TheCreature
Početnik
- Poruka
- 9
E,pa da pocnem...Treba li se stideti mucanja?




Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
E,pa da pocnem...Treba li se stideti mucanja?![]()
![]()
![]()
Nikako se ne treba stideti. Mucanje se dešava, pa šta, nikom neće pasti kruna sa glave ako razgvara sa nekim ko ima ovu vrstu govorne mane
. Ne treba se stideti, treba se samo opustiti, jer što čovek više misli o tome i opterećuje se
, više će mucati. Stalno je u nekom grču...ma opušteno...
![]()
E,pa da pocnem...Treba li se stideti mucanja?![]()
![]()
![]()
Ух, имам проблем са замуцкивањем, то је као нека блокада у мозгу. Хоћу да изговорим целу реч, али као да налетим на зид, и ни макац даље. Заиста је понижавајуће, јер се тако залетим да кажем нешто, па понављам исти слог и до десетак пута, а онда морам да ућутим јер не успем да кажем све до краја. Догађа се најчешће кад морам да причам а не желим, или кад причам са људима који ми нису пријатни. Један од разлога може бити што сам полу-Македонац, а македонски језик има другачији ритам од српског, мало је бржи и енергичнији, док је српски спорији и лежернији, па можда отуда колизија у мозгу. Мада сигурно има и психолошких проблема поред тога.
Код мене нема "симптома", једноставно деси се без икакве најаве и очекивања, увек ме изненади. Као да се сигнал у мозгу одједном изгуби, и, трас, нема даље. Понекад ми је немогуће ни да започнем нешто да кажем. Можда је један од узрока недостатак воље за говором, јер стварно не волим да причам.Slicana je i moja situacija.Nije 'tipicno' mucanje,vise je kao blokada,kada ne mogu da zapocnem pricu uopste.Ali verujem da na moj slucaj utice manjak samopouzdanja,siptomi su isti kao i kod fobija-grcenje,bol u stomaku,znojenje dlanova i ostalo.
Нисам из билингвалне породице, мој деда је био Македонац, и мислим да сам наследио прилично македонских гена ако тако могу рећи. Имам утисак да бих лакше говорио македонски него српски, али тај језик на жалост не познајем. Могуће да сам наследио и генетску предиспозицију за губитак говора, мој деда је имао мождани удар након којег је изгубио способност разговетног говора.Bilingvalnost u porodici ponekad moze da prouzrukuje mucanje, posebno ako se dete od malih nogu, tj u samom startu savladjivanje govora primorava da paralelno uci oba jezika.
Ne treba se stideti,samo treba preduzeti sve da se vidi uzrok mucanja,terapijom se taj problem moze uspesno eliminisatiE,pa da pocnem...Treba li se stideti mucanja?![]()
![]()
![]()
Може бити и од гладовања, као недостатак енергије.
ne stideti se ali to treba prevazici...E,pa da pocnem...Treba li se stideti mucanja?![]()
![]()
![]()
Sto se tice terapije,mislim da je to individualno,kod nekih uspe,a kod nekih ne.Hvala u svakom slucaju.Ne treba se stideti,samo treba preduzeti sve da se vidi uzrok mucanja,terapijom se taj problem moze uspesno eliminisati![]()
E,pa da pocnem...Treba li se stideti mucanja?![]()
![]()
![]()
Moj savjet je da odes psihologu, a ne logopedu.
Kod takvog problema najvaznije su ti tehnike disanja, jer mucanje je rezultat nepravilnog disanja.
Sto cesce mozes sjedi i iskljuci sve oko sebe, opusti se, i disi duboko, tako jedno 20 minuta.
Vjerovatno si pretrpio neki strah ili traumu, sto je slucaj za psihologa.
P.S. Zasto bi se stidila?
Svako ko ima barem malo mozga nece te zezati radi toga.
Svako ko ima barem malo mozga nece te zezati radi toga.
Zivimo u vreme kad se od nas ocekuje da budemo savrseni. Ljudi ce te ismejati i ako ti se oljustio lak na jednom prstu, a ne ako imas nekih drugih problema.
Verujem da osobe koje mucaju stalno dolaze u situaciji da ih sagovornik prekida, dopunjuje njihove recenice, govori umesto njih, uopste izbegava konverzaciju...
Nemilosrdni smo prema svakoj vrsti nesavrsenosti.
Na samoj osobi koja ima problem ostaje da odluci na koji nacin ce se boriti s okolinom. Da li ce to biti kompenzacijom, tako sto ce razviti do savrsenstvo neku drugo svoju sposobnost, pa nadoknaditi svoju govornu manu, ili ce pokusati na sve moguce nacine da se resi tog problema, tj da nauci normalno da prica.
Iz nekog naucnog ugla preporucila bi prvo posetu logopeda, pa onda psihologa ... posecivanje oba strucnjaka istovremeno.
Iz ugla iskustva ljudi koji su imali ovakvih problema rekla bi samo da nije bitno gde ce te otice i kog ce te zamoliti da vam pomogne. Vazno je samo da uspete u toj svojoj nameri. Da li ce to biti logopet, psiholog, psihilatar, primena gelstat psihoterapije, silvi metode, meditacija, egzorcizam... skroz ne bitno. Ne postoji univerzalni lek. Svako ima drugecije iskustva. Vazno je ne odustati.
Na jednom foruma sa istom temom jedna je devojka napisala da i pored toga sto je mucala, zaposlila se u nekom hotelu na recepciji. Zamislite koja je to hrabrost?! I pored toga sto znas da imas strah od pricanja izaberes profesuju gde jedino sto treba je da pricas...