moja bolest

[srdjan ceha]

Sve je počelo negdje sa mojih 19 godina. Povukao sam se od društva nigdje nisam izlazio i počela je moja životna mora. Umišljao sam da me smrt proganja da je smrt žena koja će doći po mene i ja ću umrijeti. Umišljao sam još da me đavo progoni i da ću zasigurno otići u pakao. U to vrijeme posvetio sam se crkvi, često sam išao na liturgije i obilazio crkve i manastire sa tadašnjim društvom koje meje u to i uvuklo tako da kažem. Nisam smio sam spavati, spavao sam sa roditeljima i noćne more nisu prestajale i neprospavane noći. Čuo sam i prijeteće glasove od oca moje bivše žene, kako ćeme ubiti kako sam ja za sve kriv itd. Svaku noć sam čuo u mojoj glavi i mojim ušima kako se okuplja porodica moje bivše tada djevojke i moja porodica ispred moje kuće, sjede i na čelu stola sjedi smrt. Odjednom sam čuo kako se svi tuku maltene kolju i to mi je razdiralo dušu. Hospitalizovan sam u Beogradu i nije bilo boljitka od toga, pa su moji riješili da potraže lijek u narodu. Išao sam kod gatara vidovnjaka itd. nemogu reći da mi nisu pomogli ali nisam bio skroz izliječen. Kako bi došlo proljeće tako bih se i ja nanovo razbolio. Otišao sam u inostranstvo i opet je moja bolest nastupila. Umišljo sam da sam bog đavo da ću umrijeti da ću otići u pakao itd. Počeo sam tek tada sa terapijom nesjećam se šta sam pio ali navikavanje na tablete je bio pravi pakao. Posle izvjesnog vremena počeo sam da radim i oporavio sam se kao da ništa nije bilo. Prije odlaska u inostranstvo hospitalizovan sam dva puta čak jednom i na VMA. Vratio sam se u Crnu Goru i tu nije mojim mukama kraj. Evo već duže vrijeme opet imam problema, jedno vrijeme sam umišljao da me đavo progoni i da mi usađuje misli negativne u moju svijest. Znači kroz moju čitavu bolest je prožeta religija pravoslavna koja je ustvari kod mene pogrešno protumačena i zbog čega imam problema. U poslednje vrijeme sam jako iscrpljen i izmučen sadašnja dijagnoza je depresija i psihoza. Smetaju mi ukućani nemogu da se igram sa djetetom bojim se od ljudi da mi ne čitaju misli bojim se gužve i jako sam tužan i neraspoložen, takođe osjećam veliku prazninu u duši i bez emocija sam. Kada se molim Bogu odmah uslijede negativne misli vezane za njega i za majku Božiju. Inače imam dara za slikanje ali izgubio sam skroz volju i za tim. Izgubio sam i prijatelje nemam nikoga sa kim bih kafu popio, osim naravno moje porodice koja mi pruža svu utjehu i podršku. Prijatelji tako da ih nazovem su se svi od mene udaljili kao da sam gubavac neka im je na čast, a dok sam ih čašćavao vozao i punio im stomake bili su tu, nesta para nesta prijatelja. Volio bih kada bi se neko javio, potreban mi je savjet i pomoć. Hvala unaprijed!!!!!

 

[gost 203942]

Срђане...
Насловио си ову тему као " моја болест", али и сам сигурно знаш да ниси једини са таквим проблемом...
Породица је уз тебе... Покушај да поново сликаш..можда ти се врати воља...
И оно што је најбитније....
Лечи се код свог психијатра и веруј да ће ти бити боље...

 

[Moračanin]

Mani se iracionalnosti i crkve i ne maštaj previše.
To sve odkači od sebe i zaboravi jer te to opterećuje i ugrožava.
Budi optimista i pozitivno gledaj na život oko sebe.

Zapamti nešto i vjeruj mi:

Sve što čovjek jako želi, to će i postići.

A ti koliko vidim, želiš da živiš normalno i slobodno.

 

[pivosok]

Sve je počelo negdje sa mojih 19 godina. Povukao sam se od društva nigdje nisam izlazio i počela je moja životna mora. Umišljao sam da me smrt proganja da je smrt žena koja će doći po mene i ja ću umrijeti. Umišljao sam još da me đavo progoni i da ću zasigurno otići u pakao. U to vrijeme posvetio sam se crkvi, često sam išao na liturgije i obilazio crkve i manastire sa tadašnjim društvom koje meje u to i uvuklo tako da kažem. Nisam smio sam spavati, spavao sam sa roditeljima i noćne more nisu prestajale i neprospavane noći. Čuo sam i prijeteće glasove od oca moje bivše žene, kako ćeme ubiti kako sam ja za sve kriv itd. Svaku noć sam čuo u mojoj glavi i mojim ušima kako se okuplja porodica moje bivše tada djevojke i moja porodica ispred moje kuće, sjede i na čelu stola sjedi smrt. Odjednom sam čuo kako se svi tuku maltene kolju i to mi je razdiralo dušu. Hospitalizovan sam u Beogradu i nije bilo boljitka od toga, pa su moji riješili da potraže lijek u narodu. Išao sam kod gatara vidovnjaka itd. nemogu reći da mi nisu pomogli ali nisam bio skroz izliječen. Kako bi došlo proljeće tako bih se i ja nanovo razbolio. Otišao sam u inostranstvo i opet je moja bolest nastupila. Umišljo sam da sam bog đavo da ću umrijeti da ću otići u pakao itd. Počeo sam tek tada sa terapijom nesjećam se šta sam pio ali navikavanje na tablete je bio pravi pakao. Posle izvjesnog vremena počeo sam da radim i oporavio sam se kao da ništa nije bilo. Prije odlaska u inostranstvo hospitalizovan sam dva puta čak jednom i na VMA. Vratio sam se u Crnu Goru i tu nije mojim mukama kraj. Evo već duže vrijeme opet imam problema, jedno vrijeme sam umišljao da me đavo progoni i da mi usađuje misli negativne u moju svijest. Znači kroz moju čitavu bolest je prožeta religija pravoslavna koja je ustvari kod mene pogrešno protumačena i zbog čega imam problema. U poslednje vrijeme sam jako iscrpljen i izmučen sadašnja dijagnoza je depresija i psihoza. Smetaju mi ukućani nemogu da se igram sa djetetom bojim se od ljudi da mi ne čitaju misli bojim se gužve i jako sam tužan i neraspoložen, takođe osjećam veliku prazninu u duši i bez emocija sam. Kada se molim Bogu odmah uslijede negativne misli vezane za njega i za majku Božiju. Inače imam dara za slikanje ali izgubio sam skroz volju i za tim. Izgubio sam i prijatelje nemam nikoga sa kim bih kafu popio, osim naravno moje porodice koja mi pruža svu utjehu i podršku. Prijatelji tako da ih nazovem su se svi od mene udaljili kao da sam gubavac neka im je na čast, a dok sam ih čašćavao vozao i punio im stomake bili su tu, nesta para nesta prijatelja. Volio bih kada bi se neko javio, potreban mi je savjet i pomoć. Hvala unaprijed!!!!!

nema boga kolelga , kad to svatis sledi izlecenje . Procitaj malo o postanku svemira i bavi se naukom , sve ce ti se samo kasti . Djavo i Bog su samo deo ljudske maste , mi mali piuni u svemiru imali smo potrebu da stvorimo neku mocnu figuru koja nas cuva , bog , dok je djavo naravno negativac . A sto je za nekog dobro za nekog je lose . Da li si citao bibliju ili ne . Kad su sinovi izraela zauzeli jedan grad u Kanan-u , bog je toboze naredio da se pobiju svi stanovnici toga grada jer su toboze nosioci nekoga zla . A zar toboze se ne kaze da treba prastati .