Не могу да кажем да их мрзим али једноставно их не волим...сметају ми њихове особине,смета ми њихова прошлост и понашање...и онда ја све то персонификујем на своју везу...када чујем да је нека другарица моје девојке преварила момка и да то још увек ради попиздим,једем се,не могу да спавам...па још када ''та'' дође кући па њих две изађу...имам жељу да је ''удавим'' (и једну и другу)...е сад,да ли ја грешим што поступке другарице схватам на неки искривљен начин и што то шта ради њена другарица персонификујем на своју везу па често пребацим својој девојци понашање њене другарице..шта да радим,да ћутим или да пиздим..јер и ја имам другаре који то исто раде
Nisu mi smetali drugovi/poznanici mog muza, i nisam komentarisala osim kada bas vidim da ce ga neko debelo zahebati, ali to i nisu bili prijatelji.
Nisam ni zalazila u to gde je kad je sa njima niti da ce neko pogresno uticati na njega....pa pobogu nije dete.
Ako neko resi da radi nesto (vara, pije, drogira se, kocka....nastaviti niz), radice to sa prijateljima ili bez njih.
Mislim tinejdzeri jeu povodljivi, mladi ljudi uopste.
Ali ako tako mislimo za partnera sa kojim zivimo ili planiramo zivot, ili je partner potpuno nezreo ili smo nesigurni u sebe...a mozda i gledamo prema sebi (u smislu, ja to radim, pa ce verovatno o ona/on... meni je to uvek bio osnovni argument u raspravi - ako ti to radis ne znaci da sam i ja tako glupa

).
Bolje cuti, ako voli drugaricu, samo ce poceti da ti precutkuje stvari o ljudima sa kojima se druzi...a kad se iskrenost i poverenje jednom izgubi....gubi se jos mnogo toga.
Ljudi mogu da se druze sa osobama potpuno razlicitih interesovanja i nacina zivota. Dovoljno je da imaju par dodirnih tacaka i da ih vezuju godine druzenja.
U tinejdzerskom dobu imala sam najrazlicitije drugarice i nikada nisam posla primerom za koji nisam smatrala da je ispravan. O Odraslom dobu da ne govorim.
Prijatelji su potrebni i onima koji grese, jer da toga nije, niko se iz problema ne bi izvukao, jer bi bio u kontaktu sa samo sebi slicnima