Muskarci I uteha

Jedan blizak rodjak mm-a je bolestan.
Vrlo drag.
Mm ga je obisao jednom, dosao kuci malo tuzan I to je to.
Pomene ga svaki dan... ali nikakve emocije ne pokazuje...

Ja mu kazem da idemo ovih dana da ga vidimo... na sta ce on Ma bolje da ne idemo, bolje da ga pamtis onakvog.
Kad mu kazem da zove brata I tetku, uvek me iskulira I zovne njegove pa preko njih sazna kako je teco.

E sad, meni nije jasno cega se on boji?
Zasto muskarci glume tu hladnocu?
Kao mnogo smo jaki... I zasto nema potrebu da zove brata ciji otac je bolestan da ga utesi?
Jel sramota plakati?

Mm je takav. Ponasa se kao da se nista ne desava, pomene I to je to.
Jesam li ja samo previse osecajna pa bi ja o tome pricala ceo dan I sve me pogadja
ili muskarci zaista imaju manji stepen empatije?
Umeju li oni utesiti?

Da vas cujem,
jesu vasi muskarci nekad plakali?
Muskarci, kad placete I kako tesite?

Ne, on verovatno samo ne zeli da se susretne sa jakim emocijama. Ima mnogo takvih muskaraca, pa izgledaju kao kukavice, a zapravo duboko prezivljavaju sve. I da, misle da je sramota plakati, sto donekle i razumem.
 
Klasicni cickov muz.
Inace muskarci su takvi, kad dodje teska situacija tog tipa ne znamo da se nosimo sa njom. Jedostavno pokusavamo da ignorisemo to je nekakvo moje iskustvo. Zene su u takvim kriznim situacijama dosta zilavije.
 
Poslednja izmena:
Da, reci ženi nešto što želi da čuje, dobijaš instant podršku.

Meni deda umire već 2 godine skoro i uopšte mi se ne plače, nisam ni tužan, sve ima svoj životni vek, aparat, ljubimac, čovek, i ja ću umreti jednog dana, svi ćemo... Pa? Nije to stvar empatije, ja razumem te ljude koji leže skoro mrtvi, njima je teško, ali ne vidim nikad razlog za plakanje. Generalno ne vidim razlog za plakanje, dok neki plaču drugi će smisliti pet rešenja.
 
pa nemas uvek razlog za plakanje al ponekad places. mozda je kod muskih to malo tvrdje al kapiram da i oni placu ali dobro
nekako ume samo da izadje. inace ja sad retko placem
pa nekad situacija za resenja nego si tuzan
 
Poslednja izmena:
Uvek mi je najteze padalo kada je meni neko blizak bolestan i ponasala sam se slicno tvom muzu Cickava. To nije hladnoca i nedostatak empatije, ni nemogucnost da zaplaces, nego neke osobe zaista zelim da pmatim kao lepe, vedre i nasmejane, a ne u ranama od dekubitusa dok se osecaju na trulez. Ja sam jedva babu i dedu ispratila, nisam imama hrabrosti da ih gledam bolesne i nemocne.

Svako ima svoj nacin reagovanja na traumu. A ljudi cesto reaguju kao tvoj suprug zato sto im je jako, jako tesko.
 
Jedan blizak rodjak mm-a je bolestan.
Vrlo drag.
Mm ga je obisao jednom, dosao kuci malo tuzan I to je to.
Pomene ga svaki dan... ali nikakve emocije ne pokazuje...

Ja mu kazem da idemo ovih dana da ga vidimo... na sta ce on Ma bolje da ne idemo, bolje da ga pamtis onakvog.
Kad mu kazem da zove brata I tetku, uvek me iskulira I zovne njegove pa preko njih sazna kako je teco.

E sad, meni nije jasno cega se on boji?
Zasto muskarci glume tu hladnocu?
Kao mnogo smo jaki... I zasto nema potrebu da zove brata ciji otac je bolestan da ga utesi?
Jel sramota plakati?

Mm je takav. Ponasa se kao da se nista ne desava, pomene I to je to.
Jesam li ja samo previse osecajna pa bi ja o tome pricala ceo dan I sve me pogadja
ili muskarci zaista imaju manji stepen empatije?
Umeju li oni utesiti?

Da vas cujem,
jesu vasi muskarci nekad plakali?
Muskarci, kad placete I kako tesite?
nisam skoro plako jer sam oguglo na razna sranjja kroz koja me život provuko, al nije sramota da muškarac plače, iako je ovo patrijarhat i onaj ko plače smatra se da je plačipička, šonja, jajara, strina itd...
čovek je samo racionalan i jak, zašto da ugrožava sebi živce
treba biti hladnokrvan u današnje vreme, čuvati se situacija previše emotivnih a koje nisu vezane za baš najuzaniju porodicu
nema mesta u mom životu za tuđe probleme
 
Poslednja izmena:
nisam skoro plako jer sam oguglo na razna sranjja kroz koja me život provuko, al nije sramota da muškarac plače, iako je ovo patrijarhat i onaj ko plače smatra se da je plačipička, šonja, jajara, strina itd...
čovek je samo racionalan i jak, zašto da ugrožava sebi živce
treba biti hladnokrvan u današnje vreme, čuvati se situacija previše emotivnih a koje nisu vezane za baš najuzaniju porodicu
nema mesta u mom životu za tuđe probleme

Pusti suzu...

muski forum ovo ni pod razno nije

Ko je ikada tvrdio da jeste?
 
To sto ne pokazuje ne znaci da ne oseca, ostavi muza na miru, to je kod muskaraca normalno. I nije u pitanju nedostatak empatije, vec potreba da ne dramatizuju oko svega na preteran nacin. Meni je to razumljivo. Lose bih se osecala pored muskarca koji bi kukao i plakao svaki cas
 
Jedan blizak rodjak mm-a je bolestan.
Vrlo drag.
Mm ga je obisao jednom, dosao kuci malo tuzan I to je to.
Pomene ga svaki dan... ali nikakve emocije ne pokazuje...

Ja mu kazem da idemo ovih dana da ga vidimo... na sta ce on Ma bolje da ne idemo, bolje da ga pamtis onakvog.
Kad mu kazem da zove brata I tetku, uvek me iskulira I zovne njegove pa preko njih sazna kako je teco.

E sad, meni nije jasno cega se on boji?
Zasto muskarci glume tu hladnocu?
Kao mnogo smo jaki... I zasto nema potrebu da zove brata ciji otac je bolestan da ga utesi?
Jel sramota plakati?

Mm je takav. Ponasa se kao da se nista ne desava, pomene I to je to.
Jesam li ja samo previse osecajna pa bi ja o tome pricala ceo dan I sve me pogadja
ili muskarci zaista imaju manji stepen empatije?
Umeju li oni utesiti?

Da vas cujem,
jesu vasi muskarci nekad plakali?
Muskarci, kad placete I kako tesite?
Jednostavno je takav, introventan, i ne zeli da se otvara.
On ne zeli da posecuje rodjaka bas zato sto ga postuje.
 
Ja mu predlazem da odemo do tog brata... da obidjemo tecu I popricamo malo sa njima... pruzimo podrsku... mm kao Ne mogu sada. Sto da idemo? Nije on za posete.
Ja to ne razumem?

можда милси да им је потребан мир и интимно време ... вероватно ће после позвати човека на пиво у омиљену им кафану... неко једноставно нема ни желудац за болест
 
Ja mu predlazem da odemo do tog brata... da obidjemo tecu I popricamo malo sa njima... pruzimo podrsku... mm kao Ne mogu sada. Sto da idemo? Nije on za posete.
Ja to ne razumem?

pa lepo ti je reko
covek nije sada za neke price i zvakanje
pozovi telefonom sama i interesuj se, to je dovoljno
pitaj da li treba konkretna pomoc i odnesi i uradi
to je dovoljno
 
Ako je covjek bas tesko bolestan,vjeruj da je bolje da mu ne smetas i ne obilazis ga.Njemu nije ni do njega samog, a kamo li do posjetilaca koji mu svejedno ne mogu nista pomoci.Bolje je i za njih i za njega da ne gledaju njegovu patnju.
Ako on zeli da prima posjete i to mu odgovara,to mozes saznati od njegovih bliznjih...
Kad je moj otac bio bolestan,morali smo da vracamo ljude sa vrata...jednostavno,drugacije se nije moglo objasniti koliko je njemu tesko i da nije za posjete...
Zato se raspitaj prvo kako je i da li zeli da prima posjete,i nemoj da ides samo sto mislis da to tako treba i da je red...
Tvoj muz je u pravu i vjerovatno realnije sagledava situaciju...
 
Da, reci ženi nešto što želi da čuje, dobijaš instant podršku.

Meni deda umire već 2 godine skoro i uopšte mi se ne plače, nisam ni tužan, sve ima svoj životni vek, aparat, ljubimac, čovek, i ja ću umreti jednog dana, svi ćemo... Pa? Nije to stvar empatije, ja razumem te ljude koji leže skoro mrtvi, njima je teško, ali ne vidim nikad razlog za plakanje. Generalno ne vidim razlog za plakanje, dok neki plaču drugi će smisliti pet rešenja.

ako već treba da ide, neka ide redom... a deda da je hteo da umre umro bi dosad... ipak su dve godine dug period.
ne kapiram ljude koji traže sažaljenje i umiru u nedogled.
ako se ikada smrtno razmolim niko do koga mi je stalo neće znati.

koje je rešenje ako je čovek na samrti?

- - - - - - - - - -

Ja mu predlazem da odemo do tog brata... da obidjemo tecu I popricamo malo sa njima... pruzimo podrsku... mm kao Ne mogu sada. Sto da idemo? Nije on za posete.
Ja to ne razumem?

tebi je baš dosadno...
postoji u čoveku ta crta da ispoštuje (pitanje je ovde koga) i postoji ono: dobro je da se meni nije desilo.
 

Back
Top