskom postupku doživela novi zločin. Šta reći o tome da je krivično delo 296. KZ nepružanje pomoći branjeno stavovima advokata okrivljenog da je devojka bila očigledno mrtva, pa nije ni bilo potrebe da okrivljeni stane. Pošto je po svim parametrima dozvoljena brzina ipak bila prekoračena, zato je po svaku cenu trebalo povećati brzinu oštećene, kao da je ona naletela na vozilo, a ne vozilo na nju. Pošto mrtva usta ne govore, odbrani okrivljenog je bilo najlakše da svu krivicu svali na pokojnu Andreu Bojanić! Zato je postupak trebalo usmeriti tako da žrtva bude oglašena za krivca nesreće, odnosno kako bi se okrivljeni oslobodio, Andreu Bojanić je trebalo proglasiti za krivca. Ona nije bila samoubica, ali je prema mišljenju mnogih sudski postupak povodom njene tragične smrti označio samoubistvo našeg pravosudnog sistema.
 
Celokupan postupak, počev od spornih izjava svedoka, pa preko skrivanja originalnog snimka nesreće do nalaza veštaka sa izmišljenim povredama, izazvao je veliku pažnju javnosti. Stvoren je opšti stav građanstva da nepravilnosti bacaju senku sumnje na nepristrasan i pravičan rad pravosudnih organa, kao i da do zastare u odnosu na krivično delo iz člana 296. KZ nije došlo slučajno. Opet je potvrđeno nepisano pravilo da je zastarelost privilegija odabranih predmeta, te da ovaj predmet dovodi do urušavanja svih do sada usvojenih civilizacijskih tekovina jednog savremenog pravnog sistema.
 
I tako, počev od svedoka koji su neobjašnjivo menjali svoje prvobitne iskaze, pa preko sudskih veštaka, koji su lažirali dokaze ili davali suprotna, tzv. dopunska veštačenja, do loše kopije video snimka saobraćajne nesreće u Ustaničkoj ulici br. 239 tog 18. 7. 2013. godine, na kojoj je oštro odsečen levi deo i za koju nikada nije utvdjeno gde se kriju originalni zapis, prateća obavezna dokumentacija, kao i oprema za video nadzor, ovaj sudski proces prikazan u digitalnom izdanju čita se i gleda kao kriminalistički roman. A povrh svega, tu je i (ne)postupanje Višeg suda i Prvog osnovnog suda u Beogradu, koji su režiranim odugovlačenjem još jednom ubili učenicu Andreu Bojanić, ovog puta u prisustvu vlasti.

Moja pažnja, ljudska, gradjanska, novinarska…, prema žrtvama saobraćajnih nesreća u kojima su vinovnici prolazili ili nekažnjeno ili sa minimalnim kaznama, počiva na gubitku rodjake i teškom stradanju rodjaka u dve saobraćajne nesreće, izazvanih nesavesnim postupcima pijanih vozača. I u oba slučaja, za počinjena krivična dela osudjeni su na niske zatvorske kazne.

U žurnalističkoj karijeri, dugoj preko 40 godina, često sam se u štampanim i u elektronskim medijima bavio ljudskim tragedijama, dodatno zatamnjenim i pojačanim odsustvom pravde za njihove uzročnike.

Za pogovor knjizi posvećenoj Andrei Bojanić izdvajam dve teme iz 2 izdanja radio produkcije “Mućni glavom”, emitovane neprekidno svake subote na talasima Radio Beograda 202, od 2002. do 2016. godine, kada je skinuta sa programa bez ikakvog obrazloženja!

Prva tema je o jednoj saobraćajnoj nesreći sa tragičnim ishodom, iz 2005. godine: Branislava Rebić (21), studentkinja Filološkog fakulteta, smrtno je stradala u saobraćajnoj nesreći 14. jula 2005. godine u Gornjoj Trnavi, na magistralnom putu Kragujevac-Topola. Za ovu nesreću okrivljen je Luka Karadžić (66): upravljajući svojim vozilom marke “Mercedes” u pijanom stanju, prešao je u suprotnu saobraćajnu traku i udario u vozilo marke “Fiat”, za čijim volanom je bila nastradala devojka, dok je suvozač, njen momak, ostao živ.

– Bio je pravosnažno osuđen, ali je nakon promene vlasti Republičko javno tužilaštvo podnelo Zahtev za zaštitu zakonitosti u korist optuženog! Pre toga, godinu dana nije odlazio u zatvor i pored pravosnažne presude. Sudi mu se ponovo i mi iznova i iznova prolazimo mučenje. Odugovlače zbog nedolaska optuženog. Promenjeno je šest sudija, održano 30 ročišta, ali presude nema. Luka Karadžić me nikada nije pozvao, nije pokušao ni da se izvini, da izjavi saučešće, da se pokaje… – izjavio je pred okupljenim novinarima ogorčeni otac nastradale devojke Branko Rebić.

Luku Karadžića je 27. maja 2011. Viši sud u Kragujevcu osudio na dve godine i šest meseci zatvora, jer je vozeći pijan izazvao saobraćajnu nesreću u kojoj je poginula Branislava Rebić. Odbrana je tražila da se ukine presuda, a tužilaštvo se tada žalilo zbog male kazne. Apelacioni sud u Kragujevcu je 22. decembra 2011. odbio obe žalbe i potvrdio presudu.

Međutim, Luka Karadžić mesecima nakon pravosnažne presude nije odlazio na izdržavanje zatvorske kazne!? On je 3. septembra 2012. trebalo da se pojavi u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, ali je Prvi osnovni sud u Beogradu prihvatio njegovu molbu za odlaganje, u kojoj je naveo da ima srčane probleme.

A onda se desilo nezakonito i protivustavno čudo, u rangu najcrnjih stranica istorije beščašća sudstva Srbije! Republičko javno tužilaštvo je 10. decembra 2012. podnelo Zahtev za zaštitu zakonitosti u njegovu korist, da bi ekspresno brzo, već 17. januara 2013. veće Vrhovnog kasacionog suda prihvatilo zahtev tužilaštva!!!

Advokat Goran Ilić, zastupnik porodice nastradale Branislave Rebić, rekao je medijima da to što se dešavalo sa sudskim postupkom protiv Luke Karadžića nije zabeleženo u pravnim analima Srbije.

Skoro 10 godina nakon ove saobraćajne nesreće ponovo je započelo sudjenje pred Višim sudom u Kragujevcu, da bi 7. 5. 2018. bila izrečena presuda Luki Karadžiću, kojom je osuđen na 2 godine zatvora. Tom prilikom Luki Karadžiću izrečena je i mera bezbednosti – zabrana upravljanja motornim vozilom, takođe u trajanju od 2 godine.

Radilo se o nepravosnažnoj presudi, na koju je Luka Karadžić imao pravo žalbe.

Još uvek nema zvanične potvrde da je pravosnažno osudjeni Luka Karadžić otišao na izdržavanje zatvorske kazne.

Pa u čemu je tajna tog Luke Karadžića, kad uživa toliku blagonaklonost srpskog pravosudja!?

On je nekadašnji član Glavnog odbora SNS-a i rođeni brat Radovana Karadžića, osuđenog ratnog zločinca.

Druga tema je emitovana 3. septembra 2014. godine na talasima Radio Beograda 202. Gošća emisije bila je gospodja Snežana Tripković, predsednica udruženja „Bahati vozači ne smeju da prođu nekažnjeno”. Ona je tada govorila o slučaju pogibije svog sina Ognjena u saobraćajnoj nesreći 19. jula 2011. u Beogradu, čiji je vinovnik vozeći automobil sa oko 2,26 promila alkohola u krvi, krećući se levom saobraćajnom trakom kolovoza Bulevara despota Stefana iz pravca Pančevačkog mosta ka Ulici vojvode Dobrnjca, izazvao nesreću, u kojoj je stradao Ognjen Tripković.

Vinovnik nesreće Saša Beočanin nije propustio Ognjena Tripkovića, koji mu je dolazio iz suprotnog smera, te je prednjom desnom stranom automobila udario u prednji točak dvotočkaša. Od siline udarca Tripković i njegova saputnica L. S. pali su na kolovoz. Tripković je odmah preminuo, a L. S. je zadobila teške telesne povrede. Vinovnik nesreće je na neobjašnjiv način izbegavao sudski proces, da bi na kraju u junu 2017, dakle 6 godina nakon nesreće, bio osuđen na svega 3 godine i 2 meseca zatvora. Ovu prvostepenu presudu potvrdio je i Apelacioni sud u Beogradu, što je izazvalo veliki revolt porodice Ognjena Tripkovića.
 

Sumnjivi veštak: Čudni detalji suđenja sinu Željka Mitrovića​


https://nova.rs/vesti/hronika/sumnjivi-vestak-cudni-detalji-sudenja-sinu-zeljka-mitrovica/

Suđenje je tako otpočelo tek u oktobru 2015, pune dve godine nakon nesreće, a obeležila su ga brojna odlagala, najčešće zbog izostanaka svedoka, veštaka, ali i promena postupajućih tužilaca. Takođe je zabeležen i višemesečni prekid održavanja glavnih pretresa, u trenutku kada je postupajuća sudija naložila da se dotad sva odrađena veštačenja, obave ponovo zbog brojnih nelogičnih rezultata i stavova veštaka.

Verovatno najkontroverzniji trenutak ovog suđenja bilo je saslušanje medicinskog veštaka, danas pokojnog Branimira Aleksandrića. Osim što su se za njegovo ime često vezivala sumnjiva veštačenja u još sumnjivijim slučajevima (ubistvo gardsita u Topčideru, ubistvo novinarke Dade Vujasinović), njegov “nastup” na suđenju Mitroviću u oktobru 2015, ostavio je bez teksta sve prisutne u sudnici. Naime, tadašnja postupajuća zamenica tužioca Milena Božović optužila je Aleksnadrića da je izmislio povrede Andree Bojanić, na osnovu kojih je utvrđen uzrok nesreće, kao i brzina kretanja Mitrovićevog džipa.

“Tih povreda nema u obdukcionom zapisniku, a na osnovu njih je odrađeno kompletno medicinsko i saobraćajno veštačenje. Ono što je u njegovom nalazu potkolenica – u obdukcionom zapisniku je podlaktica. I na fotografijama se vidi da povreda koje Aleksandrić navodi Andrea nije zadobila. Stoga, nalaz je ništavan, a integritet veštaka je doveden u sumnju. Takođe, sud je naredbom za veštačenje kao predsednika komisije odabrao Aleksandrića i dao mu pravo da sam odabere tim, odnosno još dva veštaka saobraćajne struke – rekla je tada pred sudom Božovićeva, a njena odlučnost da ne dozvoli da ovako nešto prođe neopaženo, pozitivno je iznenadio celokupnu javnost.

Aleksandar-Mitrovic-sin-Zeljka-Mitrovica-foto-Nemanja-Jovanovi%C4%87-1-1024x683.jpg
Mitrović s advokatskom svitom, Foto: Nemanja Jovanović/Nova.rs
Uprkos tome što je Aleksandrić pokušao da se opravda tvrdnjama da mu ime Aleksandar Mitrović ne znači ništa, kao i da je njemu samom neverovatno da je načionio takvu grešku, ovaj skandal pokrenuo je lavinu spekulacija i nagađanja u javnosti.

Naredne godine, na jednom pretresu usledio je novi skandal, na koji ista zamenica tužioca, ni ovaj put, nije ostala nema. Naime, Božović je optužila jednu svedokinju odbrane da laže i zatražila od suda da sastavi zapisnik o njenom svedočenju kako bi se protiv nje poveo postupak zbog davanja lažnog iskaza. Svedokinja je tvrdila da je sa prozora svog stana videla trenutak pre nesreće, odnosno grupu ljudi koja stoji na razdelnom ostrvu, izuzev devojke u belom koja je krenula da prelazi ulicu na crveno svetlo. Tužiteljka je rekla da je svedokinja uhvaćena u očiglednoj laži, s obzirom na to da Andrea u vreme smrti nije bila u belom, niti je na razdelnom ostrvu bilo drugih pešaka, što je potvrđeno materijlanim dokazima. Božovićeva međutim, nije dočekala prvostepeni epilog ovog suđenja jer je ubrzo nakon ovog događaja u sudnici, unapređena u zamenicu Višeg tužioca. Nakon nje, optužnicu je zastupalo još dvoje njenih kolega.
 

Back
Top