"Nijedna me nije imala kao sto me ona ima.
Nijedna nije dobila od mene ono sto ja mislim da je najbolje sto imam. Moju ludost.
Sve su trazile ljubav, paznju, 101 dokaz moje pripadnosti njima, ali nijedna me nije osvojila da joj dam sebe u potpunosti.
Kad malo bolje razmislim, tu ludost nisu ni htele. Plasila ih je ta moja otvorenost. Ona i ja se nikad nismo smuvali, mi smo se jednostavno prepoznali.
Nju zivot nije mazio, nije ni sa mnom bio bas nesto narocito nezan.
Ona je imala strah od ljubavi, ima ga i sad, znam to, ali ja cu se plasiti umesto nje.
Plasim se da je ne izgubim jer jedva je nadjoh takvu kakva je. Taj kalup po kojem je ona pravljena, vise ne postoji.
Takvu sam je narucio kod Boga, jeste da je kasnila malo ta isporuka, ali kazu ljudi da nikad nije kasno za lepe zelje.
A da li je zelim?
Zelim je kao da je tudja!
Da li cu se i dalje boriti za nju?
Pa, ako bih odustao od nje, odustao bih i od sebe, od svih mastanja i snova, a svi znate sta je covek bez svega toga... Nista. Njoj sam dao svoju ludost, a ona ce se potruditi da nikad ne postanem normalan. Znam da hoce jer ona sa normalnima i ne zeli, poludela bi od dosade sa takvima. Svi su ludi na svoj nacin, samo sam ja lud na njen nacin. Pronasao sam kome moje ludilo u potpunosti stoji. Njoj stojim savrseno."
