Moramo li svi?

Manastirka

Buduća legenda
Poruka
31.767
Biti i ostati,...normalni? 😁

Šta mislite,...recimo da živite u nekom malo drugačijem sistemu i uređenju, gde se napr.OKP ili bilo koji sličan poremećaj, smatra sasvim normalnim.
Recimo,...ono što danas zovu "normalnim" smatra se zrelim za dijagnozu.
Nije tema "ŠBBKBB" (šta bi bilo kad bi bilo) već je o tome, da li mislite da svi moramo biti mentalno i psihički zdrave osobe, po svaku cenu?
Moraju li se baš svi podvrgavati terapijama i medikamentima? Hvala.
 
Biti i ostati,...normalni? 😁

Šta mislite,...recimo da živite u nekom malo drugačijem sistemu i uređenju, gde se napr.OKP ili bilo koji sličan poremećaj, smatra sasvim normalnim.
Recimo,...ono što danas zovu "normalnim" smatra se zrelim za dijagnozu.
Nije tema "ŠBBKBB" (šta bi bilo kad bi bilo) već je o tome, da li mislite da svi moramo biti mentalno i psihički zdrave osobe, po svaku cenu?
Moraju li se baš svi podvrgavati terapijama i medikamentima? Hvala.
Nema zdravih i normalnih, samo nepregledanih i netestiranih :P
 
Uglavnom i ja delim takvo mišljenje. 😁
Šta misliš za one koji već imaju dijagnoze?
Moraju li oni da se bore za status 'normalan" i treba li?
Ja se ne borim, volim svoj OKP :D
Uostalom, ko može odlučiti da li smo normalni ili ne, ako smo samo malo fiju fiju? Kunem ti se da sam normalnija od neuropsihijatra kod kojeg idem jednom godišnje u sklopu obaveznog sistematskog pregleda na poslu. Lik nikako nije u vinklu i on odlučuje jesmo li, mentalno, sposobni za rad :P
 
Znači,...nećemo i ne moramo!
To što se olako "lepe" dijagnoze, njihov problem.
Nisu nikakvi "bolesnici", samo zato što žive drugačiju realnost. Zašto se ponašaju drugačije i drugačije reaguju na okolinu,...pa , zato što su drugačiji.
Gde piše da svi moramo reagovati i ponašati se isto?
To što je neko nešto klasifikovao kao mentalnu bolest ili poremećaj, po defoltu ne znači da je neko lud ili poremećen.
Ako nisi pretnja za okolinu,...who cares? Živiš samo "svoju" realnost. Šta će ti "dijagnoza"? 😁
 
Biti i ostati,...normalni? 😁

Šta mislite,...recimo da živite u nekom malo drugačijem sistemu i uređenju, gde se napr.OKP ili bilo koji sličan poremećaj, smatra sasvim normalnim.
Recimo,...ono što danas zovu "normalnim" smatra se zrelim za dijagnozu.
Nije tema "ŠBBKBB" (šta bi bilo kad bi bilo) već je o tome, da li mislite da svi moramo biti mentalno i psihički zdrave osobe, po svaku cenu?
Moraju li se baš svi podvrgavati terapijama i medikamentima? Hvala.
Normalno je relativam pojam,uvek je bio i ostaće tako jer ono što je normalno za jednog čoveka nije normalno za nekog drugog...

a to da li nekom treba neka terapija ili ne zavisi koliko tu osobu to opterećuje i remeti ih da funkcionišu...nije sve što odudara od nekih normi odamh i problem samo zato što odudara
 
Ok,...mda se najviše manifestuje kroz ponašanje i psihu deteta.
Zatvoreni i u svom svetu.
Gle,to je širok spektar poremećaja koji se manifestuju na svakojake načine...ta neka stereotipična pogubljenost u svojim mislima i nezainteresovanost za interakciju i komunikaciju sa drugima koju ljudi asociraju sa autističnim poremećajima je nešto karakteristilčno samo za one teže slučajeve i definitivno nije nešto što je univarzalno za sve koji imaju neki od poremećaja sa sprektra
 
Normalno je relativam pojam,uvek je bio i ostaće tako jer ono što je normalno za jednog čoveka nije normalno za nekog drugog...

a to da li nekom treba neka terapija ili ne zavisi koliko tu osobu to opterećuje i remeti ih da funkcionišu...nije sve što odudara od nekih normi odamh i problem samo zato što odudara
Tako je! Za terapiju se slažem,...mnogima je napr. psihoterapija pomogla.
Čak je jedina i preporučljiva kod pojedinih "stanja".
Ono što je tužno i ružno,...jesu nazivi tih dijagnoza, gde se pravi stigma, žigošu se na taj način pojedinci i često zbog toga, budu obeleženi za celi život.
Mentalni i duševni bolesnici, osobe sa poremećajima ličnosti,...'odma si lud i mesto ti je u nekoj ustanovi!
Druga tema koju sam otvorila je o degradaciji tih ljudi, kako im sistem i okolina okreću leđa, umesto da pomognu.
Ako već ne pomožete pomoći,... prestanite bar sa "žigosanjem"!
 
Tako je! Za terapiju se slažem,...mnogima je napr. psihoterapija pomogla.
Čak je jedina i preporučljiva kod pojedinih "stanja".
Ono što je tužno i ružno,...jesu nazivi tih dijagnoza, gde se pravi stigma, žigošu se na taj način pojedinci i često zbog toga, budu obeleženi za celi život.
Mentalni i duševni bolesnici, osobe sa poremećajima ličnosti,...'odma si lud i mesto ti je u nekoj ustanovi!
Druga tema koju sam otvorila je o degradaciji tih ljudi, kako im sistem i okolina okreću leđa, umesto da pomognu.
Ako već ne pomožete pomoći,... prestanite bar sa "žigosanjem"!
e to etiketiranje i odbacivanje ljudi sa nekim poremećajem je nešto što se dešava jer ljudi uglavnom ne razumeju niti žele da razumeju šta ustvari to znači i kako opterećuje osobu koja ga ima...Sve što odudara od norme je automacki nenormalno i ljude to plaši...plaši ih ne samo to da će ih nekako ugroziti nego i da možda ni oni nisu normalni ako se ne udalje od te osobe
 
e to etiketiranje i odbacivanje ljudi sa nekim poremećajem je nešto što se dešava jer ljudi uglavnom ne razumeju niti žele da razumeju šta ustvari to znači i kako opterećuje osobu koja ga ima...Sve što odudara od norme je automacki nenormalno i ljude to plaši...plaši ih ne samo to da će ih nekako ugroziti nego i da možda ni oni nisu normalni ako se ne udalje od te osobe
Za tom uopšte nema potrebe,...jer niti se ta "stanja" manifestuju 24/7, niti bilo koga drugog ugrožavaju.
Mahom same osobe prepoznaju, prve simptome i sami se udalje i distanciraju.
Samo su nekontrolisane osobe i teži slučajevi, "pod ključem".
Da je zarazno,...nije! Toliko da kada ne bi imali "etiketu", niko ništa ne bi ni primećivao.
 

Back
Top