Zašto su ljudima prijemčiviji šareni grafiti, ali ne i žvrljotine po zgradama i šta je od toga umetnost,
a šta nije?
Iako šira javnost ne voli preterano ovakve „žvrljotine" takozvani taging ili potpisivanje je neizostavan
deo svakog grafitera. Početnici tako ostavljaju trag, ali i vežbaju tehniku upotrebe spreja. Grafiti se
obraćaju uvek pripadnicima supkulture i barataju slovima i rečima. Kad umetnik postane cenjen unutar
zajednice, postaje king ili kralj i dobija mogućnost da iznad potpisa crta krunicu.
Trouap (eng. provraćanje) predstavlja viši stupanj u razvoju grafitera, ali to i dalje nije vrhunsko delo. Kad se
potpuno usavrše i postanu oni šareni grafiti, koji se dopadaju većem broju publike - nazivaju se pis, kao
skraćenica od masterpis (eng. remek delo). Osobenost grafita je da nisu namenjeni da traju dugo, niti za
pokolenja, tako da nije neobično da jedan „pregazi" drugog. Tada po zakonu ulice - ako je bolji ostaje, ako nije,
precrtaju ga iskusniji.