koji je DOKAZ za ovo?!
GDE je DOKAZ da bi ''sve savršeno teklo'', čak i kada ne bi bilo reči?!
nisam ja ništa umislio,to je suva činjenica
ti i dalje,što je meni bukvalno sasvim neverovatno, ne primećuješ da se nonstop koristiš rečima,objašnjavaš,''dokazuješ'' itd,sve,radiš rečima-a tvrdiš da one nisu uopšte potrebne ni bitne O.o
ludilo
i dalje ne primećuješ da ''vetar koji duva'', ''trava koja raste'' itd itd-DA SU TO SVE REČI ALOO nego tvrdiš da TU NIGDE NEMA REČI! EJ! u TIM REČIMA,koje si nabrojao,po tvom ''genijalnom'' mišljenju-NEMA NIGDE REČI!! skandalozno.. totalni kolaps logike i racionalnosti..c c c
ponavljam,nisam ništa ''umislio'',a ti pošto taki ''pametan'' tvrdiš da NEČEG IMA bez reči,hajde konačno to i da dokažeš i daš bar samo jedan primer nečega što postoji bez reči.
a ne da i dalje se praviš (?) lud i izigravaš dvorsku ludu neprestano TVRDEĆI nešto-BEZ IKAKVIH DOKAZA
- - - - - - - - - -
i ovo nema nikakve veze sa filozofijom,to da bez reči ništa ne postoji je najočiglednija i najjednostavnija istina,a ti je možeš ako oćeš nazvati i matematikom,hemijom,logikom,kao ti volja.
ti si taj koji ovde izigrava filozofa,ne ja
tj ti i skoro svi drugi ali ti baš prednjačiš jer oćeš da se probiješ sa ovom tvojom tupavom teorijom ''ja+7''
Razmjenjujući shvatanja putem pisane riječi, a ne recimo putem direktne akcije, ide u prilog tvojoj tvrdnji, jer hej, čudnog li čuda, PA MI PIŠEMO RIJEČI na kompjuterima i šaljemo ih u komjuterski etar. NIje čudo da ti ovdje vrtiš svoju ispraznu teoriju o tome da sve što pomislimo jeste riječ. Nije čudo, kad ti nemaš neposredno iskustvo stanja bez riječi, bez pojmova, bez misli, kad nisi iskusio recimo stanje volje univerzalnog uma.
Shvatiti to stanje i
biti u tom stanju nije isto čovječe. Shvatanje dolazi poslije iskustva. Tek kad shvatiš šta je to što si iskusio tek tad to shvatanje možeš da transformišeš u misaonu formu. Tek tada dolaze misli pa tek onda riječi. Mislima stoga prethodi proces transformacije shvatanja, kojemu prethodi iskustvo onoga što tek treba da se shvati. Shvatati je odlika duha, jer duhom obuhvataš sve što je u tvojoj pažnji, dakle sve-obuhvataš= shvataš, dok je razumijevanje odlika razuma. Razum je opet dio Uma, analitički dio cjelovitog mehanizma projekcije stvarnosti: UM-RAZ-UM-a kojim analiziraš pažnjom i duhom sve-obuhvaćeno.
UM je sintetički dio mehanizma i on je kolijevka univerzuma (U= unutar + M=mehanizam, medium, i na krajnjem njegovom dijelu M=Misao). U UM-u se drži ostatak projektovanog Jastva (projektovanog sa njim iz Svijesti apsoluta) već razdvojenim jedni od drugih. Um je taj (to apsolutno JA) koji ih u sebi unosi u projekciju, sobom ih razdvaja i sobom im omogućava njihovu individualnost. Kroz njihovu individualnu manifestaciju on ostavruje svoje stanje 'Univerzuma'. Kao univerzalni Um on je sintetički dio mehanizma kojim se sva znanja-o-sebi (ostatak Jastva) spaja u subjekat-objekat relacije i na taj način ostvaruje projekcija subjektivnih stvarnosti. Realnost Uma i stvarnost razuma nisu isto. Samom tom sintezom subjekta i objekata UM se već transformisao u svoju ulogu u RAZ-UM-a, dakle, pretvorio se u dio mehanizma koji razdvaja (secira i analizira) već sintetikovane dijelove od cjeline sadržaja projektovanog Jastva u prvobitnom Umu. No i to razdvajanje je iluzorno, jer razum nije nigdje drugdje do u Umu univerzuma. Čitav mehanizam se čini veoma kompleksnim ali u svojoj suštini je veoma jednostavan. Razlog jednostavnosti uvijek jeste shvatanje kompleksnosti.
U ovom slučaju treba shvati policentričnu prirodu volje. Dakle, volja je ta koja ima sposobnost razdvajanja i iluzornog cijepanja cjeline u dijelove. Kao cjelina Um operiše voljom univerzuma dok kao dio cjeline Um operiše voljom individualnog centra policentričnog sistema. Dakle, svaki individualni centar ima i svoju individualnu volju. Pri tom su direktno povezani jedan s drugim upravo Umom koji dijele. Raz-Um dakle nastaje kad se izvrši prva sinteza dva individualna znanja i u tom skupu se individualizuje volja koja je odvojena od volje cjeline, od njenog cjelovitog sadržaja a koja je ipak jednim te istim Umom povezana sa cjelinom. Odatle, svojom voljom cjelina je iznad volje dijelova ali ne kao volja koja odlučuje u ime dijelova i nasilno joj određuje sudbinu, već kao volja koja dijelovima bezuslovno služi. Zato kada se 'molimo' recimo, mi se molimo volji te cjeline i u zavisnosti od postavke i potpunog shvatanja strukture i namjere naše 'Molitve' dobit' ćemo ono što tražimo.
Dakle. UM-RAZ-UM mehanizam je uistinu jedan te isti mehanizam koji ima moć transformacije, kao i većina alatki (možeš da ih koristiš u konstruktivne ali i u destruktivne svrhe) a
transformacija mehanizma se ostvaruje transcendencijom volje iz jednog u drugi nivo tog mehanizma. Kad volja transcendira u cjelinu, taj mehanizam djeluje kao UM univerzuma koji djeluje na principu bezuslovnog davanja, Ljubavi, a kad transcendira u dijelove isti djeluje kao razum stvorenja koji iz Ljubavi cjeline nastaje i cjelini u Ljubavi (u znanju ili ne znanju) teži. A onda opet, kad razumom formira razumijevanje, volja ponovo transcendira na nivo sintetičkog, sada individualnog-skučenog dijela mehanizma, kad od naših razumljenih misli stvara postavku realnosti na račun već ostvarenog razumijevanja postojanja, na račun pojmova-'riječi'.
Riječi su tad u igri i služe Umu samo kao individualizovanom sintetičkom dijelu mehanizma. Čovjek postaje 'kreator'. Međutim, istina o čovjeku-kreatoru nije kompletna ukoliko ne znamo da čovjek može kreirati samo iz već razumljenog, dakle analiziranog, tj, već seciranog sadržaja postojeće pojave prvo-projektovane sinteze. Kad je volja transcendirana na taj zadnji i najuži dio mehanizma projekcije, na taj individualni sintetički dio-Uma onda je volja usmjerena na njegovu lokalizovanu djelatnost, a njena pažnja je okupirana prizvodom, sirovinom koju koristi;
riječju. Nije čudo stoga da ti sad, svojom voljom centriranom u tom najnižem nivou operacije UM-RAZ-UM mehanizma, u
mišljaš da je riječ osnova svega. Riječ je osnova svega što je u domenu tog nivoa Svjesnosti individualizavane volje, jer taj dio mehanizma može stvarati realnost samo na osnovu pojmova-riječi. To nas dalje navodi da shvatimo,
da shvatimo (ne još da razumijemo), da smo se zaglavili i da smo pri tom zasjenjeni riječima kao objektima naše stvarnosti. Svatanje da smo zasjenjeni riječima bi trebalo da nam pomogne da posumnjamo u istinitost postojanja te realnosti kao ultimatne. To bi trebalo da u nama probudi crv sumnje kojim ćemo progristi taj veo isped naših očiju i navesti našu volju da transcendira na više nivoa mehanizma i ultimatno izvan njega, u apsolut. Samo na taj način ćemo uspjeti doseći do viših saznanja o postajućoj stvarnosti, o mehanizmu kroz koji postajuća stvarnost nastaje i ultimatno o sebi kao onome-što-jesmo, čisto i jedino aposlutno realno postojanje. (Jednom sam, 6 mjeseci prije prosvjetljenja, imao izložbu i nazvao sam je:
'Realnost realizma ili realizam realnosti'... samo da kažem, očito sam do prosvjetljenja došao svjesnim ili pak nesvjesnim usmjerenjem volje
).
...
Za tebe je transcendencija volje trenutno nezamisliva jer si rob tog skučenog dijela mehanizma projekcije; individualnog analitčko-sintetičkog Uma.
Taj dio mehanizma upravo i jeste razlog da se na volju jedinke može djelovati 'spolja'. Šta to znač 'spolja'? To znači iz centra volje druge jedinke, tačnije iz drugog centra volje unutar istog razuma dvije jedinke. Zašto to jedino može tako? Zato što za djelovanje 'spolja' mora da se zna i frekvencija onog centra na koji želiš djelovati. Frekvenciju možeš znati jedino ako si na talasnoj dužini dimenzije-razuma. Razum jeste dimenzija. Ukoliko umiješ da mijenjaš talasne dužine frekvencija i ti ćeš svojom voljom moći uticati na centre izvan svog ili pak izvan ove dimenzije. Manipulacija nad razumom je moguća upravo zarad riječi, tj zbog razumijevanja. Dakle, manipuacija se vrši kroz razum jedinke iz kojega se riječi i subliminarne poruke šalju kao šifre pravo u domen individalnog Uma ciljanog centra koji će te šifre dešifrovati-analizirati, raz-umjeti i iz njih stvoriti-sintetikovati stvarnost na račun razumljene percepcije. Svjesnim dijelom svog razuma 'nevidljive poruke koje djeluju spolja' izdvojit' ćemo kao dešifrovane cjeline u njihovoj re-kreiranoj formi s značenjem koje zovemo UBJEĐENJA. Ubjeđenje je tvorevina sintetičkog dijela mehanizma na individualnom nivou volje. I sad ti dođeš ovdje da nam pričaš o postojanju i strukturi postajuće realnosti bazirane na ni manje ni više do na 'riječima'.
Ti, nad kojim sad riječi vladaju, ti si onaj i jedini koji se 's potpunim pravom ' možeš smijati ovim mojim iskazima, jer ono o čemu govorim za tebe pripadaju domenu nebuloza, fantazija. Zašto? Zato što ti je volja zarobljena na najnižem nivou svjesnosti o tom cjelovitom mehanizmu koji je u akciji, zato što od drveta ne vidiš šumu. Sve ovo pričam s ciljem da probudim sumnju u Tebi (u Biću untar policentričnosti volje). Ako se sumnja probudu u tebi (Biću) voljom ćeš potražiti izlaz, i naći ćeš ga. Jedino tako volju možeš transcendirati u druge aspekte sebe, u druge i više nivoe Svjesnosti. Drugačije nikako. Postat' ćeš tad sebe-svjesnije Biće ali ništa u svojoj biti s tim nećeš izmijeniti. Ti jesi nestvorivo, nepromjenjivo postojanje-APSOLUT.
.gif "zelenko3 :zelenko3:")
