- Poruka
- 398.056
Kažu da postoji jedan monah koji noću ne spava, nego razgovara s mesecom.
Kad sve utihne, on izlazi iz svoje kelije i stoji na steni iznad manastira, gledajući u srebrnu tišinu neba.
Neki bi rekli da je to samo navika starca kome ne dolazi san, ali oni koji su ga poznavali znali su — to nije bio razgovor s mesecom, nego sa samim Bogom, u svetlosti koju On nikada ne gasi.U tišini manastirske noći, kada se i vetar stiša i kada zvona odavno utihnu, jedan monah je izlazio iz svoje kelije. Nije nosio svetiljku, nije palio kandilo — dovoljno mu je bilo mesečevo svetlo. Stajao bi na steni iznad manastira, gledao u nebo i dugo ćutao. Braća su govorila da on tada razgovara s mesecom.
Niko ga nije čuo da izgovara reči, ali lice mu je bilo obasjano blagim osmehom, onim koji dolazi samo iznutra, kada duša s Bogom šapuće. Jedan mlađi iskušenik, želeći da sazna o čemu se radi, sakrio se jednom iza stene i posmatrao starca. Kaže da je mesec te noći bio neuobičajeno jasan, kao da je sišao niže, tik iznad planine.
A starac je samo šaptao: „Blagodarim Ti, Gospode, što si još jedan dan podario svetu…“
Kad sve utihne, on izlazi iz svoje kelije i stoji na steni iznad manastira, gledajući u srebrnu tišinu neba.
Neki bi rekli da je to samo navika starca kome ne dolazi san, ali oni koji su ga poznavali znali su — to nije bio razgovor s mesecom, nego sa samim Bogom, u svetlosti koju On nikada ne gasi.U tišini manastirske noći, kada se i vetar stiša i kada zvona odavno utihnu, jedan monah je izlazio iz svoje kelije. Nije nosio svetiljku, nije palio kandilo — dovoljno mu je bilo mesečevo svetlo. Stajao bi na steni iznad manastira, gledao u nebo i dugo ćutao. Braća su govorila da on tada razgovara s mesecom.
Niko ga nije čuo da izgovara reči, ali lice mu je bilo obasjano blagim osmehom, onim koji dolazi samo iznutra, kada duša s Bogom šapuće. Jedan mlađi iskušenik, želeći da sazna o čemu se radi, sakrio se jednom iza stene i posmatrao starca. Kaže da je mesec te noći bio neuobičajeno jasan, kao da je sišao niže, tik iznad planine.
A starac je samo šaptao: „Blagodarim Ti, Gospode, što si još jedan dan podario svetu…“