Kako pocinje mrznja?
Steknes poverenje u nekoga,mislis tu je da ti da podrsku,da ti pomogne....a samo ceka momenat da te povredi,da te unazadi i da ono sto je receno u poverenju iskoristi protiv tebe na najgori moguci nacin,koprcas se,pokusavas da pobegnes od tog osecaja nemoci,nemogucnosti da se odbranis,nemas kome da se obratis,nemoc,bes...polako se taloze,taloze i pocnes da mrzis tu osobu,a kad ta ista osoba pocne da prica o ljubavi i toleranciji,bogu,mislis ubila bi je koliko je mrznja jaka,pocnes da stices nepoverenje u druge ljude i pokusavas da ih ne gledas na isti nacin kao tu osobu koju mrzis,podizes zid da te opet ne povrede bivas sam zbog toga i jos vise je mrzis,dok se jednog dana ne otreznis i shvatis koliko je mrznja destruktivna i koliko utice na tvoj drustveni zivot,pocnes da izlazis,da se druzis i vidis da nisu svi olosi,da nas ima raznih,sa sve manama i vrlinama.nekog volis vise,nekog manje....
Na kraju je osoba koju mrzim crkla u ogromnim bolovima i koliko se god tudila da se oslobodim mrznje prema toj osobi,ne mogu,iako znam da ta mrznja ne donosi nista dobro,samo pominjanje te osobe izaziva kod mene gadjenje.
A opet ta ista osoba me naucila da volim zivot,da budem borac i da se izborim sa svakom mogucom situacijom,zahvaljujuci njoj, zbog nepoverenja,stekla sam u zivotu samo par prijatelja koji su uz mene i u dobru i u zlu.