Moje,a i vase pesme

  • Začetnik teme Začetnik teme drbob
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
***

Pruzam ruke u noci punoj magle
izgubljena u tudjem snu
trazim put koga nema
i jednu ruku sto nije tu.

Lutam,ni dzungla ni suma,
neki tudji san,
trazim svjetlosti sunceve trag
i jednih ociju nevjernih sjaj.

Sanjam,ali nisam to ja,
trazim,ali ne znam sta,
cekam novi san u kom cu,
pa makar lutala,biti ja.
 
Ti si lepa,gorda i ohola,
i mislis da si savrseno cudna,
ti ces i u casovima nerazumna bola,
misliti i sanjati o ovom tronu budna.

Nestajaces,postepeno,u mislima svojim,
gubices se iz stvarnog zivota,
topices se sa osecanjima mojim,
neznajuci sta je ljubav i lepota.

Lepota tvoja unistice tebe,
i nestaces,kao i da nisi bila,
jer nisi dovoljno upoznala sebe,
a znala si da si voljena i mila.

Lebdeces kao sunce koje zraci,
i gubices se kao zvezda koja pleni,
o,Boze,i ti za njom placi,
jer svoje srce nije dala meni...
 
Daleko od mene
Sa slavine uspomena
Ispijaš poslednju kap sećanja
na poslednje veče...
Daleko od tebe
Sedim sama pored reke
Koja zamišljena
Sve dalje od mene teče...
Oblačno je...
Tvoje misli munjevito lete ka meni
I razumem svaku reč
Dok bezciljno skitam...
Moje iluzije se obistinjuju
I srce mi postiže ujednačeniji ritam...
Oblačno je...
Šetaš ulicama kroz gomile ljudi
Čiji žagor ne čuješ i ne razumevaš...
Klečim pored ikone i molim se
Da me svaku narednu noć snevaš...
Oblačno je...
Nebo se otvorilo
Kiša je rasterala ljude
Ali to ne osećaš...
Mokra sam i ja
Ali na drugoj strani
Dok ti pružaš ruke ka nebu
Kao da nešto predosećaš...
 
Dodiri

Dodiri,
I tada osetismo sreću
A sila što pokreće
Poljulja sve
Taj miris sada
Prepoznah u cveću
Sve može proći
Ali to nikad ne...
U mirisnoj noći
Probudismo dan
I nasmejanih lica
Koračasmo kroz san
Možda je dobro jutro
Ili dobar dan
Nije ni bitno - super se osećam...
**************************************
 
Ležala sam u gustoj travi
Posmatrajući nebo...
Bilo je providno...
Plavo...
Po negde sivo
Baš kao tvoje oči...
Kroz misli su mi prolazile
Sve one noći
Kada nisam mogla
Da ti se oduprem
I telo mi bilo puno
One slatke nemoći...
Ležala sam u gustoj travi
I molila nebo da te donese
ostavi
meni baci
Da poljupce tvoje
U moja nedra ubaci
Da prste tvoje uplete u moju kosu
Da zajedno u gustoj travi
Dočekamo večernju rosu...
Želela sam te tu
Samo mog
Previše željna dodira tvog
Dok su cvrčci oko mene
Svoje pesme pevali
Oblaci su tada
Mirne snove snevali
Nisu mi ispunili želju
Da dođeš do mene...
Ležala samu gustoj travi
Zamišljena
Kako da pronađem
Put do tebe?
Ali tada su naišli oblaci
Teški
Crni
Gusti
Trava i šume su bez cvrčaka
Ostali pusti
Izgubljena u gustoj travi
Bila sam potpuno sama
Nesvesna da me već prekrila
Hladna noćna tama
Nesvesna da sam u gustoj travi
Ceo dan bila
Sklopila sam oči
I tebe usnila...
 
Стазе



Две преда мном стазе стоје:
Једна с цвећем, друга с трњем
Гвоздене су ноге моје:
Идем трњем да се врнем...

Ја уступам цвећа стазе
Којима је нога мека
Нек по цвећу жене газе,
А трње је за човека!
 
LAZNA LJUBAV

Napolji kisa strasno pada
Neznam sta da radim sada!

Kada sam te prvi put poljubio
znao sam da sam se zajubio!

Dani su kratki i brzo prolaze
dok novi ljudi u tvoje srce ulaze

Nisi me dovoljno volela
nasa ljebav je izgorela!!!

U drustvu fina si i dobra ,
a sa mnom opasna ko kobra

ma koga ti zezas
zasto me izudjujes
stalno me ljuto gledas
zar ne primecujes

Nismo se dovoljno ni voleli
samo smo o novcu brinuli

A sada,a sada
sta cemo sada
sada nista , a sada nista
jer sve je gotovo
GOTOVO
jer gotovo je sveeeeee

Uvek si bia treca
jer nisi znala sta je sreca

sve sto smo ikada imali
na kocku smo bacili

od mene se nemoj kriti
jer zajedno necemo biti!!¨

sve je gotovo!!!
gotovo je sveeeeeeeeeee
ali tvoja ljubav neeeeeeeeee!!!


ovu sam pesmu ja smislio nadam se da nije lose sobzirom da imam 10 godina.
sta mislite da li moze biti nesto od ove pesme ???????
 
Evo da ozivimo malo temu.

Moji stihovi od 25.05.2010.



Noci su duge
snovi su kratki
u trenutcima tuge
uzdasi slatki...

Noci jesu duge
i kao kakve kuge
doveka traju
bez da se zauzdaju

Snovima kratkim
mislima gonim
daleke zvezde
zeljama svojim

Trenutcima tuge
zalosne duge
nocima vidim
i svega se stidim

uzdahe slatke
iz mog stomaka
leptiri salju
dok se borim protiv mraka...
 
Ноћ,
Бесана...
Мисли се роје...
На тебе мислим...
Да ли сад' на мене мислиш
Ил' за другим сневаш?
Ноћ пролази
Али одговора нема.
Само тишина
Ове ноћи...
И месец, горе,
Који одговор не даје...




аутор: ја
 
Sve nastaje iz tišine p’jane,
Kad u duši tek plamičak grane,
Kad na srce kap rose ti kane,
Tad satima ne računaš dane.

K’o put prvi sve se radja, budi,
K’ suncu ita. Kao klica niče.
Međ’ travkama nežne šume priče,
Tad u srcu nit tanana gudi.

Peva gora; Šuma nova biće!
Zemljom stazu crvić svoju dubi.
Poljem vetrić medno cveće ljubi,
Tad u duši nova zora sviće.

Vrvi barka; Koren zemlju siše.
Odveć Sunce iz zenita zari.
Vaj, ta igra pleni svojom čari,
Tad srce k'o duša istim ritmom diše.
 
Odveć tinja žar u srcu mome,
Odveć teku potoci i kapi,
Sve u biti k' oku sija Tvome,
Sve u biti k' Tvojoj usni slapi.

Učili smo kako kapi vartu kroje,
I učili kako žar u vodi plamti,
Mi spoznasmo nove mirise i boje,
Spoznasmo blago da je, što duša pamti.

Da bi znali duše sačuvati blago,
Da bi znali zašto srce iz nje peva,
Činićemo ono što je srcu drago,
I želeti ono što nam duša sneva.
 
Bez tebe duša nevidela zorje,
Nit' bačeno seme izrasta u cvet,
Bez tebe Sunce ne rasipa boje,
Nit prah zvezdani obasipa svet.

Bez tebe ja sam tek pomalo sena,
Odveć na zemlji i zamalo Bog,
S' tobom u duši teži sam od trena,
I višlji od vrha najvišljega svog.
 
Sve je igra, sve večita tajna,
Medne usne i zov oka sjajna.
Sve je princip večnoga razvića,
Sukob tvari i spoj dvaju bića.

Sve kad duša prepoznati znade,
Elemente što put k' večnom grade,
Sve je tvorčev mozaika deo,
Do vrhunca tren ispunjen ceo.

A taj tren o kom želis znati,
I tu silu; pitas da l' će stati?
To je sukob međ duše i tela,
Reka mira i bol srca smela.

A nas čeka čudesno uspece,
Snagom vere, k' cilju što pokreće,
To, jer nije cilj pred vatru stati,
Već je borba sve što treba znati!
 
Kad plamičak plavi i kap vode spaziš,
U srce ih stavi da čuvaš i mazis.

Cvet što izraste iz plama u vodi,
On duši ce tvojoj silno da godi.

Iz cveta u sreći plod kad izrodi,
On dušu će tvoju u večnost da vodi.

O, jer tada će duh tvoj silno da plamti,
I tebe će Tvorac večno da pamti.
 
Svaki put tonem sve dublje,
I klizim ka mračnom i hladnom dnu,
Desi se tad da osetim ljublje,
I sila vode tad vine me k' snu.

I svaki put tonem sve dublje,
I svaki put letim sve višlje.

Krećuć' se večno u letu i padu,
Sve duži je put međ' svetla i mraka,
Osvajam prostor u sreći i jadu,
U sukobu sila otpora i tlaka.

I svaki put tonem sve dublje,
I svaki put letim sve višlje.

Al' zbiće se jednom u sukobu sila,
Da ostaću nem u prostoru gluvom,
I leteću tad ne isećać krila,
Il' tonut' ka dnu, hladnom i suvom.
 
Zašto li se k' Tebi vraćam?
Šta li se van srca krije?
Što li sreću s' boli plaćam?
Zašta srce bitku bije?

Odveć sam, nad samim sobom,
Vazda čežnja dušu gali,
Vaj, bez Tebe k'o sa Tobom,
Je l' to laž, il' Ljubav, šta li?
 
Ti, što sijaš plavom svetlošću,
Ti, zbog koje cvasti porošću,
Ti, što osmeh kradeš proleću,
Ti, zbog koje pesme poleću.

Ka Tebi svaka reč je draga,
Ka Tebi duša odveć vaga,
K' Tebi mašta bezmernog blaga,
K' Tebi hrabrost, volja i snaga.

Ti, što sijaš plavom svetlošću,
Ti, što život bojiš radošću,
Ti, zbog koje otrov poješću,
Ti, zbog koje smrt ja saplešću.

U Tebi voda, vazduh i plam,
U Tebi ja to iskrama sjam,
U Tebi sve što treba da znam,
U Tebi spas, vera i hram.
 
Kad pomislim da Te nema,
K'o tišina večna da caruje,
I u beskraj rasutih delića duša naših tragom se tek čuje.

Kad pomislim da Te nema,
K'o bez vatre svetlost da gladuje,
I u beskraj rasutih delića duša naših iskrama putuje.

Kad pomislim da Te nema,
K'o orkestar Ljubav da štimuje,
Dok u beskraj rasutih delića duša naših u stih se rimuje.
 
Ti moje si nebo i zemlja, vazduh i voda,
Ti moja si vatra, plamen života i muzika čarobnih ljubavnih nota,
Ti moja si medena, lepša strana i svetlošću crtana zora rana,
Moja si krv i atom celi i duša bez Tebe nit' može nit' želi,
Moja si kost i oslonac, od čari i sreće istkani venac,
Moja si riznica idejama puna, moja si Ljubav, moja si kruna.
 
O ta Ljubav što mi srcem hoda,
Rastače mi dušu pa obliči,
Srcu osmeh kad ozaren doda,
Duša vazda na proleće liči.

Zato čekam; svetlom tvoga lica,
Da u srcu nova sreća blisne,
I duša će, kao jato ptica,
Međ oblake u trenu da klisne...
 
Ne mogu te ljubit’ iz daleka
Nit’ suzu ti moju videt. Neka.
U me srce ziv dok ja sam ceka,
Poljubaca sto k’o svila meka.

O Ljubavi nedokuč’va za me,
Da l’ u ove sećas me se dane?
K’o moje da ‘l usne u te same?
Suza tebi da l’ za mnome pane?

Srca rosa u me slapi bela,
Duša vapi, pesma uzavrela,
Ljubav jednu k’ srcu što je htela,
Ljubav jednu duša što je snela.
 
Iz mog blog...
Toplina
Objavljeno 02.06.2010. u 20:06, autor: imaginacija*

Može se osećati miris.
Miris muškarca.
Onako kao što si rekao i
osuditi da si bio u pravu.

Ali, osećala sam i toplinu.
Toplinu u očima.
Ona je umotana na vrhu mog leda.
I rastopila se.

Osetila sam miris proleća.
Cveća i leptira.
Hodanje i držanje za ruku.
To sam osetila...

Samo je jedna stvar važna u životu.
Impresivno da se oseća.
Da se osećaja i vidi jedna i jedina
toplina.
 
O livado rosna, latice u cvasti,
U srcu mom lepša neg’ vas,
Cvetna basta rasti.

O grančice šumne, pričice u poju,
U duši mi neg’ što u vas,
Nota u još većem broju.

O astralni puti, zvezdice u jatu,
Oči mojih svici neg’ vas,
Još iskrije sjatu.

O da li je san, da l’ omama šarna,
Il’ ljubih je opet,
Videh oka čarna.
 
kisabh2.jpg
 
U noći gustoj, protkanom svilom,
Polete reč k'o duša krilom.

U Noći pustoj, istkanom kapi,
Spusti se kiša k'o zemlja da vapi.

Misli se množe, sve brže i brže,
U potiljak sna sjat'še se, rže.

Kapi što poje grup'šu se, broje,
Zemlju što vapi kroje li kroje.
 

Back
Top