Manga Hilux
Stara legenda
- Poruka
- 83.940
Minska polja muške sujete
Sujeta je osjetljivost na sve ono što može ugroziti naše uvjerenje da smo bolji od drugih u nečemu što nam je bitno, a manifestuje se kroz podcjenjivanje zluradost, sabotiranje, itd. To uvjerenje ima razne oblike i često mutira u narcisoidnost, lažni ponos, oholost. Da bi održala to uvjerenje (koje okolina nedovoljno potvrđuje) sujetna osoba je sklona obezvređivanju vrijednosti i važnosti konkurencije. Stoga sujetni ljudi imaju iskrivljenu sliku o sebi i drugima, kao i o ulogama drugih i njihovim životima. Bitno je istaknuti da ukoliko posjedujemo pomenutu osjetljivost, međutim ne obezvređujemo konkurenciju nego studiramo njene prednosti te kroz zdrav takmičarski duh nastojimo jasnim rezultatima dokazati da smo bolji, pomenuta osjetljivost mutira u zdrav ponos. Tokom razvoja naših ličnosti u početnim fazama na komplimente reagiramo širenjem zjenica, prsa nam se lagano nadimaju, dok nam se usne nezaustavljivo razvlače u izdajnički osmijeh. Međutim, kako sazrijevamo i ugrađujemo u naše ličnosti masivne cigle zrelosti i iskustva, na kritike prestajemo reagovati zlobnim škiljenjem kroz stisnute oči, na tuđi uspjeh prestajemo osjećati stezanje u grudima dok na komplimente odmahujemo rukom reagujući potpuno ravnodušno na tuđa mišljenja, jer znamo da ona opisuju samo površne aspkete naše ličnosti. Međutim, ukoliko imamo ljude/generacije koji su prošli kroz djetinjstvo i ranu mladost a da ih neko od autoriteta (roditelj, trener, itd.) nije suočio sa vlastitom osrednjošću, pravdajući njihove neuspjehe i hraneći njihovu sujetu izjavama „bili ste bolji ali je sudija bio nepravedan“ ili „bitno je učestvovati“ ili „neka ste vi meni živi i zdravi“, itd., izrastaju u bića jako krhka spram kritika i pohvala te razvijaju odbrambene mehanizme (atak na ličnost kritičara ili snishodljivost spram laskavcima) u cilju očuvanja željene (ali nepotvrđene) slike o sebi. Klasičan primjer sujete je kolegijalna sujeta u različitim profesijama. Što je neko u određenoj profesiji manje afirmiran on/ona je manje siguran/na u svoje vrijednosti i samim tim osjetljiviji/a spram uspjeha kolege/kolegice čiji napredak ne može oprostiti jer „priznanje tuđe vrijednosti smatra vlastitom uvredom“ – kako ističe A. Adler. Tako da je sujeta direktno povezana sa niskim samopouzdanjem i vlastitom nerealiziranošću te možemo reći da je sujeta kipući duševni koktel prouzrokovan stanjem uma koji je sačinjen od neukusnih sastojaka bezidejnosti, nerealnosti i visoke ambicije, promiješanih štapićem tuđeg uspjeha za koji nam se – u našoj nesigurnosti – čini da nas ugrožava.Muškarac koji ima iskrivIjenu predstavu o sebi u smislu da govori npr. kako bi bio najbolji fudbaler svijeta samo da ga je imao ko finansirati – hraneći sličnim mislima vlastitu sujetu iz neostvarenog životnog sna – teško da će imati išta manje iskrivljenu predstavu o ulozi žene u njegovom životu. Napad na granice tog krhkog sna u kojem budan sanja kako je nešto više nego što u biti jeste, najteže prima od strane žene koju inače vidi kao glavnog prehranjivača njegove sujete. Još od vremena kada je nastanjivao pećinu, muškarac je razvojni plan za svoju suprugu artikulirao kroz filozofiju: „Zna se ko lovi, a ko vatru loži!“, dok je supruga preživljavala u toj zajednici bučno se diveći ulovu svog muškarca. Nakon razvoja agrikulture, porodična idila se odvijala pod novim motom: „Zna se ko kosi, a ko vodu nosi!“, dok bi se žena divila njegovom otkosu. I u modernom dobu žene utoljavaju nezaježljive muške sujete kroz kulinarska umijeća putem kojih im potvrđuju ko je glavni te da je njihova životna misija da tri puta dnevno marljivo pune crijeva svog muškarca, slijedeći prvu zapovijed muške sujete koja glasi: „Ljubav prema muškarcu ulazi na njegova usta!“ I to donekle objašnjava zašto je zadržavanje žene u kuhinji najčešći oblik linije manjeg otpora odnosno nepravde koju žena čini prema samoj sebi nauštrb ogromnog potencijala kojeg ne razvija. Otac, muž, brat sin te iste žene umjesto da se dobronamjerno postaraju oko obezbjeđenja odgovarajućeg konteksta u kojem se ta žena može afirmirati i proizvoditi nešto (intelektualno) vrijednije i materijalno trajnije od dnevnih obroka, oni podstiču njihove marginalne uloge „komplimentima“ tipa: „Da nije bilo naših hanuma i njihovih vrijednih ruku Ramazan ne bi bio onakav kakvim smo ga zamišljali!“ – kojim nastoje cementirati ženske vidike. Žene koje ne prozru odsustvo bilo kakvog razvojnog plana od strane svojih prvih muških mentora te ostanu doslovno hraniteljice muške sujete, prepoznajemo po izjavama koje razgolićuju psihologiju nasamarenih žena„Otiću ja, pa ćete vidjeti kako vam je kad vam ne bude imao ko kuhati i servirati!“ – koji su jedini osjećaj bitnost izgradili oko šporeta i sudopera.
Oduvijek je ženama u različitim kulturama bilo izuzetno teško da sačuvaju hrabrost i samopouzdanje, te da – ostvarujući velike društvene rezultate – pažljivo njeguju svoju ženstvenost bez potrebe za dokazivanjem kroz različite forme prilagođavanja; kao što je npr. izlet u muškobanjastost (npr. cigareta, farmerice, kaubojski hod, zanimanje za fudbal, ulični rječnik, nepotrebno druženje sa muškarcima, itd.) ili prilagođavanje pohotnom oku duhovnih bogalja u otmjenim kravatama koji tretira ženu kao ukrasni detalj.
Svaki put kad se on popenje na novi stepen, istovremeno pomaže i njoj da stupi na naredni i tako ga slijedi u svakom razvoju. Stepen koji je dat muškarcu ispred žene je samo početna startna prednost koju ovaj treba održati i dokazati da bi njegova supruga također mogla da raste i napreduje prateći ga. On ne samo da može izgubiti taj stepen, nego može pasti deset stepenica ispod potrebnog nivoa razmišljanja i djelovanja. Dokazivanje i opravdanje tog jednog stepena iznad teče svaki dan kroz, naprimjer, bolju procjenu ljudi i situacija, bržu reakciju, veća ulaganja, veću informiranost, kvalitetnije čitalačke navike, veću žrtvu, bolje umrežavanje, itd. Ukoliko muškarac bukvalno shvati sa početka zapostavljajući iznad rečeno imamo sve potrebne elemente za cvjetanje žilavih oblika muške sujete. Tako da ako izgubi kontakt sa knjigom, zakaže u sposobnosti ispravne procjene ljudi i životnih prilika, dok njegova supruga nastavi sa ispravnim rastom i kvalitetnim životnim navikama, on će se itekako osjetiti ugroženim njenim rastom te ga nastojati obezvrijediti ili (suptilno) sabotirati. Mudra žena će shvatiti širu sliku i trenutačnu slabost svoga muža, pa će ga nenametljivo podstaći na rast bez niske želje da se naslađuje njegovom slabošću i staje mu na rane. Naprimjer, ukoliko razgovaraju te ona osjeti da on ne razumije određeni pojam koji je u razgovoru upotrebila, obzirno će upotrebiti njegov poznatiji sinonim, umjesto da ga likujući prozove ili mu počne profesorski objašnjavati. On će to cijeniti i shvatiti da ga njen razvoj apsolutno ne ugrožava nego nadopunjuje. Ukoliko, pak, ne odoli slatkoj želji da mu kaže: „E sad ću ti ja objasniti šta to znači!“ – njen suprug će osjetiti da gubi autoritet u porodici, neće pohvaliti tuđi napredak jer ga ugrožava, pa će spas od tog neugodnog osjećaja intelektualne inferiornosti pred jednom ženom vidjeti u njenom udaljavanju od knjige. Ukoliko se radi o primitivnom siledžiji izmaltretiraće je fizički i psihički.
