Učenja Vilhelma Majstera:
Ako voliš jednog, nek onaj drugi plaća; Važno je samo da budemo dovoljno mudre i sprečimo ih da se sastanu.
Nova blaženstva se kriju u potvrđenoj misli o trajanju.
Sudbina je otmen, ali skup vaspitač.
Čovek je čoveku ono najzanimljivije i možda bi ga jedino on trebalo da zanima. Sve drugo što nas okružuje ili je elemenat u kojem živimo, ili oruđe kojim se služimo.
Ratna vremena mogu da stvore brze i srećne promene.
Velikan, svakako, može imati prijatelje, ali ne može biti prijatelj.
Samoljublje čini da nam i naše vrline, i naše greške izgledaju mnogo značajnije nego što jesu.
Ljubav nije ništa drugo do traćenje vremena.
Ljubav mnoge nemoguće stvari čini mogućim.
Ne može se uvek biti mlad, i ne treba uvek biti dete.
Uopšte, kad govorimo o detetu, mi nikad ne govorimo toliko o njemu samom koliko o svojim nadama.
Reči su dobre, ali nisu najbolje. Ono što je najbolje ne objašnjava se rečima. Duh na kome delamo, to je najviše. Radnju samo duh shvata i ponovo je prikazuje.
Umetnost je duga, život je kratak, sud težak, prilika trenutna.