Mržnja

Mrznja je teret za dusu.Ne mrzim nijednu osobu ma koliko me uvredile i nanele zla.Neke stvari oprostim.Ali ne mogu da zaboravim zlo koje mi je ucinjeno
to neko dozivljeno zlo cini nas opreznijim
kako kazu, oluje se desavaju da bi nas promenile
jer da promena nije potrebna, nikad se ne bi ni nasli u situaciji da dozvolimo da nas neko povredi toliko da izazove mrznju u nama
 
"Robujete" li ovom moćnom osećanju?

Znam da ste svi mili i dragi ili bar samo ostavljate takav utisak,...ipak, da li mrzite nekoga, koga i zašto?
Hvala.
P.S. Iskreno se nadam boljem odzivu, nego temi o traumama. 😁
Oni malo hrabriji i iskreniji,...neka o tome ovde pišu.
Mislim da su svi sposobni za osećanje mržnje ( slabijeg ili jačeg intenziteta) , samo ljudi ili imaju različit prag tolerancije ili imaju " sreće " pa ih nije zadesila takva okolnost ili imamo različitu sopstvenu definiciju mržnje .
Postoje ljudi koji mi se ne sviđaju , ne dopadaju kao ličnosti , ali ne bih rekla da imam osećanje mržnje prema njima.
 
"Robujete" li ovom moćnom osećanju?

Znam da ste svi mili i dragi ili bar samo ostavljate takav utisak,...ipak, da li mrzite nekoga, koga i zašto?
Hvala.
P.S. Iskreno se nadam boljem odzivu, nego temi o traumama. 😁
Oni malo hrabriji i iskreniji,...neka o tome ovde pišu.
Mrzim dosta njih, ali zbog pravila foruma ne smem to javno da kažem.
 
Smatram da se mržnjom hrane demoni i da zbog toga idu glavobolje, zbog loših misli koje jedu mozak. Verujem da takvo stanje može
izazvati i rak. Dakle gledam da kod sebe imam samo pozitivne misli i ljubav, i ne pamtim zadnji put da me je glava bolela...
 
"Robujete" li ovom moćnom osećanju?

Znam da ste svi mili i dragi ili bar samo ostavljate takav utisak,...ipak, da li mrzite nekoga, koga i zašto?
Hvala.
P.S. Iskreno se nadam boljem odzivu, nego temi o traumama. 😁
Oni malo hrabriji i iskreniji,...neka o tome ovde pišu.
Umem dobro da se naljutim na nekoga,nekada,pa se ohladim u zavisnosti koliki je problem,ali mrzeo nikad nisam nikoga.
 
Mrzim kratkoročno. Brzo me prođe i pretvori se u neka druga osećanja slabijeg intenziteta: netrpeljivost, prezir... Vremenom i to nestane i ostane samo ravnodušnost i nezainteresovanost. Ranije sam znala duže da mrzim, ali sam shvatila da nije baš zdravo. Mržnja je snažna emocija i čovek se na nju "navuče". Onda je hrani i veštački održava, jer čini da se čovek oseća snažnim i živim, ali zapravo truje i šteti.

Što se drugih ljudi tiče, za njih su ignorisanje, hladnoća i nezainteresovanost najveća kazna. Dokle god čovek gaji neka (ma kakva) osećanja prema nekome, toj osobi poručuje da je i dalje važna u njegovom životu. Ljudima je strašno teško da se osećaju isključenim i nebitnim.
 
Umem dobro da se naljutim na nekoga,nekada,pa se ohladim u zavisnosti koliki je problem,ali mrzeo nikad nisam nikoga.
bila sam u situacijama da sa drugim osobama pricam o tome kako me neko povredio
i neretko bih cula kao rekaciju - e sad im ti uradi ovo i onda sledi opis pakosti
necu, necu da postanem kao oni koji su me povredili
to nije moja energija
ali sam se isto nasla u situaciji da posle distance koju napravim od te osobe, osetim strasan prezir njoj
i ma koliko smo nekada bili bliski i delili lepe stvari u zivotu, jednostavno zbog tog prezira ne mogu vise da napravim ni najpovrsniji kontakt
 
Meni su najblizi naneli toliko dushevnog i fizickog bola da nije za opisivanje.
Nikad ih nisam mrzeo...
jesam bio ljut nekada...proslo je i to...
I u vrticu i u skoli i na poslu i svuda...gazio me ko je stigao...
Ni njih nisam mrzeo...
Ne zelim da mrzim...mogu da osecam prezire prema pojedincima...i to je to...
 
Meni su najblizi naneli toliko dushevnog i fizickog bola da nije za opisivanje.
Nikad ih nisam mrzeo...
jesam bio ljut nekada...proslo je i to...
I u vrticu i u skoli i na poslu i svuda...gazio me ko je stigao...
Ni njih nisam mrzeo...
Ne zelim da mrzim...mogu da osecam prezire prema pojedincima...i to je to...
najvise mogu da nas povrede oni kojima smo dali najveci kredit u odnosu
koji nemaju potencijala za mesto koje im je dodeljeno u nasem zivotu
i na kraju kad sumiramo stvari, nisu nas povredili oni, nego sami sebe sto smo imali toliko poverenja u njih
 
"Robujete" li ovom moćnom osećanju?

Znam da ste svi mili i dragi ili bar samo ostavljate takav utisak,...ipak, da li mrzite nekoga, koga i zašto?
Hvala.
P.S. Iskreno se nadam boljem odzivu, nego temi o traumama. 😁
Oni malo hrabriji i iskreniji,...neka o tome ovde pišu.
mene to zamara
obicno jednostavno izbjegavam ljude i situacije koje mi ne odgovaraju
a ako su bas bas neizbjezni
trudim se da ih nedvosmisleno ignoriram
ako ni to ne ide
dobri stari odjeb nikad nije iznevjerio <3
 
"Robujete" li ovom moćnom osećanju?

Znam da ste svi mili i dragi ili bar samo ostavljate takav utisak,...ipak, da li mrzite nekoga, koga i zašto?
Hvala.
P.S. Iskreno se nadam boljem odzivu, nego temi o traumama. 😁
Oni malo hrabriji i iskreniji,...neka o tome ovde pišu.
Mržnja je po meni jako dobra jer tera čoveka napred.

Imati neprijatelje i boriti se protiv njih je zaista vredno životno blago i moćan pokretač.

E pošto živimo u najudobnijem periodu ljudske istorije prožetom tehnološkim čudima koje su naši preci mogli samo da sanjaju ostaje nam da mrzimo neprijateljske igrače u video igricama jer realni neprijatelji ne mogu biti ni blizu opaki ili zanimljivi ili čak potrebni.

Ja na primer zbog te mrziteljske kompetitivnosti volim sportove i sportovi jesu savršena kompenzacija za rat, ali ne gledanje već igranje.
 
Мрзимо оне код којих видимо оно што нам на себи смета, а што не можемо да променимо. То је углавном процес подсвести.

Мржња је контра-мотивација....... Тера те на самодеструкцију и обмањује те да то доживљаваш као успех
 
Мрзимо оне код којих видимо оно што нам на себи смета, а што не можемо да променимо. То је углавном процес подсвести.

Мржња је контра-мотивација....... Тера те на самодеструкцију и обмањује те да то доживљаваш као успех
Zanimljivo!
 

Back
Top