Mržnja, Adler

U knjizi koju sam vec pomenula autor kaze nesto sto cu pokusati da skratim:
Ljutnja i bes su emocije koje su sasvim normalne i sasvim uredu samo je potrebno adekvatno reagovati na te emocije. Ljutimo se na nekog i osecamo bes prema nekom ciji nas postupci ponasanje delovanje ugrozavaju na neki nacin, nas licno ili nekog nama vaznog ili nesto nama vazno. Adekvatno reagovanje bi bilo ispoljiti tu ljutnju ili bes kao zahtev za promenu ponasanja onog ko je takvu emociju izazvao. Sledeci je korak: ukoliko ta osoba prihvati da je potrebna promena u njenom ponasanju, razloga za ljutnju vise nema;
ukoliko ta osoba ne pristaje na promenu ponasanja covek bi trebalo da ume da se od te posobe "odvoji". Sigurna sam da je autor knjige imao mnogo bolji izraz od tog "odvoji" ali ne mogu da se setim. :(
Problem nastaje kada usled necega covek ne nauci da prepoznaje ljutnju i razlog njenog pojavljivanja, kao i kada nije u stanju da adekvatno reaguje. Potiskivanja tih emocija prave dalje problem.
 
Slazem se sa munjom za nemarnost....

Jer to dalje ima veze sa idejom a ne realizacijom , a uradjeno uz dobru ideju je trajnije od uradjeno radi dobrog cilja....iako se ljudima cini drugacije, a cak i meni se cini drugacije, dok ne simuliram dugo , da mi sve zvezde izadju na oci....

--------------------------------------------------------
Munjino pitanje je glasilo da li mrzim srbiju sto me je unistila i homoseksualce sto paradiraju...

Svi razlozi kazu da bi trebao...
Ali imam dva jaka razloga protiv...
Prvo mrznja je totalno glupo osecanje i skoro da je karakteristika glupih ljudi.....ne videh pametnog koji mrzi....
Gnev, krivo ti, ljutnja i bes....su razlicita osecanja, i nisam ih kroz nova saznanja ponovo propustao...
Drugo ljubav se desila pre.....znaci prvo sam zavoleo srbiju kao brda i doline, i kao dobre ljude sto mogu da postoje, a onda su dosli ovi sto sada svuda postoje....i onda mi je jasan ponudjeni dil....

Ili budi kao mi ili izolovanje iz drustva....odbacenost iz drustva je cest fenomen, kulturoloski i prosle je godine bilo dosta price o njemu...to nije odvajanje iz drustva, tj ne zeli pojedinac da bude odbacen, vec ga kriterijumi ili reakcije na njegove kriterijume izbaciju iz drustva....ne kao netolerantnog , vec kao nekooperativnog....

A za homice, njih ne mogu da mrzim dok mi ne namecu nesto....znaci postoji mogucnost da mrzim homica, a to je ako pokusa da menja moju seksualnu orjentaciju i to silom sigurno , a milom je neprijatno....Kazu ljudi da ne treba da mi bude neprijatno kad me muva homoseksualac, inace sam latentni gej, ali meni ne prija da lepa seksualna osecanja trujem kombinatorikom kako bi to izgledalo ili kako izgleda kad ti takav pristup radi homoseksualac...upotrebice slicne fraze, igrarije kao i kod zene , pa cu zbog asocijacija kasnije kad sam sa zenom da gubim na drazi trenutka....sto nije ni pozeljno ni lepo...

A za agresiju , to je cak mozda i mrznja, ali na tom nivou , da se ne javlja kao osecanje, niti kao smetnja razmisljanju,......jer reakcija je neminovna, i bez ikakve misli kao procene....
Totalno nesputano....sto jasno govori o nepostojanju i nezeljenju postojanja samokontrole....

Medjutim homoseksualci , kao sugradjani , kao seksualno ispoljeni subjekti me uopste ne nerviraju ili da imam izolovani pristup ka njima....iako se ne slazem sa medijskom pompom.....

Cesto se setim sela dok sam bio mali...
Setim se seoske kafane i kako se sprdaju jedan sa drugima totalno gubeci smisao ali uzivajuci u tome....
I onda razumem mediokritet na vlasti, razumem optimizam i maksimalan domet danasnjice, tj kako to ljudi ovakvo stanje shvataju kao neki domet...uspeh....

I onda ti je i recept tu....Put da od neobrazovane, napumpane sirovine, zeljne da bude prvi u selu, ali ne kroz znanje , vec kroz imanje.....i cim ih razumes ne mozes da ih mrzis....imaju i oni pravo da farbaju ovaj svet bojama koje im se svidjaju....

Ne mozes da ocekuje da ce taj ljaksa da te pita , "neces da budes ljaksa, hajde da ti nadjem nesto gde ces da budes ti ti" kao sto bi ti njega pitao , hajde da se igramo igara gde nisi neko ko ima bore na celu kad mu kazem preferans, a on kaze bato ja i tablic igram tako sto nosim samo iste.....da nadjemo gde smo obojica ljudi , a ne jedan koji koci drugoga....

To su razliciti stavovi prema zivotu i mediokritetnom .....

Ali ce ti reci, sto bre ne opaucis onu piz...du pa da te lepo castimo pivom i da zezamo krizu....nude ti i oni tiket unutra...ali da budes isti kao oni....da ne primecuju to sto si razlicit....
 
...pa obicno je tako...zamisli da sa nekim pokusavas da uspostavis pozitivan kontakt a on te ignorise... kako bi se osecao?

Сад је боље јер ово обично мало релативизује. Не понашају се сви људи по шаблону, знаш и сама.
А ово за контакт, ја за себе могу рећи да бих се у наведеном случају осјећао ОК.
Кад неко неће да ти узврати нек неће. Има ко оће.
Како би се осјећали други, мислим, како ко.
Ево ја ћу игноришем једнога па нек се једе ;)
 
Poslednja izmena:
U knjizi koju sam vec pomenula autor kaze nesto sto cu pokusati da skratim:
Ljutnja i bes su emocije koje su sasvim normalne i sasvim uredu samo je potrebno adekvatno reagovati na te emocije. Ljutimo se na nekog i osecamo bes prema nekom ciji nas postupci ponasanje delovanje ugrozavaju na neki nacin, nas licno ili nekog nama vaznog ili nesto nama vazno. Adekvatno reagovanje bi bilo ispoljiti tu ljutnju ili bes kao zahtev za promenu ponasanja onog ko je takvu emociju izazvao. Sledeci je korak: ukoliko ta osoba prihvati da je potrebna promena u njenom ponasanju, razloga za ljutnju vise nema;
ukoliko ta osoba ne pristaje na promenu ponasanja covek bi trebalo da ume da se od te posobe "odvoji". Sigurna sam da je autor knjige imao mnogo bolji izraz od tog "odvoji" ali ne mogu da se setim. :(
Problem nastaje kada usled necega covek ne nauci da prepoznaje ljutnju i razlog njenog pojavljivanja, kao i kada nije u stanju da adekvatno reaguje. Potiskivanja tih emocija prave dalje problem.
Ali može biti vrlo često da se ljutimo na nečije, obično ružne, postupke koje i mi sami praktikujemo, ali nam ne smetaju kad ih mi činimo, ili se pretvaramo da nam ne smetaju, dok nam kod drugog to užasno smeta!?
 


Ljutnja i bes
Definicija: Subjekt oseca ljutnju kada procenjuje da se neko neopravdano ponasa na nacin koji ugrozava neku subjektovu vrednost. Bes je veoma snazna ljutnja, afekt ljutnje.
...
Adekvatna ljutnja
Ljutnja je adekvatna ukoliko zadovoljava prvih pet od sledecih sest uslova, jer se sesti odnosi na idealnu ljutnju:
- u stvarnosti zaista postoji ugrozenost neke subjektove vrednosti;
- ta ugrozenost je zaista neopravdana;
- intenzitet i trajanje ljutnje odgovaraju stepenu stvarne ugrozenosti;
- ljutnja je izrazena odgovornoj osobi;
- ljutnja je izrazena na socijalno prihvatljiv nacin;
- izrazavanje ljutnje utice na drugu osobu da promeni ponasanje.
Neadekvatna ljutnja
Ljutnja moze biti neadekvatna na vise nacina:
- kada se osoba ljuti onda kada ne postoji realna ugrozenost (grska apercepcije)
- kada je postojece ugrozavanje subjektove vrednosti reakcija na neku njegovu prethodnu akciju kojom je subjekt, po “objektivnom” misljenju socijalne sredine, to ugrozavanje zasluzio (grska apercepcije)
- kada ugrozavana vrednost nije razumljiva drugim ljudima (greska valorizacije)
- kada se osoba ljuti u adekvatnoj situaciji, ali kada intenzitet i trajanje ljutnje nisu odgovarajuci (grska valorizacije)
- kada se ljutnja izrazava nesposobnoj osobi koja nije odgovorna za nepozeljno ponasanje (grska izrazavanja)
- kada se ljutnja izrazava na socijalno neprihvatljiv nacin (grska izrazavanja)
- kada je efekat izrazavanja ljutnje pojacavanje nepozeljnog ponasanja druge osobe (greska izrazavanja)
....
( Detaljno je objasnjeno koliko lose posledice moze po coveka imati potiskivanje ljutnje)
Mrznja i furior
Definicija:Mrznja je osecanje koje subjekt oseca prema nekoj osobi za koju veruje da je zla i da ugrozava neku njegovu vrednost. Furior ili gnev je afekt mrznje. Mrznja je osecanje koje motivise na unistenje, ubistvo omrznutog objekta.
...
Adekvatna mrznja
Ukoliko podjemo od aksioma da svako ljudsko ponasanje i svako ljudsko osecanje mogu biti adekvatni u odgovarajucem kontekstu (u knjizi je receno da se takav kontekst ne moze naci za samoprezir, samomrznju ali za mrznju uopste da), moramo se zapitati koji je to kontekst u kom bi mrznja bila adekvatna. Jedini kontekst koji nalazimo su ekstremne situacije (rat, progon, genocid, sadista koji proganja...) u kojima osoba mora mrzeti kako bi prezivela, odnosno mora ubiti kako ne bi bila ubijena. Psiholoska prednost koju u tom slucaju donosi mrznja jeste oslobodjenje subjekta osecanja kricice.
...
Neadekvatna mrznja
...

Samoprezir, inferiornost i bezvrednost
Definicija: Subjekt oseca samoprezir onda kada se distancira od samog sebe i kada sebe procenjuje kao bice koje ne poseduje neke minimalne ljudske kvalitete.
Subjekt oseca inferiornost kada je uveren da je bice bez nekih nuzno potrebnih ljudskih vrednosti.
Subjekt oseca bezvrednost kada je uveren da je bez ikakvih ljudskih vrednosti.
...
Samoprezir, inferiornost i bezvrednost su osecanja koja su, pored samomrznje, kljucna za razumevanje veceg dela poremecaja koja ubrajamo u “tezu” psihopatologiju. Psihoterapeut koji nije ovladao osnovnim pojmovima i mehanizmima koji ucestvuju u ovim osecanjima nece moci razumeti psihoze, depresije i poremecaje licnosti. Ta osecanja je tesko razumeti i zbog toga sto to nisu univerzalna ljudska osecanja poput straha, tuge, ljutnje ili ljubavi: samoprezir i niferiornost ili bezvrednost mogu osetiti samo oni ljudi koji imaju izgradjene one psihicke strukture koje su nuzne za ova osecanja. Pa cak i onda kada procenjivac takodje ima u svom iskustvu osecanje samoprezira i inferiornosti, njemu ce biti tesko da se identifikuje i da empaticki oseti izuzetno snazan intenzitet afekta bezvrednosti koji oseca depresivna ili psihoticna osoba. Razlog tome je sto su ta dozivljavanja izvan normalnog raspona ljudskog afektivnog iskustva.
Ne samo da su samoprezir, inferiornost i bezvrednost po svom nastanku socijalna osecanja, vec nista slicno ne nalazimo ni u zivotinjskom svetu, tako da mozemo tvrditi da je rec o specificno ljudskim emocijama. Ta osecanja ne samo da nemaju nikakvu evolutivnu ili adaptivnu funkciju, vec su glavni izvor ljudske patnje i patologije. U tom smislu, o njima mozemo govoriti kao o socijalno perverznim emocijama, odnosno o emocijama u kojima se kristalisu negativni uticaji i zastranjivanja civilizacije, kulture i ljudskog drustva. Kao sto cemo videti kasnije, sto je neka zajednica “civilizacijski” razvijenija i usmerenija na postignuca, to su ova osecanja prisutnija medju clanovima te zajednice.
....

Samomrznja i mortido
...."

Dr ZoranMilivojevic “Emocije”

Prepisivati i vise bilo bi zaista previse, verovatno je i ovo previse
Ali, cilj mi je bio da kazem
1. ima ljudi koji se time ozbiljno bave
2. mnoge emocije za koje smo skloni da kazemo da su lose imaju svoje razloge
3. najvaznije
ono sto primecujemo kao lose, ono sto zovemo mrznjom,
u ovoj je knjizi, kako sam razumela, zlozeno da je posledica ne osecanja mrznja vec osecanja samoprezira, inferiornosti, bezvrednosti i samomrznje.
Ta su osecanaj toliko “teska” da ih covek na razne nacine potiskuje i zamenjuje onim sto se u drustvu ispoljava kao destruktivnst, bilo prema sebi ili prema drugima. Ovo je zaista najbanalnije moguce prepricavanje onog sto se u knjizi izlaze. Svakom kog je to i najmanje zainteresovalo preporucujem da procita knjigu.
 
Poslednja izmena od moderatora:
off topic..to nije odgovor na pitanja..pa ništa nije rekao o mržnji ( : bolje mu ide kad se bavi ljubavnim jadima i iluzijama u formulama ljubavi ili narkomanskim igrama. čak je mržnju vezao samo za osobe, što nije tačno i ništa nije razradio...
gnev je afekt mrznje.
eto, vidiš, vrlo jednostavno. tu nema improvizacije.
petrana, između afekata i emocija postoje razlike. mržnja je karakerna crtna agresivne prirode. o agresivnosti ćemo na posebnoj temi.
 
Poslednja izmena:
off topic...pa ništa nije rekao o mržnji ( : bolje mu ide kad se bavi ljubavnim jadima i iluzijama u formulama ljubavi ili narkomanskim igrama. čak je mržnju vezao samo za osobe, što nije tačno i ništa nije razradio...

eto, vidiš, vrlo jednostavno. tu nema improvizacije.
petrana, između afekata i emocija postoje razlike. mržnja je karakerna crtna agresivne prirode. o agresivnosti ćemo na posebnoj temi.

Rekao je da postoji adekvatna mrznja, sto je meni dok se nisam susrela sa tom knjigom bila sasvim nepoznata stvar.
Definisao je mrznju.
Bes i ljutnu sasvim razdvaja od mrznje, sto se u nekim postovima ovde spajalo.
Razdvaja mrznju od samomrznje po tom sto prva moze biti adekvatna a druga vodi u teska obolenja.
 
Ne navodim ono sto je pisao Zoran Milivojevic zato sto mislim da je to poslednja mudrost i da to mora biti tako, covek se time bavio i kaze da je tako, i sigurno ima daleko vise razloga da neko procita to sto kaze on o mrznji nego sto o mrznji kazem ja. Mislim da je vredno da neko ko je zainteresovan za et stvari procita sta kaze on.
 
Rekao je da postoji adekvatna mrznja, sto je meni dok se nisam susrela sa tom knjigom bila sasvim nepoznata stvar.
Definisao je mrznju.
Bes i ljutnu sasvim razdvaja od mrznje, sto se u nekim postovima ovde spajalo.
Razdvaja mrznju od samomrznje po tom sto prva moze biti adekvatna a druga vodi u teska obolenja.
mržnja je davno pre njega definisana. šta misliš koliko pre.....??
kod te "adekvatne" samo joj dao novo ime, što psiholozi vole da rade - to je ona koja se ispoljava u kontekstu društvenih okolnosti koje dozvoljavaju njeno ispoljavanje. bes i ljutnja se razdvajaju kao emocije i kao afekti, a u kontekstu mržnje sam ti citirao i kako se ne razdvaja, niti može. ne radi to ni z.m.
kod deteta ili odraslog čoveka koje ispoljava mržnju ne radi se ni o kakvom potiskivanju emocija, nego o ispoljavanju afekata kroz bes ili gnev. gnev je, u stvari ispoljavanje besa...


dakle tema je koje oblike mržnje prepoznajete i kako je SAMI definišete....
u kojim oblicima ispoljavanja ljudskog duha, umetnosti, a može i u popularnim kulturama vidite njeno postojanje....
 
Poslednja izmena:
mržnja je davno pre njega definisana. šta misliš koliko pre.....??
kod te "adekvatne" samo joj dao novo ime, što psiholozio vole da rade - to je ona koja se ispoljava u kontekstu društvenih okolnosti koje dozvoljavaju njeno ispoljavanje. bes i ljutnja se razdvajaju kao emocije i kao afekti, a u kontekstu mržnje sam ti citirao i kako se ne razdvaja, niti može. ne radi to ni z.m.
kod deteta ili odraslog čoveka koje ispoljava mržnju ne radi se ni o kakvom potiskivanju emocija, nego o ispoljavanju afekata kroz bes ili gnev. gnev je, u stvari ispoljavanje besa...


dakle tema je koje oblike mržnje prepoznajete i kako je SAMI definišete..
u kojim oblicima ispoljavanja ljudskog duha, umetnosti, a može i u popularnim kulturama vidite njeno postojanje....

pa sve je ok. ovo je psihologija, i navedeno je kako SAM jedan covek iz te branse (mada psihoterapeut) definise ono sto trazis.
Bez obzira ko je prvi definisao mrznju, u toj sam se knjizi po prvi put susrela sa tako razdvojenim definicijama. To prosto pise taj covek, to su njegov definicije i to je to. Ja nisam u stanju da definisem bolje nego sto sam nasla kod njega pa sam zato navela njegove definicije.
 
ne, okej je to, ako ne možeš bolje, al gledaj da to i razumeš . nisam tražio definicije za wikipediju, nego razmišljanja svojim rečima. a toliko je mržnje u svim pojavnim oblicima oko nas. gledaj, kad milivojević pominje adekvatnu mržnju, to je pitanje da li nam poziv, određana uloga koja nas štiti, omogućuje i dozvoljava nemarnost i mržnju?? to ne znači da je mržnja i opravdana....ako si tako shvatila
 
ne, okej je to, ako ne možeš bolje, al gledaj da to i razumeš . nisam tražio definicije za wikipediju, nego razmišljanja svojim rečima. a toliko je mržnje u svim pojavnim oblicima oko nas. gledaj, kad milivojević pominje adekvatnu mržnju, to je pitanje da li nam poziv, određana uloga koja nas štiti, omogućuje i dozvoljava nemarnost i mržnju?? to ne znači da je mržnja i opravdana....ako si tako shvatila

Moonjo, upravo je u tom stvar.
Treba imati da ne kazem sta pa reci tako nesto. Sta se desava. Sa jedne strane ima mnogo razloga da primetimo stvari a sa druge mrznja izaziva mrznju i bolje cutati. A sa trece starane, do cega dovodi cutanje? Mene prevazilazi;) a on se, mada vec vise dosta to on, evo i meni je dosta da pominjem nekog dugog, kaze da je i to moze biti adekvatno.
I jos nesto,
nisam izgleda to dovoljno naglasila:
ono sto bi svako od nas zapazio kao ispoljavanje mrznje, evo na primer Hitler i to sto je bio u stanju da posalje tolike ljude u smrt, to sto su danas ljudi u stanju da pokrenu jednu drzavu protiv druge pa upregnu gomilu naoruzanja i pobiju kog stignu i to opravdavaju time sto: politika te zemlje je takva i takva...
Iza tog sto je neko u stanju da uaradi tako nesto ne stoji osecanje mrznje vec osecanje samomrznje i samoprezira i inferiornosti i bezvrednosti. Covek ne moze da izdrzi takva osecanja, suvise su dusevno bolna i onda ih negira i preokrece ih na to da ih oseca prema drugim ljudima iako za to nema nikakvog razloga. Meni je to mnogo logicnije nego da covek mrzi nekog drugog bez razloga, kako? Zasto je Hitler mrzeo Jevreje? , na primer. Mnogo mi je logicnije da je mrzeo sebe nego da je mrzeo Jevreje.
 
e, to, petrana....da čovek koji mrzi pati, to i ja mislim, ali da je samoprezir, samomržnja i inferiornost indikator mržnje - sa tim se uopšte ne slažem. skroz mislim suprotno, al me baš zanima šta misle i drugi..
 
Primeri: Kju Kluks Klan... nacizam... ratovi na Bliskom istoku...sukobi u bivsoj nam domovini... (politicki) govori mrznje u medijima.... na fudbalskim utakmicama... u muzici Eminem, 50 Cent, Tompson iz Hrvatske...

Mrznja = prezir prema drugacijem, boljem, slabijem; strah od nametanja vrednosti koje se smatraju nepodobnim; verbalno ili fizicko ponizenje razlicitog = osecaj nadmoci ili odstupnice kojom podvlaci crtu izmedju sebe i onog sto ne razume i ne zeli da prihvati.
 
e, to, petrana....da čovek koji mrzi pati, to i ja mislim, ali da je samoprezir, samomržnja i inferiornost indikator mržnje - sa tim se uopšte ne slažem. skroz mislim suprotno, al me baš zanima šta misle i drugi..

Mislim da je ovo bitno.
Mrznja je oblik frustracije ali prema nekom/necem drugom. Znaci da onaj koji mrzi smatra da je uzrok problema upravo u objektu mrznje, a ne u njemu samom. Mrznja je zapravo projekcija jer mrzitelj smatra da mrznja dolazi od objekta mrznje, recimo "mrzim ih jer mrze oni nas, jer su nam naneli bol, itd". Jedini nacin revansizma je upravo mrznja jer naocigled drugog resenja nema -izduvni ventil.
Ovde sam prvenstveno mislio na kolektivni oblik mrznje.
Osecaj ugrozenosti isto tako moze biti okidac.
 
Poslednja izmena:
... svaljivanje krivice na zrtvu stvara psiholosku distancu i smanjuje empatijsku uznemirenost i motivaciju da se pomogne...to dinstanciranje je najcesce zato sto se posmatrac oseca bespomocno jer nije lako gledati druge da se muce a ne moci im pomoci...npr.zrtve silovanja koje se krecu po opasnim mestima ili zrtve bracnog nasilja koje ostaju sa svojim nasilnim partnerima
 
Da li ste razmišljali o nemarnosti kao pokazatelju mržnje??

-ne, ali me je sada podstaklo na razmisljanje:think:.....i ima logike.....mozda pocinje kao nezainteresovanost....ali sigurno zavrsava ili mrznjom ili totalnom indiferentnoscu.sto mu dodje opet na isto.mozda:think:ili ne:think:.....ne znam:think:
 
Zvanicno , drugi to zovu frustracijom kad vide na meni....
A opet ja nisam siguran da je frustracija jer u sebi imam znanja da se ljudi tako bore za svoj prostor...
a opet to jeste ljutnja zato sto se mnogima ili svima zivot pretvara u niz gluposti , pa i tebi , i svi gube, da bi dva tri prevaranta uzivala u tome da su povukli za nos ostale....
A opet ne mrzim ih , ne vidim zasto bi ih mrzeo....tj kad bi bili 1 na 1 opet ne bih imao zelju da ih mlatim....ni tog slobu, ni tog kradomana bozovica , iako me covek najvise nervira...
Cak nemam ni zelju , iako imam zelju da se rasciste takvi ljudi , da imam metak za njih , opet ne bih upotrebio , iako znam da nemam odbojnost prema upotrebi metka...ali sa svrhom....

u istom pakovanju sa tom mrznjom prema prosirenju sopstvene uticajne sfere...verovatno ide i ova mrznja i veza sa nezainteresovanoscu i nemarnoscu....preko ignorisanja...

Nemarnost moze samo biti ignorisanje, a svim drugim slucajevima je pakt, plan....sa evakuacionom logikom....
 
Nemarnost moze samo biti ignorisanje, a svim drugim slucajevima je pakt, plan....sa evakuacionom logikom....

ma dobro je dok je ignorisanje, time se ne nanosi šteta drugome. opasna je ova druga logika planiranja i ispoljavanja sa društvenom opravdanošću i podrškom. npr. ratni pilot kojem je zaduženje da eliminiše ratne ciljeve. e sad, ona zona kad malo pretera u akciji, u kojoj može da nanese zlo, za to ga niko neće pozvati na odgovornost, niti ćemo reći da je njegov poriv za bavljenje uopšte tim pozivom nekažnjeno ispoljavanje mržnje...
 
"Osećaji mržnje, koji se često pojavljuju već i u detinjstvu, dostižu ponekad izvanredno visoke stepene koji se mogu da utvrde u provalama gneva ili onda kad se pojavljuju u blažem obliku kao naknadne pojave. Time je veoma oštro obeležem stav jednog čoveka, i za njegovo ocenjivanje veoma je mnogo dobijeno ako se zna do kog je stepena on sposoban za takva osećanja. Ona mu daju individualnu karakterističnu boju.

Osećanja mržnje možemo da osuđujemo sa različitih gledišta. Mržnja se može odnositi na zadatke koje čovek ima da reši, na pojedina lica, na pojedini narod ili na pojedinu klasu, na drugi pol ili na pojedinu rasu. Ne treba zaboraviti ni to da se osećanja mržnje katkad veoma dobro maskiraju, tako da ona mogu, na primer, da uzmu finiji oblik kritičkog ponašanja. Ona mogu i da potpuno izbiju na vidik u tome što neko odbacuje svaki pokušaj da se nekome pridruži. Ponekad vidimo kao pod bleskom munje, za kakva je osećanja mržnje neko sposoban. Takav je, na primer, slučaj jednog pacijenta koji je pripovedao sa kakvom je radošću, kad je oslobođen ratne službe, čitao vesti o golemim gubicima i svirepim sakaćenjima.

Mnoge strane tih pojava mogu da se nađu u sferi zločinstva. Ali kad se nalaze u slabijoj meri, mogu te stvari da igraju veliku ulogu u društvu i da se pri tom pojavljuju u oblicima koji ne moraju da vređaju i da odbijaju. To naročito važi i za onaj oblik koji odaje jedan od najvećih stepena mržnje, a to je neprijateljstvo prema ljudima. Štaviše, ima filozofskih pravaca koji prosto toliko besne neprijateljstvom protiv ljudi i mržnjom da se mogu neporedo mogu staviti sa mnogo grubljim i otvoreno neprijateljskim aktima surovosti i svireposti. U biografijama znamenitih ljudi, ponekad je na nekom mestu skinut veo, i kad Grilpracer kaže da se u pesništvu iživljuje svirepost čovekova, u jednom umetniku, koji pak mora da bude blizak čovečestvu, ako hoće da bude sposoban za umetničko stvaranje. Umesto toga, postoje svirepost i osećanje mržnje."


Razgranjavanja osećanja mržnje neobično su mnogobrojna. Lako se može dokazati da se naročito određeni pozivi ne mogu da postignu bez izvesnog neprijateljstva, a to nema jednako značenje sa tvrđenjem da se oni ne bi mogli da vrše bez izvesnog neprijateljstva.

Pojavni oblik pod kojim su osećanja neprijateljstva izvanredno dobro skrivena, jeste nemarnost. Činilac je odbacio sve obzire koje mu nameće osećanje zajednice. U pravnoj nauci se vodi rasprava o tom pravcu. Nemarna radnja se ne sme ocenjivati kao zločistvo. U oba slučaja reč je o čoveku koji pokazuje odsustvo osećanja zajednice. Kad posmatramo decu kako se igraju, možemo opaziti da neka manje paze na drugu i možda je opravdan zaključak da ona nisu najbolji čovekovi prijatelji. Doduše, treba sačekati da i sa druge strane ne dobijemo potvrdu za svoje pretpostavke. Ali ako se svaki put utvrdi da se kad god jedno od dece uzme učešće u igri, desi nesreća, onda se mora kazati da takvo biće nema osećanje spremnog za druge o da nije naviklo da pazi na dobro i zlo bližnjih.

Radnje u privrednom životu ne pokazuju često ni trag obzira prema bližnjima. Za mnoge postupke nisu predviđene nikakve kazne čak i kad im je uzrok svesna zla nemera.
Nemarnost je u porodici, školi i u životu veoma raširena. Neprestano se u prve redove gura tip koji nikakvih obzira nema. Takav postupak, ne ostaje nekažnjen i bezobzirna čoveka sustižu posledice kojima se on ne raduje. Ponekad to traje dugo - božji mlinovi melju polagano. Iako nemarne radnje ponekad nalaze svoje prividno opravdanje, u njima se opet, kad se izbliza osmotre, mora naći čitavo obilje neprijateljstva prema drugima. To se dešava, naprimer, kad šofer koji je vozio brzo i tom prilikom nekog pregazio, sebe brani time što je bio vezan nekom pogodbom. U takvom ponašanju možemo da vidimo samo to kako ima ljudi koji svoje lične sitne zahteve toliko stavljaju iznad dobra i zla drugih da prevđaju opasnosti. U razlici između svojih sopstvenih zahteva i dobra celine može da se razgovetno upozna stepen njhovog neprijateljstva"

-----
* Šta je, po vašem mišljenju, mržnja i koje pojavne oblike mržnje prepoznajete??
* Kako razumete mržnju kao pojavu u Adlerovom najvišem stepenovanju mržnje kao Neprijateljstvu prema ljudima??
* Šta bi u filozofiji, književnosti ili drugim oblastima ispoljavanja ljudskog duha označili kao mesta gde ste prepoznali mržnju??
* Da li ste razmišljali o nemarnosti kao pokazatelju mržnje??

Mrznja ... moze obuzeti srce coveka... moze proisteci iz ponosa...

usled ozlojedjenosti ... iz ljubomore zavisti...

sebicnosti...

Prepoznajem skrivene oblike mrznje zamaskirane u sebicnost....

Tolika preokupiranost sobom i zanemarivanje drugih... jeste oblik mrznje...
tu se javlja ta nemarnost iz sebicnosti i ponosa...

a Ljubomora moze biti opasna stvar... mozemo se nekome diviti i mrzeti ga jer nismo mu dorasli i i nemamo to sto ta osoba poseduje...

iskompleksirane osobe su sklone ljubomori, kao i osobe nezadovoljne sobom...

Voleti sebe je preduslov da bi voleli druge...

Samosvesne osobe ne mogu biti ljubomorne... ni zle...

Znaci razvijati samosvest....

jer LJUBAV je u SVESNOSTI :heart:

takodje mozemo mrzeti nekoga kad kod njega prepoznamo nesto lose sto ta osoba ispoljava a cega nije svesna... i cime nas povredjuje...

Mozemo mrzeti nekoga ko nam ne uzvraca ono sto mu dajemo...

Mozemo mrzeti one koji nas ugrozavaju... na bilo koji nacin...

to osecanje mrznje ako se gaji moze zatrovati nas um... i srce...

zato se moramo boriti protiv mrznje i ozlojedjenosti.....

ili ako nam je neko neneo bilo kakvo zlo mozemo upasti u to da ga mrzimo... bilo nesto vece ili manje kao na primer ogovaranje...

neprijateljstvo prema ljudima... da...
radja se iz straha od coveka... i neprijateljstvo i mrznja...

Sto vise razvijamo ljubav prema ljudima , necemo ih mrzeti... onda nam ljudi nisu neprijatelji...

Jer ljubav izgoni strah od coveka...

Cesto je strah od coveka taj koji podstice na mrznju...

Mrzimo ono cega se plasimo ili cemu zavidimo..

Ako ga volimo on nas ne ugorzava i nema tu prostora za mrznju...

Ili ako ga se ne plasimo...

Mrzimo iz straha iz sopstvene nesigurnosti...

Ako nekoga mrzimo moramo shvatiti cime smo dali prostora za mrznju...

Ako nas je neko povredio mozemo ga mrzeti.... al to je nasa slabost, jer moramo umeti oprastati..

bezo oprastanja nema ni ljubavi...

Takodje arogantne i ponosne osobe mogu svojim ponasanjem prema nama koje povredjuje

stvoriti u nama mrznju..

ima puno razloga...

nemarnost kao pokazatelj mrznje... da...

Ljubav nije nemarna... nedostatak ljubavi jeste stepen mrznje...

u nemarnosti dajemo prostora mrznji....


:)
 
Poslednja izmena:
Mržnja je osjećanje intenzivne odbojnosti prema nekome ili nečemu i
kroz istoriju su filozofi davali različite definicije iste i njenih uzroka.
Evo pojedinih primera:

Indijski filozof Sidarta Gautama istraživao poreklo mržnje, zaključujući:
»Mržnja se nikad ne smiruje mržnjom, već jedino njenim odsustvom. Ovo
je večni zakon.«
Rene Dekart je definisao mržnju kao svjesnost da je neko ili nešto loše,
u kombinaciji sa jakom potrebom da se od toga udalji. Baruh Spinoza je
definisao mržnju kao tip bola čiji uzrok leži u spoljašnjim izvorima.
Aristotel je posmatrao mržnju kao želju za uništenjem nečega što je
neizlječivo vremenom. Dejvid Hjum je mržnju smatrao osjećanjem koje
se ne može umanjiti i koje se uopšte ne može definisati.
U psihologiji, Sigmund Frojd je definisao mržnju kao stanje ega koje želi
da uništi izvor svoje nesrećnosti. U nešto modernijem stanovištu, u knjizi
Penguin Dictionary of Psychology (psihološki riječnik) mržnja se opisuje
kao „duboko, trajno, jako osjećanje koje izražava animozitet, ljutnju i
neprijateljstvo prema osobi, grupi ili predmetu“. Pošto se smatra da je
mržnja dugotrajno osjećanje, mnogi psiholozi smatraju da je to više trajni
stav osobe nego (privremeno) emocionalno stanje.


Koje je vaše mišljenje i stav, koja definicija bi bila prikladna, navedite
neku svoju ili citat i da li je mržnja nešto što može da se iskontroliše,
i koji su načini i da li treba da se ista suzbije ili izmanipuliše tako da
ne ostavlja tragične posledice kakvih smo kroz istoriju i danas svedoci?
 
»Mržnja se nikad ne smiruje mržnjom, već jedino njenim odsustvom. Ovo
je večni zakon.«

Ovo mi se dopada a ovo ne..

mržnja dugotrajno osjećanje, mnogi psiholozi smatraju da je to više trajni
stav osobe nego (privremeno) emocionalno stanje.

posto mi padaju na pamet povremeno osobe koje nekaznjeno prolaze kraj nas a nekom su ucinile nesto nazao..kad ih stigne pravda i ako se pokaju mozda bi im dao drugu sansu i mrznja bi izbledela
 
Mrzela sam samo jednom onoliko zestoko i jako koliko sam prethodno volela.

Pravite razliku izmedju netpeljivosti, antipatije ili neprijateljstva koje mozete da osecate prema nekom i mrznje.

Mrznja je uzasna emocija, crna kao sam djavo, destruktivna i za onog koji mrzi. Veoma je tesko osloboditi je se.
 

Back
Top