Moje,a i vase pesme

  • Začetnik teme Začetnik teme drbob
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Illusion


Waching in a black wall
I see you’re shadow dancing
In front of my body
I see you’re face
On a picture
And movie of past is starting again...

My eyes are on the floor
My hands are in my pocets
I’m traveling again
Trough the holes of my memory...

It’s so hard to reach you
You ‘re now a star
It’s like searching for impossible
But you’re so far...

My room is empty
Im taking off my mask
Letting my naked body
To tell you everything

But you are not here
It’s just my illusion
She won’t leave me alone
In this long nights
 
Insomnia


Insomnia is the queen of the night
She put her spell on me
Deep, deep insade
So I can fight

She smiles to me so beautiful
Traveling trough my blood
Touching my skin, with her mind
Telling me all the time
That I can’t win

Deeper and deeper
You’re words are kissing me
You’re energy is roin me

Somewhere in the dark
I can see a big fireballs
Flying becide me
Somewhere in the light
I can see my dreams fight
With insomnia...
 
Ovu sam pesmu posvetila osobi koju sam najvise volela,posle mame---

Dok te gledam srce mi se rusi,
na tebe mislim zlato moje.
Zaboli me pogled tvoj,
bez ljubavi prazan sav.
Od tuge za tobom vristala bih ceo dan,
vristala dab olaksam sebei dusu moju,
da te oteram iz ociju svojih...
Kad me pogledas,braon ocima tvojim,
moje srce zadrhti ,pozeli da te ljubi,da te voli....


sledeca....


Polako se nadam da ce se sudbina okrenuti,
da ces me iznenada zavoleti.
Ali znam da se ja nemogucam nadam,
to se nama nece desiti nikada.
''Nikad ne reci nikad''
to mislim u sebi i polako
se nadam nekoj novoj sreci.
Treca sreca kazem ja i uvek je
uz mene neka nova anda..
Uvek cu se nadati do poslednjeg trena i ako
cu znati da od toga nista nema....
 
Pazi malo čoveče
kuda sada gaziš,
pazi malo čoveče
ulicom kad prolaziš.

Pazi malo čoveče,
kuda sada hodaš,
pazi malo čoveče
koga ćeš da vodaš.

Pazi malo čoveče,
ti na savest tvoju,
zgazićete moćnici
kao senku svoju.
 
Moje je tuga ime
Ne obasipajte me njime...
Moje vreme još vetar gradi mlad
A kada dođe već biće kasno tad..
Jer rano mi se predade srce
Ocrta svoje linije bolom
I reke sreće protiču pored
A ja ih popunim suzom kojom...
Od toliko boja što sudbina stvara
Zašto baš moje u sivo pretvara...
 
O prošlosti naša slavna,
iz vremena neka davna,
ti si desi u ovome veku
i probudi Sunce u čoveku.

A na grbu od četiri slova,
što ga silni car Dušan iskova,
složiše se u ovome veku
da probude Sunce u čoveku.

Složiše se Srbi,
sa svih strana sveta,
ostvariše snove
jadnoga čoveka.
 
Došla je kradom,
i uvukla se
kao noć,
na krilima
vetra,
sa suncem
u očima,
sa zvezdama
u kosi,
sa osmehom
koji pleni.
Bila je tiha,
kao sena,
ali dražesna,
i lepa,
kao Venera.
Uzela je,
što je htela...
i nestala,
kao što je
i došla.
Sa sobom
je odnela
i deo mene,
a ostavila mi je
srce..
moje srce...
kameno...
 
wOw,KAKVA PESMA!!!Ovu sam prepisala u svoju pesmaricu!!!Ne da je prisvojim,Ne da se kitim TUDJIM perijem,Nego da je imam!Prelepa je!Sve su ti LEPE al ova otkida!!!Evo i moje:
Samo reci,sta ne valja
Samo reci ,sta se lose desava
Ja sam ta koja unistava ali i popravlja,iz nevolja izbavlja!
Samo kazi sta mislis i stav imaj svoj,
Onih koji te mrze ima puno,nezna im se broj,
Ali kada ti jednog dana pidju i traze pomoc tek tada vidis njihovu nemoc!
Samo kazi problem NEMOJ da cutis jer se nece resiti sam,
Nemoj da se osecas manje vrednim i da te je blam,
Iako su te ucili da nikada ne vracas,i da se ne svetis
Ocigledno je da bi uspeo moras da grizes i da se boris!
Samo kazi...
Samo kazi,da nisi slabic svima pokazi!!!!!
 
Nema više
smisla ni
svrhe pisati
o nekom više,
iz svesti
sve nestaje,
sve se gubi
i briše,
nema ništa
više na
svetu -
dobro da je,
sve se gubi
u magli,
sve nestaje
samo bol,
u duši,
tinja i
ostaje,
ostaje da seća
uspomene budi,
kad je srce
moje
htelo da
poludi
O voljena moja,
da li će ikad
postojati još
koja?
 
Snovi napustene princeze

Pada kisa...
Skidam sa sebe svoj ponos
cekam ispred tvojih vrata
slomljena od lazi,
bezim od svog sopstvenog privatnog pakla...
Pusti me unutra,
barem na kratko,
da sakupim delice slomljenih ogledala svoje duse...

Znas...mi beskucnici
Volimo da zatvaramo oci pred realnoscu,
zaboravljamo na proslost,
zaboravljamo na krivicu,
i prepustamo se poznatim strancima,
misleci da time krademo izgubljeni trenutak vremena
koji nam pripada...

Jel sam ti pricala nekad
da volimo da sedimo satima
po napustenim krovovima
i zavijamo na mesec,
kao nekakve divlje zveri...

I te veceri...
Senke su igrale tango na tvom zidu
Nisi primetio ...
Tetovirala sam vatru iz tvojih ociju,
ne bi li je sacuvala netaknutu
u svom sirovom i najboljem obliku...
I nisam ti priznala,
Da mi je koza gorela pod tvojim prstima...

Zaspao si...kao nekad...
Ostavljajuci me u mojoj haljini za princeze,
Sa kofercicem snova...i srcem u ruci...
da se nadam da ces naici jos neki put...
Proci kroz moje snove...snove beskucnika...
Pretvarajuci se da sam i dalje tvoja princeza...

 
Vezuješ uzalud omču. Odbacuješ pomisao
na mene.
Biraš ponoćne časove.
Stvaralačke
greške.
Vrenje. Podigao ruku u vazduh.
Utekao. U burad smole.
Otkad sam te zatvorio u radnju
proizvodiš med. Podvale. Razmeštaš alatke.
Cediš saće.
Ne znaš u mraku gde je konopac. Jatak.
Sipaš krv. U vir.
Učvršćen u dvorištu
prisustvujem
tvom radnom danu.
 
Lepljive misli...
Slatko gorka iskustva,
koja cure iz ognjista tvoje duse
Igras se recima,
dok tvoja energija sece macem krajeve moje maste
i oblikuje ih...
Inspiracijo,
nastavi da budis tisinom
uspavane redove moje maste...
 
Somewhere in the dream like this
Behind the heavy curtains
Two broken worlds are trying to fix
Like a touch of a cold steel
You are breaking the truth in me
You beautiful fucked up man...
 
Bacio sam kamen. Uvis. U testo.
Vratio si mi. Tada sam ti se pridružio. Pisar za trulim stolom.
U katastru. Za čiste račune.
Poljubio sam te u usta. Liznuo šupalj zub.
Nisi znao šta mislim o ugovoru. Odredbama.
Izbacio iz šupe domaću životinju.
U groznici.
Vreme je da uspostaviš novi odnos s predmetima.
Pun.
 
Ти си
сунце мог живота,
ти ми сијаш кад
ме тамне мисли прате,
Ти си
мелем мога срца,
јер ме тешиш,
док ме живот гази,
Ти си
роса моје душе,
ти напајаш тело
моје,живот мој,
Ти си
мед мојих усана,
јер на њима гориш,
и са њих сијаш и зрачиш,
Ти си
део мене
јер
Ти си
само реч
Ти си
УТЕХА.
 
Daj mi povoda


Toliko je tužnih sećanja,
Koji me na nas podećaju,
Ni vode, ni vazduha,
Za opstanak mi ne daju.

Nema ničeg lepog,
Čega bih se sećala,
Znam da sam molila,
Vrištala i plakala.

Ostavio si me baz povoda,
Bez imalo stida, straha,
Ostavio si me baz ljubavi,
Ponosa,i daha.

I posle toliko vremena,
Još uvek me bole reči tvoje,
Ukazuju sećanjem,
Da su te usne nekad bile moje.

Daj mi povoda,
da te za ljubav zamolim,
da ti svoje srce predam,
Da te opet do bola zavolim

:oops:

raskinula sa deckom i naterale me emocije..
Imam ja ovoga jos dosta, ali gde sad sve da saljem.. :D
Pozzavac​
 
*****

Bio si moj bjeg od zivota
bjeg od bola i suza.
Kuda da bjezim sad ?
bio si moj osmjeh skriven od tuge
uspavanka ,tiha ,blaga
za noci duge bez sna.
Kuda da krenem sada ?
Bio si moj bjeg od svih
tajna moja najtajnija
moj radosni stih.
Kuda da bjezim sada ?
Kome da pruzim umorne ruke
gdje da sakrijem oci tuzne
povjerim,kome,stvari ruzne?
Gdje si,zovem te,zar ne cujes krik ?
 

Back
Top