Može li se u 50+ naći prava ljubav ?

ja ipak mislim da je bolje da otrpis jos jedno..20,30 godina
radi uroka

5ysdfhsruj.jpg
 
Dvadest i sedam godina sam provela u nečemu
što se teško može nazvati brakom.
Sve lepe trenutke (rađanje) sam doživela sama.
Sve teške trenutke sam takođe preživela sama.

I sada sam (konačno) pronašla nekog sa kime imam potpunu podršku i razumevanje,
zaljubila sam se,
u 50+ !

Da vas čujem :

Prava ljubav ne postoji, jedna od najvećih zabluda zapadnog uma kojom truju i nas. Zato i nisi našla nikog do 50., zato što tražiš pravu ljubav.
 
Dvadest i sedam godina sam provela u nečemu
što se teško može nazvati brakom.
Sve lepe trenutke (rađanje) sam doživela sama.
Sve teške trenutke sam takođe preživela sama.

I sada sam (konačno) pronašla nekog sa kime imam potpunu podršku i razumevanje,
zaljubila sam se,
u 50+ !

Da vas čujem :


Naravno da je moguća i naravno da je doživljaj individualan već spram dodeljenog nam genetskog koda i životnog iskustva.
U svakom slučaju, to je sreća i to zrela sreća, kada se zna i oseća zrelo a i ceni srećom dodeljeno.
Samo napred :klap:
 
a kako praviš razliku između prave ljubavi i one ljubavi koja nije to to ?
misim volo bi da znam

prava ljubav podrazumeva happily ever after, konstantnost savršenog muško-ženskog odnosa, kosmičko poklapanje ljudskih karaktera predodređeno zakonima univerzuma koje dovodi do ultimativnog nivoa dualnog bivstovanja u savršenoj, nepromenljivoj harmoniji. Jel dovoljno dobro?

Ona ljubav koja nije ovakva i mnogo je bliža realnom stanju i potencijalu čoveka je nešto drugo, mnogo je fundamentalnija, odnosno, zasnovana na bazičnom ljudskom odnosu prijateljstva, poverenja, poštovanja i odanosti, kao i svesti o dinamičnosti svega pa tako i jednog ljudskog odnosa koji podleže stalnim promenama i u pozitivnom i negativnom smislu. Za uspešnu ljubav je potreban dobar rezon koji većina ljudi nema i otud toliko razvoda i propalih veza.
 
prava ljubav podrazumeva happily ever after, konstantnost savršenog muško-ženskog odnosa, kosmičko poklapanje ljudskih karaktera predodređeno zakonima univerzuma koje dovodi do ultimativnog nivoa dualnog bivstovanja u savršenoj, nepromenljivoj harmoniji. Jel dovoljno dobro?

Ona ljubav koja nije ovakva i mnogo je bliža realnom stanju i potencijalu čoveka je nešto drugo, mnogo je fundamentalnija, odnosno, zasnovana na bazičnom ljudskom odnosu prijateljstva, poverenja, poštovanja i odanosti, kao i svesti o dinamičnosti svega pa tako i jednog ljudskog odnosa koji podleže stalnim promenama i u pozitivnom i negativnom smislu. Za uspešnu ljubav je potreban dobar rezon koji većina ljudi nema i otud toliko razvoda i propalih veza.

ovo prvo pitam se jel postoji uopšte i odakle ti ta definicija...
a prava ljubav za mene je ovo dole
 

Back
Top