Mržnja

Razumem,...ali ja to tako ne doživljavam.
Nije nikakva kazna, to je jedino osećanje koje me podseća na bol, koji mi je jedna osoba nanela.Zašto bih napr.oprostila?
Prvo, to ne želim.
Drugo,...i kad bih oprostila, to bi onda bila negacija mog bola.
Šta sam ja,...Majka Tereza? Ne daj bože!
sve dok nosis mrznju u sebi, nosis i veliki teret na svojim ledjima
osoba koju mrzis taj teret ne optrecuje, ona ga ne oseca
on je samo tvoj
mrznjom samo sebi nanosis stetu
 
Ako je tako,...iz tvojih usta, u božije uši"😆

Да ти кажем, најбоље да му вратиш равном мером.

Нађи неког на интернету,
ево можеш овде на форуму,
неког ко те разуме
и ко схвата кроз шта пролазиш
иако негираш ... :D
 
Да ти кажем, најбоље да му вратиш равном мером.

Нађи неког на интернету,
ево можеш овде на форуму,
неког ко те разуме
и ко схвата кроз шта пролазиш
иако негираш ... :D
Vrh! 🤩
Još malo,... pa sad ću!
 
sve dok nosis mrznju u sebi, nosis i veliki teret na svojim ledjima
osoba koju mrzis taj teret ne optrecuje, ona ga ne oseca
on je samo tvoj
mrznjom samo sebi nanosis stetu
Mrzi i ona mene.
Da me ne mrzi, ne bi mi nanela nikakvo zlo.
Sad smo " kvit"! Oseća moju mržnju,...uopšte i ne krijem da je mrzim.
Koliko je to tangira, nešto baš čisto sumnjam.
To je već njena stvar i ne zanima me!
 
Poslednja izmena:
Mrzi i ona mene.
Da me ne mrzi, ne bi mi nanela nikakvo zlo.
Sad smo " kvit"! Oseća moju mržnju,...uopšte i ne krijem da je mrzim.
Koliko je to tangira, nešto baš čisto sumnjam.
To je već njena stvar i ne zanima me!
Kad me neko povredi, izda, zloupotrebi, nemam zelju nista vise da me vezuje za tu osobu
Imam strasnu potrebu da presecem sve veze, da pobacam sve uspomene i da ocistim prostor oko sebe od njene energije
Mrznjom osobu i dalje cvrsto drzis uz sebe, pustanjem ti postaje nebitna i prelazi u zaborav
 
Mrzim mnoge ljude, privatno, dok u javnoj sferi (tv ličnosti, popularni ljudi i slično) sam samo iziritiran jer ih ne poznajem lično. Da poznajem te javne ličnosti mnoge bih mrzeo, siguran sam. Slobodno bih mogao za sebe da kažem da sam mizantrop, i takav sam bio od malena, po instinktu, brzo mi sve dosadi i jako brzo počnem da mrzim neke procese, osobe, generalno sam ciničan prema svetu... ima vrlo malo ljudi koje stvarno podnosim, ali se naravno pretvaram stalno. Nije to ni neka suluda mržnja (iako zna da prokuva i izadje napolje), pa da ne mogu da funkcionišem, niti smatram da sam nešto iznad drugih. Prosto je tako, nestrpljiv sam, netolerantan, oko najmanje sitnice nešto počne da mi smeta, da ne govorim o većim, ali krijem to u javnosti, uglavnom. Nije to neka poza itd. Cenim i volim samo ekstremno interesantne ljude ili one slične meni. Npr. druga jednog kog sam upoznao početkom 2010-tih sam jako cenio i voleo, i dan danas je isto iako smo se par puta i sporečkali. Sve zavisi. I ubedjen sam da ima još dosta takvih ljudi.

Evo prigodna pesma za temu, mog omiljenog benda (pored Rammstein):

 
"Robujete" li ovom moćnom osećanju?

Znam da ste svi mili i dragi ili bar samo ostavljate takav utisak,...ipak, da li mrzite nekoga, koga i zašto?
Hvala.
P.S. Iskreno se nadam boljem odzivu, nego temi o traumama. 😁
Oni malo hrabriji i iskreniji,...neka o tome ovde pišu.
ponekad mrzim sebe zato što se dobro poznajem.
druge ne mogu da mrzim za njihov račun, neka se organizuju sami.
 
Mrzim mnoge ljude, privatno, dok u javnoj sferi (tv ličnosti, popularni ljudi i slično) sam samo iziritiran jer ih ne poznajem lično. Da poznajem te javne ličnosti mnoge bih mrzeo, siguran sam. Slobodno bih mogao za sebe da kažem da sam mizantrop, i takav sam bio od malena, po instinktu, brzo mi sve dosadi i jako brzo počnem da mrzim neke procese, osobe, generalno sam ciničan prema svetu... ima vrlo malo ljudi koje stvarno podnosim, ali se naravno pretvaram stalno. Nije to ni neka suluda mržnja (iako zna da prokuva i izadje napolje), pa da ne mogu da funkcionišem, niti smatram da sam nešto iznad drugih. Prosto je tako, nestrpljiv sam, netolerantan, oko najmanje sitnice nešto počne da mi smeta, da ne govorim o većim, ali krijem to u javnosti, uglavnom. Nije to neka poza itd. Cenim i volim samo ekstremno interesantne ljude ili one slične meni. Npr. druga jednog kog sam upoznao početkom 2010-tih sam jako cenio i voleo, i dan danas je isto iako smo se par puta i sporečkali. Sve zavisi. I ubedjen sam da ima još dosta takvih ljudi.

Evo prigodna pesma za temu, mog omiljenog benda (pored Rammstein):

pun si hejta covece toksican si sam za sebe ... ovo je tako tuzno ako ovako funkcionises
 
..... generalno sam ciničan prema svetu... ima vrlo malo ljudi koje stvarno podnosim, ..... Nije to ni neka suluda mržnja (iako zna da prokuva i izadje napolje), pa da ne mogu da funkcionišem, niti smatram da sam nešto iznad drugih. Prosto je tako, nestrpljiv sam, netolerantan, oko najmanje sitnice nešto počne da mi smeta....
Pronalazim se u ovom postu.
 
Osobe koje mi se ne svidjaju, najradije ne bih da sretnem.. A inace, najbolje je kad se oslobodis mrznje, onda se uzdignes i gledas ih sa visine kao miseve koji rovare i pokusavaju nesto, a sve dodje na naplatu kad tad..
 

Back
Top