"Molim vas..." strašno potresna objava Jelene Dokić

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Neno

Buduća legenda
Poruka
25.422

Jelena Dokić je bila jedna od najtalentovanijih teniserki na svetu, ali nije uspela da izdrži ogroman psihički, i ne samo psihički, pritisak koji je preživljavala u porodici.​

O tome svedoči i njena sadašnja, vrlo emotivna, poruka svetskoj javnosti.
OIP.jpg


Dok ljubitelji tenisa ovih dana pomno prate šta rade Novak Đoković, Karlos Alkaraz, Danil Medvedev i drugi na Ju-Es openu 2023, Dokićeva je odavno van "belog sporta". Ako se, naravno, izuzmu njena angažovanja u Melburnu da razgovara sa akterima Australijan opena po okončanju mečeva.

A bila je, zaista, "čudo od deteta". Recimo, 1999. je, kao 16-godišnjakinja, priredila jednu od najvećih senzacija u istoriji tenisa: na Vimbldonu je tada najbolje rangiranu teniserku sveta, Martinu Hingis, deklasirala sa nestvarnih 6:2, 6:0. I dan danas je to jedini slučaj da je teniserka koja je igrala vimbldonske kvalifikacije na tom, najčuvenijem turniru, pobedila "svetskog broja 1".

Ali, njene titule, dolazak na četvrto mesto VTA liste, bili su u senci psihičkih trauma koje je nosila od najranije mladosti i, možda, još i tada doživljavala.
I sada se ne libi da kaže kako se ponekad oseća i kroz kakve životne borbe prolazi, a njena poslednja objava na društvenim mrežema veoma je potresna.

I veoma poučna.

- Ne moram da vam objašnjavam šta se desilo neposredno pre nego što je ova fotografija napravljena.
Mislim da oči sve govore.
A to čine i oči mnoge druge dece, naročito devojčica. Taj strah i tugu koji se ne mogu sakriti.

Dakle!

Kada kažu "To te je načinilo onakvom kao što si danas". Kada kažu "To te je učinilo otpornom". Kada kažu "Zato si danas jaka". Kada kažu "Ono što te ne ubije, ojača te" ... ja sam naljutim, budem frustirana kada god to čujem.


Da, postoje događaji u životu koje ne možete kontrolisati jer, prosto, to jeste život. Ali, u to ne spada kada ste zlostavljani od strane druge osobe, nikada to ne spada u "život je to", naročito kada ste dete i naročito kada vam to čini neko ko bi trebao da je vaše utočište, vaša zaštita, vaša porodica, vaše... sve.


Nisam ja morala da budem snažna i hrabra.
Nisam morala da živim u strahu.
Nije trebalo da budem prebijana, naročito kao dete.
Trebalo je da sam bezbedna.
Trebalo je da sam zaštićena.
Trebalo je da se neko o meni brine.


Nije trebalo da budem ostavljena na ulici, maloletna, bez novca, da se snalazim gde ću da spavam, i to usred noći.
Trebalo je da budem samo dete.
A tako bi trebalo i mnoga, mnoga druga deca, naročito devojčice.
I zato...

Ako pričate sa žrtvom nasilja, naročito ako je nasilje ta žrtva pretrpela kao dete, molim vas, pažljivo birajte svoje reči.

I, molim vas, imajte više saosećanja.

Zlostavljana deca nose mnoge ožiljke, mnoge traume, a neki ljudi se nikada od toga ne oporave.

Budite ljubazni i imajte razumevanja.
UVEK - zaključila je Jelena Dokić.

Novosti
************************
Nasilje u širom smislu predstavlja prelaženje ljudskih granica, tako da svi koji dožive bilo koji oblik nasilja zapravo doživljavaju udar na vlastitu sigurnost, te nažallost, žrtve nasilja često vjeruju da su na neki način to skrivile.:roll:
Nasilja je, na žalost sve više.. ono što zapanjuje je da u momentima nasilja ako se ono javno dešava, umjesto da pomognu žrtvi ili to spriječe, slučajni očevici ili "navijači" snimaju telefonom kao da prisustvuju nekom čudu nevidjenom?
Kako se izgubiila bilo kakva empatija prema žrtvama nasilja? Ko je u tome najviše zakazao.. obrazovne ustanove, kućni odgoj ili svemu tome veliku ulogu ima društvo sa kim se družite?
Jelena je samo dokaz da bilo ko može biti žrtva nasilja.
 

Jelena Dokić je bila jedna od najtalentovanijih teniserki na svetu, ali nije uspela da izdrži ogroman psihički, i ne samo psihički, pritisak koji je preživljavala u porodici.​

O tome svedoči i njena sadašnja, vrlo emotivna, poruka svetskoj javnosti.
Pogledajte prilog 1406191

Dok ljubitelji tenisa ovih dana pomno prate šta rade Novak Đoković, Karlos Alkaraz, Danil Medvedev i drugi na Ju-Es openu 2023, Dokićeva je odavno van "belog sporta". Ako se, naravno, izuzmu njena angažovanja u Melburnu da razgovara sa akterima Australijan opena po okončanju mečeva.

A bila je, zaista, "čudo od deteta". Recimo, 1999. je, kao 16-godišnjakinja, priredila jednu od najvećih senzacija u istoriji tenisa: na Vimbldonu je tada najbolje rangiranu teniserku sveta, Martinu Hingis, deklasirala sa nestvarnih 6:2, 6:0. I dan danas je to jedini slučaj da je teniserka koja je igrala vimbldonske kvalifikacije na tom, najčuvenijem turniru, pobedila "svetskog broja 1".

Ali, njene titule, dolazak na četvrto mesto VTA liste, bili su u senci psihičkih trauma koje je nosila od najranije mladosti i, možda, još i tada doživljavala.
I sada se ne libi da kaže kako se ponekad oseća i kroz kakve životne borbe prolazi, a njena poslednja objava na društvenim mrežema veoma je potresna.

I veoma poučna.

- Ne moram da vam objašnjavam šta se desilo neposredno pre nego što je ova fotografija napravljena.
Mislim da oči sve govore.
A to čine i oči mnoge druge dece, naročito devojčica. Taj strah i tugu koji se ne mogu sakriti.

Dakle!

Kada kažu "To te je načinilo onakvom kao što si danas". Kada kažu "To te je učinilo otpornom". Kada kažu "Zato si danas jaka". Kada kažu "Ono što te ne ubije, ojača te" ... ja sam naljutim, budem frustirana kada god to čujem.


Da, postoje događaji u životu koje ne možete kontrolisati jer, prosto, to jeste život. Ali, u to ne spada kada ste zlostavljani od strane druge osobe, nikada to ne spada u "život je to", naročito kada ste dete i naročito kada vam to čini neko ko bi trebao da je vaše utočište, vaša zaštita, vaša porodica, vaše... sve.


Nisam ja morala da budem snažna i hrabra.
Nisam morala da živim u strahu.
Nije trebalo da budem prebijana, naročito kao dete.
Trebalo je da sam bezbedna.
Trebalo je da sam zaštićena.
Trebalo je da se neko o meni brine.


Nije trebalo da budem ostavljena na ulici, maloletna, bez novca, da se snalazim gde ću da spavam, i to usred noći.
Trebalo je da budem samo dete.
A tako bi trebalo i mnoga, mnoga druga deca, naročito devojčice.
I zato...

Ako pričate sa žrtvom nasilja, naročito ako je nasilje ta žrtva pretrpela kao dete, molim vas, pažljivo birajte svoje reči.

I, molim vas, imajte više saosećanja.

Zlostavljana deca nose mnoge ožiljke, mnoge traume, a neki ljudi se nikada od toga ne oporave.

Budite ljubazni i imajte razumevanja.
UVEK - zaključila je Jelena Dokić.

Novosti
************************
Nasilje u širom smislu predstavlja prelaženje ljudskih granica, tako da svi koji dožive bilo koji oblik nasilja zapravo doživljavaju udar na vlastitu sigurnost, te nažallost, žrtve nasilja često vjeruju da su na neki način to skrivile.:roll:
Nasilja je, na žalost sve više.. ono što zapanjuje je da u momentima nasilja ako se ono javno dešava, umjesto da pomognu žrtvi ili to spriječe, slučajni očevici ili "navijači" snimaju telefonom kao da prisustvuju nekom čudu nevidjenom?
Kako se izgubiila bilo kakva empatija prema žrtvama nasilja? Ko je u tome najviše zakazao.. obrazovne ustanove, kućni odgoj ili svemu tome veliku ulogu ima društvo sa kim se družite?
Jelena je samo dokaz da bilo ko može biti žrtva nasilja.
Zalosno je sta roditelj moze da ucini svom detetu.
 
Прича јесте потресна, али је довољно да се исприча једном.
Ја је видим сваке године, још 5 минута славе и медија, а ништа на томе не ради.
Никада није написала да је члан неког удружења за борбу против насиља над децом, никада није оставила неки линк према удружењима, сигурним кућама, број телефона за жртве насиља, ништа није урадила сем што сваке године подсети јавност на своју тужну причу и себе.
 
Tužno jeste,...pretužno i prestrašno. Postoje ožiljci koji nikada neće zarasti. Ona je obeležena jednim takvim za celi život. Msm da nakon dosta godina i udaljenosti, tek sada postoje toga svesna. Kao i mnogi drugi, koji su preživeli ili bili žrtve porodičnog nasilja. Ali,...ne može se zadugo, ni tako kroz život ići. Kao večita i doživotna žrtva!
Preživela je i otrgla se tome,...znači da to više nije. Žao mi je što nije nastavila sa sportom, makar i u nekoj sličnoj varijanti. Prelepa i talentovana,... nadam se da uskoro napiše i po koju lepšu reč.💫
 
Poslednja izmena:
Прича јесте потресна, али је довољно да се исприча једном.
Ја је видим сваке године, још 5 минута славе и медија, а ништа на томе не ради.
Никада није написала да је члан неког удружења за борбу против насиља над децом, никада није оставила неки линк према удружењима, сигурним кућама, број телефона за жртве насиља, ништа није урадила сем што сваке године подсети јавност на своју тужну причу и себе.
Da sam ja to napisao bilo bi da podrzavam nasilje
 
Mene ona sudbinom podsjeća na Dolores O'Riordan, uvijek na rubu sa živcima.
Tako je i ova prsla kao kokica kad je ostavio muž, upala u depresiju i kasnije se ubila.
Ovoj je isto propala veza od 20 godina, tko zna, možda je u tom čovjeku boga vidila, a on je ostavio depresivnu i debelu.
Još onaj ludi ćaća.
Eto dokaz da je mentalno zdravlje bitnije od para, kojih sigurno ima.
 

Jelena Dokić je bila jedna od najtalentovanijih teniserki na svetu, ali nije uspela da izdrži ogroman psihički, i ne samo psihički, pritisak koji je preživljavala u porodici.​

O tome svedoči i njena sadašnja, vrlo emotivna, poruka svetskoj javnosti.
Pogledajte prilog 1406191

Dok ljubitelji tenisa ovih dana pomno prate šta rade Novak Đoković, Karlos Alkaraz, Danil Medvedev i drugi na Ju-Es openu 2023, Dokićeva je odavno van "belog sporta". Ako se, naravno, izuzmu njena angažovanja u Melburnu da razgovara sa akterima Australijan opena po okončanju mečeva.

A bila je, zaista, "čudo od deteta". Recimo, 1999. je, kao 16-godišnjakinja, priredila jednu od najvećih senzacija u istoriji tenisa: na Vimbldonu je tada najbolje rangiranu teniserku sveta, Martinu Hingis, deklasirala sa nestvarnih 6:2, 6:0. I dan danas je to jedini slučaj da je teniserka koja je igrala vimbldonske kvalifikacije na tom, najčuvenijem turniru, pobedila "svetskog broja 1".

Ali, njene titule, dolazak na četvrto mesto VTA liste, bili su u senci psihičkih trauma koje je nosila od najranije mladosti i, možda, još i tada doživljavala.
I sada se ne libi da kaže kako se ponekad oseća i kroz kakve životne borbe prolazi, a njena poslednja objava na društvenim mrežema veoma je potresna.

I veoma poučna.

- Ne moram da vam objašnjavam šta se desilo neposredno pre nego što je ova fotografija napravljena.
Mislim da oči sve govore.
A to čine i oči mnoge druge dece, naročito devojčica. Taj strah i tugu koji se ne mogu sakriti.

Dakle!

Kada kažu "To te je načinilo onakvom kao što si danas". Kada kažu "To te je učinilo otpornom". Kada kažu "Zato si danas jaka". Kada kažu "Ono što te ne ubije, ojača te" ... ja sam naljutim, budem frustirana kada god to čujem.


Da, postoje događaji u životu koje ne možete kontrolisati jer, prosto, to jeste život. Ali, u to ne spada kada ste zlostavljani od strane druge osobe, nikada to ne spada u "život je to", naročito kada ste dete i naročito kada vam to čini neko ko bi trebao da je vaše utočište, vaša zaštita, vaša porodica, vaše... sve.


Nisam ja morala da budem snažna i hrabra.
Nisam morala da živim u strahu.
Nije trebalo da budem prebijana, naročito kao dete.
Trebalo je da sam bezbedna.
Trebalo je da sam zaštićena.
Trebalo je da se neko o meni brine.


Nije trebalo da budem ostavljena na ulici, maloletna, bez novca, da se snalazim gde ću da spavam, i to usred noći.
Trebalo je da budem samo dete.
A tako bi trebalo i mnoga, mnoga druga deca, naročito devojčice.
I zato...

Ako pričate sa žrtvom nasilja, naročito ako je nasilje ta žrtva pretrpela kao dete, molim vas, pažljivo birajte svoje reči.

I, molim vas, imajte više saosećanja.

Zlostavljana deca nose mnoge ožiljke, mnoge traume, a neki ljudi se nikada od toga ne oporave.

Budite ljubazni i imajte razumevanja.
UVEK - zaključila je Jelena Dokić.

Novosti
************************
Nasilje u širom smislu predstavlja prelaženje ljudskih granica, tako da svi koji dožive bilo koji oblik nasilja zapravo doživljavaju udar na vlastitu sigurnost, te nažallost, žrtve nasilja često vjeruju da su na neki način to skrivile.:roll:
Nasilja je, na žalost sve više.. ono što zapanjuje je da u momentima nasilja ako se ono javno dešava, umjesto da pomognu žrtvi ili to spriječe, slučajni očevici ili "navijači" snimaju telefonom kao da prisustvuju nekom čudu nevidjenom?
Kako se izgubiila bilo kakva empatija prema žrtvama nasilja? Ko je u tome najviše zakazao.. obrazovne ustanove, kućni odgoj ili svemu tome veliku ulogu ima društvo sa kim se družite?
Jelena je samo dokaz da bilo ko može biti žrtva nasilja.
video sam njenog oca u jednom kaficu u sremskom graditju kada je Jelena bila na vrhuncu karijere,sedeo je za stolom sa lokalnim krupnijim kontraverznim biznismenima.Kao pojave prilicno ogavan tip kao,ne sumnjam da je za njega Jelena bila guska sa zlatnim jajima
Niko ne moze dete da upropasti kao roditelj.Dete jedino ima poverenje u roditelja i ako ga on izda,...
 

Back
Top