mozdane vijuge

Devojke,da li ste imale tripove da niste sigurne u ono shto zelite,a da ste to gradile godinama?! - ne mislim na mushkarce i veze.

Mislim na neshto lichno shto je npr,samo vashe,mozda neshto shto nas karakterishe kao bash takvu lichnost. I onad se zapitate da li je to zapravo ono shto ja zelim,i onda krenete u samodestrukciju?!

Da li su nashi prijatelji stavrno nashi prijatelji,ili smo navikli na njih?! I da li radimo posao koji volimo ili smo samo zapali u kolotechinu iz koje nam je teshko da se izvuchemo?!

Da li imate takve periode preispitivanja? I kako izgledaju?


Ja imam fobiju od svakodnevne kolotechine.
da
svakodnevno se suocavam sa tim pitanjima nazalost
ne za prijatelje jer dobro znam kako sam ih i zasto birala
ali za neke odluke koje se ticu mog zivota i buducnosti
jako se bojim buducnosti,za to je moj najveci strah vezan...bojim se da necu uspeti da se snadjem u surovom svetu,da necu znati da prezivim bukvalno :| al bar svaki udarac koji dobijem naucim da iskoristim kasnije...
kolotecine se i ja bojim,ali jos vise se bojim neuspeha...sta vise strah od neuspeha i vera tj nevera u sebe su me sto puta zakocili kada sam mogla nesto da uradim...tome se jos uvek ucim,ali mi sporo ide :roll::|
 
Da li imate takve periode preispitivanja? I kako izgledaju?

ne skoro. ne stizem da se preispitam jer puno radim i stalno se nesto desava... jedva stignem i da se naspavam...

samodestrukcija - ne. odraslo se :D
a preispitivanje? ne na prazno... recimo da u svemu sto radim i jesam prelazim put, sa idejom da stignem negde, pa kad se nakupi kilometraze tog puta, osvrnem se i razmislim... ili kad dodjem do raskrsnice - razmislim... eto.
 

Back
Top