Neki put i deca znaju da očitaju lekciju odraslima:
Moj Sava je velika zloća,a ujedno i pas kojem je sve dozvoljeno za razliku od drugih, pa tako i jedini izlazi na ulicu. Uglavnom švrćka ispred kapije ili na jednu stranu, dok na drugu ne bi ni za živu glavu, ima neku svoju granicu u glavi,a isto tako i nekoliko komšija koji su mu se ko zna kada i zašto zamerili ( ili ga se jednostavno plaše) i redovno ih "napada". Zapravo, strah je kod njih toliko veliki da nikada nisu ni pomislili da ih Sava ne bi povredio. Pre par dana desio se jedan od "okršaja": mladić je prolazio, Sava zalajao,a ovaj u panici skoči i padne na Savu. Valjda ljut zbog smešne scene,a i u povećoj panici, počeo je da skuplja flaše i gađa Savu,a naišao je i na neko drvo. Za svo to vreme Sava naravno ne prestaje da kidiše ali i ne napada! U to naiđe moj unuk sa mamom, prdavac od 15 meseci i gestikulacijom i čuvenim "A,A" ( to je pas još ne zna da kaže AV,a mačka mu je "AP") i uz osmeh lupi Savi ćušku, rukom ga pogura da uđe i nastavi da se smeje!
Na to je komšija zastao postiđen,a naravno i začuđen kako malo dete ukroti "takvu zver"!
Tu decu treba žaliti zapravo jer su u odrastanju ostali bez onoga što čini čoveka: plemenitosti i ljubavi, potrebe da nekoga štitiš,a i osećaš se zaštićenim pored njega!Ja bukvalno uživam u posmatranju predivnog odnosa mog unuka sa psima, već sam postala i dosadna zbog toga! On neće dati zalogaj majci ili meni, ali će dati njima ( doduše "menja se" da Smoki a dobije granule), dok se Don i Sava svaki put na vratima pobiju ko će pratiti Jovana, tako da je sa 15 meseci prilično samostalan!Dok roditelji svoju decu staru sedam godina nadgledaju i čuvaju ,Jovan izlazi sam u dvorište, jer su mu tu psi i ničega se ne plaši!